KLASA: UP/II-008-07/20-01/1000

URBROJ: 401-01/10-21-7

Zagreb, 10. ožujka 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: 008-01/20-02/0004, URBROJ: 355-04-07-20-0008 od 30. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: 008-01/20-0004, URBROJ: 355-04-07-20-00'8 od 30. srpnja 2020. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Akreditacijske preporuke u postupku inicijalne akreditacije za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment, KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02-04-15-33 od 7. listopada 2015. godine.

3. Odobrava se ......... pravo na pristup Protokolu posjeta Visokoj školi za komunikacijski menadžment od 15. ožujka 2013. godine.

4. Odobrava se ......... pravo na pristup Izračunu o sukladnosti studijskog programa Visoke škole za komunikacijski menadžment i Sveučilišta u Dubrovniku s dokumentom Mreža visokih učilišta.

5. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Elaborata o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment iz prosinca 2010. godine i to stranicama 1 do 224, te stranicama 375-398, dok se u preostalom dijelu (str. 225-374) zahtjev za pristup informacijama odbija.

6. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici dopuni Elaborata o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment iz prosinca 2012. godine i to stranicama 1 do 6., dok se u preostalom dijelu (str. 7-30) zahtjev za pristup informacijama odbija.

7. Nalaže se Agenciji za znanosti i visoko obrazovanje da postupi sukladno točkama 2. do 6. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem djelomično je odbijen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio Elaborat o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment Zagreb i nadopune Elaborata iz veljače i prosinca 2012. godine, Protokol posjeta Povjerenstva Agencije Visokoj školi za komunikacijski menadžment 15. ožujka 2013. godine i zapisnik/bilješku Agencije o posjetu, Izračun sukladno studijskog programa Visoke škole za komunikacijski menadžment i Sveučilišta u Dubrovniku s dokumentom Mreža visokih učilišta te dodatnu akreditacijsku preporuku Edward Bernays Visokoj školi za komunikacijski menadžment, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona pravu na pristup informacijama, jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Osim toga, zahtjev je odbijen i temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u odnosu na Dodatnu akreditacijsku preporuku Edward Bernays Visokoj školi za komunikacijski menadžment od 7. listopada 2015. godine iz osporenog rješenja proizlazi da je žalitelju već ranije omogućen pristup traženoj informaciji.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da istu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona i zbog nepoštovanja Ustava RH. Ističe da je Agencija pogrešno utvrdila činjenično stanje jer Elaborat o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment ne sadrži zaštićene informacije. Navodi da su u ranije dostavljenom Protokolu posjeta Povjerenstva Agencije Visokoj školi cenzurirana imena pretpostavljenih meritornih osoba, da je ranije dostavljeni izračun sukladnosti s dokumentom Mreža visokih učilišta u suprotnosti s osnivačkom dokumentacijom. Osporava da je Dodatna akreditacijska preporuka objavljena na internetskim stranicama prvostupanjskog tijela. Navodi da Elaborat predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama tvrdeći da ne postoje pretpostavke davanja na uvid protokola posjeta. Navodi da je točno da je dobio para-protokol posjeta na jednoj stranici sa cenzuriranim imenima, a da nije dobio bilješku o tome je li stvarno pregledan poslovni prostor. Ističe da je točno da je dobio informaciju o sukladnosti studijskog programa Visoke škole s Mrežom visokih učilišta na jednoj stranici, ali smatra da mu je prvostupanjsko tijelo trebalo obrazložiti nesklad s dokumentom Mreže visokih učilišta. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. ožujka 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće informacije:

1. Elaborat o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment i nadopune Elaborata iz veljače i prosinca 2012. godine

2. Protokol posjeta Povjerenstva Agencije Visokoj školi za komunikacijski menadžment 15. ožujka 2013. godine i zapisnik/bilješku Agencije o posjetu

3. Izračun o sukladnosti studijskog programa Visoke škole za komunikacijski menadžment i Sveučilišta u Dubrovniku s dokumentom Mreža visokih učilišta

4. Dodatna akreditacijska preporuka Edward Bernays Visokoj školi za komunikacijski menadžment od 7. listopada 2015. godine

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Iz obrazloženja osporenog rješenja može se zaključiti da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1000, URBROJ: 401-01/10-20-4 od 19. listopada 2020. godine od prvostupanjsko tijela zatražena je dostava svih žaliteljevih zahtjeva u 2019. i 2020. godini, kao i preslika Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za navedeno razdoblje (2019. i 2020. godine).

Uvidom u dostavljenu presliku Upisnika o zahtjevima postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija utvrđeno je da je u 2020. godini žalitelj podnio samo jedan zahtjev za pristup informacijama, a koji je predmet ovog postupka.

Nadalje, uvidom u preslike ranijih zahtjeva za pristup informacijama koje je žalitelj podnosio prvostupanjskom tijelu, Povjerenik za informiranje je utvrdio da su navedeni zahtjevi podneseni u razdoblju od 2013. do 2016. godine, odnosno točnije 31. listopada 2014. godine 31. kolovoza 2015. godine, 18. veljače 2014. godine, 11. srpnja 2013. godine (zahtjev je podnesen od strane Visoke škole Kairos), 10. svibnja 2016. godine, 30. prosinca 2015. godine i 2. lipnja 2016. godine.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, jedan zahtjev žalitelja u 2020. godini, koji je predmet ovog postupka, ne može dovesti do zaključka da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, posebno imajući u vidu činjenicu da je zadnji zahtjev žalitelja upućen prvostupanjskom tijelu 2016. godine, dakle gotovo četiri godine prije podnošenja zahtjeva u ovom postupku.

Osim toga, pozivanje prvostupanjskog tijela na zloupotrebu prava na pristup informacijama svodi se na reproduciranje odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te ne sadrži jasne i valjane razloge.

U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela iz dopisa, KLASA: 008-01/20-02/0004, URBROJ: 355-04-07-20-0011 od 7. rujna 2020. godine na presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1017/17 od 25. rujna 2017. godine, odnosno presudu Županijskog suda u Splitu, broj: Kž-695/2017 od 8. ožujka 2018. godine, kojima je žalitelj oglašen krivim za dva kaznena djela uvrede u odnosu na prvostupanjsko tijelo i Edward Bernays Visoku školu za komunikacijski menadžment, ističe se sljedeće.

Sama činjenica što je žalitelj presudom proglašen krivim za kazneno djelo uvrede u odnosu na prvostupanjsko tijelo ne dovodi do činjenice da bi isto moglo utjecati na žaliteljevo ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, posebno ne u svjetlu činjenice da je žalitelj zadnji zahtjev podnio u 2016. godini.

Suprotno shvaćanje značilo bi nedopušteno širenje pravnih posljedica osude na one situacije koje nisu povezane s ostvarivanjem prava na pristup informacijama, a i sama izjava žalitelja koja je bila predmet postupka se odnosi na 2014. godinu.

U odnosu na dio zahtjeva kojim žalitelj traži dodatnu akreditacijsku preporuku od 7. listopada 2015. godine, ističe se kako slijedi.

Člankom 2. Zakona o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 45/09) propisano je da je Agencija samostalna pravna osoba s javnim ovlastima.

Prema članku 19. stavku 1. navedenog Zakona propisano je da postupak inicijalne akreditacije za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja započinje zahtjevom za izdavanjem dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja koji se podnosi Ministarstvu. Sukladno stavku 5. navedenog članka, Agencija u roku od 8 dana od zaprimljenog zahtjeva započinje postupak utvrđivanja ispunjavanja nužnih uvjeta za osnivanje visokog učilišta.

Sukladno stavku 11. navedenog članka, Agencija donosi akreditacijsku preporuku u roku od 60 dana od dana zaprimanja dokumentacije iz stavka 10. navedenog članka. Akreditacijskom preporukom Agencija preporuča ministru nadležnom za znanost i visoko obrazovanje: 1. izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti i izvođenje predloženog studijskog programa, 2. odbijanje zahtjeva za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti i izvođenje predloženog studijskog programa.

Uvidom u Akreditacijsku preporuku prvostupanjskog tijela, KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02-04-15-33 od 7. listopada 2015. godine u odnosu na Edward Bernays Visoku školu za komunikacijski menadžment utvrđeno je da se na istu ne može primijeniti niti jedno zakonsko ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz iste je vidljivo postupanje prvostupanjskog tijela u postupku izdavanja akreditacije visokom učilištu.

S obzirom na to da je prvostupanjsko tijelo u postupku istaknulo da je navedena informacija javno objavljena na mrežnim stranicama prvostupanjskog tijela, a kako žalitelj navedeno izričito osporava u svojoj žalbi, Povjerenik za informiranje izvršio je uvid u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela.

Uvidom u poveznicu https://www.azvo.hr/hr/vrednovanja/postupci-vrednovanja-u-visokom-obrazovanju/inicijalna-akreditacija-visokih-ucilista utvrđeno je da je u odnosu na Edward Bernays Visoku školu za komunikacijski menadžment objavljena Akreditacijska preporuka, KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02-01-15-0027 od 17. srpnja 2015. godine, odnosno nije objavljena akreditacijska preporuka od 7. listopada 2015. godine, koja je predmet postupka.

U takvoj situaciji, posebno imajući u vidu da prvostupanjsko tijelo nije navelo poveznicu na kojoj bi bila objavljena dodatna akreditacijska preporuka, Povjereniku za informiranje ne preostaje ništa drugo nego zaključiti da žalitelj osnovano navodi da predmetna akreditacijska nije javno objavljena.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučiti kao pod točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja.

Što se tiče protokola posjeta prvostupanjskog tijela Visokoj školi za komunikacijski menadžment od 15. ožujka 2013. godine, uvidom u navedenu informaciju koja je Povjereniku za informiranje dostavljena u žalbenom postupku, utvrđeno je da ista u bitnom predstavlja raspored aktivnosti prvostupanjskog tijela vezano za inicijalnu akreditaciju za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja.

Osim toga, na navedeni dokument se ne može primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, a posebno se ističe da sadrži niti osobne podatke.

Isto se odnosi i Izračun o sukladnosti studijskog programa Visoke škole za komunikacijski menadžment i Sveučilišta u Dubrovniku s dokumentom Mreža visokih učilišta, koji dokument je žalitelj tražio točkom 3. zahtjeva za pristup informacijama, pa se žalitelju u cijelosti omogućuje pristup traženim dokumentima, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkama 3. i 4. izreke ovog rješenja.

U odnosu na dio zahtjeva za pristup informacijama kojim žalitelj traži Elaborat o osnivanju škole za Visoke škole za komunikacijski menadžmenta te izmjene i dopune elaborata, ističe se sljedeće.

Člankom 19. stavkom 3. točkom 3. Zakona o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju propisano je da se uz zahtjev za izdavanjem dopusnice podnosi i elaborat koji sadrži studiji opravdanosti osnivanja i izvođenja studijskih programa koje visoko učilište želi izvoditi, sukladno strateškom dokumentu mreže iz članka 18. stavka 3. Zakona, a u izradi kojeg su sudjelovali i nastavnici iz znanstvenog polja studijskih programa za koje se podnosi zahtjev.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da se pristup elaboratu o osnivanju, odnosno izmjenama elaborata, proizlazi da je zahtjev odbijen temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno radi zaštite osobnih podataka.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljeni su Elaborat o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment iz prosinca 2010. godine (398 stranica) te dopuna Elaborata iz prosinca 2012. godine (30 stranica).

U odnosu na obrazloženje prvostupanjskog tijela da traženi elaborati sadrže osobne podatke, Povjerenik za informiranje je izvršio uvid u navedene dokumente u žalbenom postupku.

U odnosu na Elaborat o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment, utvrđeno je da se u istom navode razlozi osnivanja visokog učilišta, nastavnici koji su sudjelovali u izradi elaborata, te detaljan opis pojedinih predmeta koji će se izvoditi na studiju, uz navođenje imena i prezimena nositelja pojedinih predmeta te popisa literature.

U odnosu na imena i prezimena nositelja pojedinih predmeta, kao i ostalih suradnika (str. 214-216), s obzirom da se traženi podatak traži vezano za njih rad na Visokoj školi za komunikacijski menadžment kao tijelu javne vlasti, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na navedene podatke ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Međutim, stranice 225 do 374 Elaborata sadrže i druge osobne podatke (npr. datum rođenja, broj mobitela i sl.), a koji su sadržani u životopisima ili drugim dokumentima (npr. diploma) koji su sastavni dio Elaborata.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da onemogućavanje pristupa cijelom Elaboratu, bez detaljne analize sadrže li baš svi dijelovi Elaborata zaštićene osobne podatke, ne predstavlja mjeru koja ima legitimni cilj, odnosno koja je nužna u demokratskom društvu.

Drugim riječima, samo se u odnosu na stranice 225 do 374 Elaborata može prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da u odnosu na tražene informacije preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.

Što se tiče ostalog dijela Elaborata, prvi dio (stranice 1-41) iznose opće podatke i ciljeve visokog učilišta, dok se veći dio Elaborata (str. 41-207) se odnosi na opis pojedinih predmeta na studiju, na koje nije moguće primijeniti zakonska ograničenja.

Isto se odnosi i na ugovore i promemorije koje su sastavni dio Elaborata (str. 374 i dalje), jer se radi o dokumentima koji predstavljaju dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 19. Zakona o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (npr. ugovor o zajedničkom izvođenju nastave, ugovor o zakupu poslovnog prostora, isporuci literature, informatičke opreme i sl.)

Što se tiče dopune elaborata iz prosinca 2012. godine, Povjerenik za informiranje ističe da prvih 6 stranica sadrži u bitnom razloge podnošenja dopune elaborata, dok preostali dio Elaborata (7-30) sadrži dokumente (životopisi, diplome) koji u pretežnom dijelu sadrže osobne podatke, pa i u tom slučaju treba primijeniti gore navedeno shvaćanje da u odnosu na navedene dokumente ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zaključno, dokumenti koje žalitelj traži predstavljaju informacije koje su vezanu uz osnivanje visokog učilišta koje predstavlja tijelo javne vlasti, odnosno o zakonskim pretpostavkama za izdavanje dopusnice, pa Povjerenik za informiranje navedeno smatra odlučnom činjenicom za omogućavanje prava na pristup informacijama u ovom predmetu.

Pri tome je uzeta u obzir i potreba zaštite osobnih podataka, a koja je ostvarena djelomičnim omogućavanjem pristupa elaboratima (točke 5. i 6. izreke rješenja), odnosno uspostavljena je ravnoteža između prava na pristup informacijama žalitelja i potrebe zaštite osobnih podataka.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan