KLASA: UP/II-008-07/21-01/159
URBROJ: 401-01/05-21-2
Zagreb, 19. ožujka 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Opće bolnice Dubrovnik broj: 01-318/12-21 od 25. siječnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Opće bolnice Dubrovnik broj: 01-318/12-21 od 25. siječnja 2021. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Točkom 1. pobijanog rješenja Opće bolnice Dubrovnik odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), u dijelu u kojem je žalitelj zatražio da mu se dostavi nalaz Povjerenstva u svezi incidenta opisanog u medijskoj objavi: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/obitelj-cetiri-dana-nije-znala-da-je-clan-obitelji-preminuo---636113.html, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. i člankom 15 stavkom 3. točkom 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je zatražena informacija zaštićeni osobni podatak, kao i zato jer je u postupku nadzor nadležne inspekcije Ministarstva zdravstva, a objava zatražene informacije bi mogla utjecati na sam tijek postupka. Točkom 2. pobijanog rješenja žalitelju je odgovoreno na drugi dio zahtjeva te je obaviješten kako je Povjerenstvo za unutarnji nadzor Opće bolnice Dubrovnik, na sjednici održanoj 16. siječnja 2021. godine utvrdilo da su djelatnici Opće bolnice Dubrovnik učinili propuste, o čemu je Opća bolnica Dubrovnik poduzela mjere sukladno internim aktima, te o svemu izvijestila nadležne komore i Ministarstvo zdravstva, čiji je inspekcijski nadzor u tijeku.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Smatra kako je diskutabilna zaštita prava pacijenata s obzirom da je pacijent preminuo te da se s informacijama već izašlo u javnost te ne vidi način kako bi se moglo utjecati na postupak nadzora. Za drugi dio rješenja smatra kako tijelo javne vlasti nije dostavilo zatražene informacije, s obzirom da nije zatražena informacija da se nešto postupa, iako se prezentira kao da je zahtjev usvojen. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od dana 16. siječnja 2021. godine zatražio od Opće bolnice Dubrovnik da mu putem elektroničke pošte dostavi nalaz Povjerenstva u svezi incidenta opisanog u medijskoj objavi: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/obitelj-cetiri-dana-nije-znala-da-je-clan-obitelji-preminuo---636113.html, kao i informacije o pokrenutim postupcima sankcioniranja navedenih postupanja (opomena, izvanredni otkaz ugovor i sl.).
Opća bolnica Dubrovnik je u pobijanom rješenju kojim je odbila žaliteljev zahtjev navela kako je provela test razmjernosti i javnog interesa, prilikom čega je uzela u obzir odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), prilikom čega posebno naglašava kako medicinska dokumentacija sadrži podatke o zdravlju koji spadaju u posebnu kategoriju osobnih podataka. Navodi kako na temelju članka 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“, broj 169/04, 37/08) pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka. Navodi kako je u postupku nadzor nadležne inspekcije Ministarstva zdravstva koje ima za zadaću utvrditi sve okolnosti konkretnog događaja čime je ujedno sam postupak oko neželjenog događaja još uvijek u tijeku , a objava zatražene informacije bi mogla utjecati na sam tijek postupka. Slijedom navedenog, tijelo javne vlasti je utvrdilo da u ovom slučaju ne prevladava javni interes omogućavanja pristupa informaciji jer je najvažniji dio nalaza Povjerenstva objavljen u medijima te se dostavom preslike nalaza ništa drugačije i više ne bi saznalo od onoga što je već objavljeno.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom su postupku kao mjerodavno pravo razmatrane sljedeće zakonske odredbe:
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. i točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne; odnosno onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je sukladno navedenim zakonskim odredbama tijelo javne vlasti prije donošenja odbijajućeg rješenja provelo test razmjernosti i javnog interesa, koji je priložen uz spis predmeta, prilikom čije provedbe je utvrđeno da u ovoj upravnoj stvari ne prevladava javni interes omogućavanja pristupa informaciji.
U žalbenom postupku prvenstveno treba uzeti u obzir odredbu članka 27. uvodnih odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka kojom je propisano kako se ova Uredba ne primjenjuje na osobne podatke preminulih osoba. Države članice mogu predvidjeti pravila u vezi s obradom osobnih podataka preminulih osoba.
Drugim riječima, Opća uredba o zaštiti podataka, kao ni odredba članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, se ne primjenjuje na preminulog pacijenta.
Međutim, u ovom slučaju treba uzeti o obzir zaštitu osobnih podataka djelatnika bolnice u kontekstu činjenice da je postupak nadzora Ministarstva zdravstva u tijeku, kao i širi doseg odredbe članka 25. iz Zakona o zaštiti prava pacijenata, a pogotovo zadovoljavanje javnog interesa objavom ključnih elemenata nalaza Povjerenstva.
U tom je smislu člankom 4. stavkom 1. Opće uredba o zaštiti podataka definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Odredbom članka 26. preambule Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je kako bi se načela zaštite podataka trebala primjenjivati na sve informacije koje se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, slijedom čega osobni podatak ne mora biti svaki onaj faktični, objektivni podatak, odnosno činjenica (npr. ime i prezime fizičke osobe, kućna adresa, OIB), već se osobnim podatkom smatraju i sve one informacije u kojima su sadržana stajališta, mišljenja i ostali navodi koji se mogu povezati sa fizičkom osobom čiji se identitet može utvrditi.
Slijedom navedenog, dijelovi nalaza Povjerenstva za unutarnji nadzor koji se odnose na zaposlenike Opće bolnice Dubrovnik koji su sudjelovali u spornom događaju, također predstavljaju osobne podatke, stoga bi i distribuiranje predmetnih podatka predstavljalo daljnju obradu zaštićenih osobnih podataka, što je posebno sporno u situaciji kada je nadzor Ministarstva u tijeku.
Upravo u ovom slučaju valja napraviti razliku između situacije omogućavanja imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti ili njihove bruto plaće, koja predstavlja osobni podatak koji se u neutralnom kontekstu omogućuje temeljem ustaljene prakse davanja takvih informacija jer se, primjerice, odnosi na raspolaganje javnim sredstvima – od situacije kada se podaci fizičkih osoba stavljaju u kontekst nekog događaja, koji u značajnijem opsegu može njihovom obradom ugroziti privatnost fizičkih osoba.
Osim toga, treba imati u vidu i formulaciju zakonske odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj je dovoljno postojanje „osnova sumnje“ da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka.
Pojam osnove sumnje znači da je dovoljno učiniti vjerojatnim odlučne činjenice za primjenu odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, te iste nije potrebno dokazivati, a što je Opća bolnica Dubrovnik i učinila.
Sa stajališta javnog interesa je utvrđeno kako je Opća bolnica Dubrovnik iznijela u javnost najbitniji dio nalaza, tako da je javni interes zadovoljen, kao što je u točki 2. izreke pobijanog rješenja jasno odgovorilo na žaliteljevo pitanje da su određeni djelatnici načinili propuste, o čemu je Opća bolnica Dubrovnik poduzela mjere sukladno internim aktima, te o svemu izvijestila nadležne komore i Ministarstvo zdravstva, čiji je inspekcijski nadzor u tijeku.
U slučaju da je žalitelj nezadovoljan zaprimljenom informacijom, treba postupiti sukladno odredbi članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da ako korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njen ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Tijelo javne vlasti obvezno je odlučiti o zahtjevu za ispravak odnosno dopunu informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. ovog Zakona.
Nadalje, iako se Opća bolnica Dubrovnik ne poziva eksplicitno na odredbu članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, tijelo se poziva na gore spomenutu odredbu članka 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata, u kojoj se osim propisa o zaštiti osobnih podataka spominju i propisi o čuvanju profesionalne tajne kod povjerljivosti podataka koji se odnose na stanje zdravlja pacijenta.
Odredbom članka 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici, i druge službene osobe u obavljanju svog poziva.
Odredba o profesionalnoj tajni ima širi doseg od zaštite osobnih podataka preminule osobe, te se naglašava kako nalaz Povjerenstva za unutarnji nadzor sadrži detaljne podatke o bolesti preminule osobe koji je dio njegove medicinske dokumentacije, te osim što predstavlja zaštićeni osobni podatak, predstavlja i profesionalnu tajnu koju je Opća bolnica Dubrovnik dužna čuvati neovisno o tome je li pacijent preminuo
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan