KLASA: UP/II-008-07/20-01/1436
URBROJ: 401-01/06-21-2
Zagreb, 24. veljače 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske, Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava KLASA: 008-02/20-03/02, URBROJ: 50447-01/04-20-02 od 8. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske, Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava KLASA: 008-02/20-03/02, URBROJ: 50447-01/04-20-02 od 8. prosinca 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Vlade Republike Hrvatske, Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava (dalje u tekstu: Ured zastupnika Republike Hrvatske), odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 2. prosinca 2020. godine, kojim je tražio presliku dopisa navedenog tijela javne vlasti kojim se od Županijskog suda u Osijeku tražilo očitovanje o odlučivanju po određenim žalbama, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi sa člankom 15. stavkom 3. točkom 1. navedenog Zakona, jer postoje osnove sumnje da bi objavljivanje tražene informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako isto nije utemeljeno niti na zakonu niti na ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje te njegovog pravnog prednika. Vezano za navedeno citira navode iz rješenja žalbenog tijela u drugom predmetu te ističe kako iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da bi informacija koju traži trebala biti dostupna građanima prema istim uvjetima pa tako i njemu. Nadalje, navodi kako se tražena informacija ne nalazi u spisu 963/18 Europskog suda za ljudska prava nego da se ista nalazi kod prvostupanjskog tijela. Navodi kako je drugi posjednik tražene informacije Županijski sud u Osijeku koji je prethodno odbio njegovo traženje te informacije uz obrazloženje da je „vlasnik informacije“, a koja nije klasificirana stupnjem tajnosti, Ured zastupnika Republike Hrvatske, a povodom čega je podnio drugu žalbu Povjereniku za informiranje. Žalitelj ističe da, iako sukladno zakonskim odredbama dobivenu informaciju ima pravo javno iznositi, konkretnu informaciju nema namjeru nigdje „objavljivati“ do okončanja sudskog postupka 963/18. Ističe da u osporenom rješenju nije obrazloženo kako bi eventualno objavljivanje zatražene informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka pred Europskim sudom za ljudska prava, i da on samo želi „jednakost oružja“. Žalitelj zaključno navodi da je tijelo javne vlasti nepotrebno provodilo test razmjernosti, a u odnosu na provedeni test navodi kako nije obrazloženo zbog čega nije u javnom interesu da javnost čuje tonsku snimku priznanja jedne sutkinje o prenesenoj prijetnji utjecajnih osoba sa jednog županijskog suda u čiju korist ne smije suditi. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 22. ožujka 2018. godine zatražio od Ureda zastupnika Republike Hrvatske sljedeću informaciju: preslika dopisa Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava kojim se od Županijskog suda u Osijeku i/ili sutkinje ......... traži očitovanje o njenom odlučivanju po žalbama: prvi put 16. lipnja 2011. u Gž-1485/10 i drugi put 7. srpnja 2011. kao i prvi put 15. studenoga 2012. godine u Gž-1431/12 i drugi put 22. studenoga 2012. godine.
Također je utvrđeno da je Ured zastupnika Republike Hrvatske o navedenom zahtjevu žalitelja donio osporeno rješenje KLASA: 008-02/20-03/02, URBROJ: 50447-01/04-20-02 od 8. prosinca 2020. godine, pozivom na ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je u prvostupanjskom postupku zaključeno kako postoji osnovana sumnja da bi objavljivanje informacije iz pripreme očitovanja protustranci u sporu onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka pred Europskim sudom za ljudska prava.
U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je u postupku utvrđeno kako se radi o informaciji koja je dio spisa predmeta koji se protiv Republike Hrvatske vodi pred Europskim sudom za ljudska prava pod brojem 963/18 povodom zahtjeva (tužbe) žalitelja. Navedeno je i kako tražena informacija predstavlja dio komunikacije između Ureda zastupnika Republike Hrvatske i nadležnih tijela u okviru pripreme očitovanja Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, pa da postoji osnovana sumnja da bi objavljivanje informacije iz pripreme očitovanja protustranci u sporu onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje tog sudskog postupka. Također je navedeno kako je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da u predmetnoj stvari ne postoji javni interes, jer informacija koja se traži nije informacija od javnog interesa nego isključivo privatnog interesa žalitelja, koji je stranka u navedenom sudskom postupku. Istaknuto je kako žalitelj u zahtjevu navodi kako informaciju traži jer mu istječe prekluzivan rok za odgovor na očitovanje Republike Hrvatske, iz čega proizlazi da ju namjerava koristiti za pripremu tog podneska u postupku koji vodi protiv Republike Hrvatske, pa je stoga zaključeno da u konkretnom slučaju ne postoji prevladavajući javni interes u odnosu na zaštitu ograničenja pristupa informaciji navedenog u članku 15. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ured zastupnika Republike hrvatske zaključno u obrazloženju navodi kako se u skladu sa ustaljenom sudskom praksom na predmetnu informaciju primjenjuje opća pretpostavka da bi njezino otkrivanje moglo promijeniti prirodu i tijek sudskog postupka, odnosno u ovom slučaju postupka koji se vodi pred Europskim sudom za ljudska prava sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
U žalbenom postupku Uredu povjerenika za informiranje dostavljen je spis predmeta, čiji je sastavni dio i informacija koja je predmet postupka, na nadležno postupanje.
U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je odluka po predmetnom zahtjevu donesena nakon što je proveden test razmjernosti i javnog interesa no o navedenom nema pisanog traga u spisu predmeta, pa je obzirom na navedeno Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj traženog dokumenta te je razmotrio mogućnost pristupa traženoj informaciji.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 3. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
U žalbenom je postupku uvidom u predmetni zahtjev za pristup informacijama, utvrđeno je da je žalitelj tražio dopis Ureda zastupnika Republike Hrvatske koji je upućen Županijskom sudu u Osijeku, a vezano za zahtjev žalitelja koji je upućen Europskom sudu za ljudska prava.
Vezano za navedeno u žalbenom postupku također je izvršen uvid u poveznicu https://hudoc.echr.coe.int/eng#{%22documentcollectionid2%22:[%22CHAMBER%22,%22COMMUNICATEDCASES%22]}, te je utvrđeno da se pred Europskim sudom za ljudska prava vodi postupak po zahtjevu žalitelja protiv Republike Hrvatske (broj zahtjeva 963/18), da je o istom zahtjevu Republika Hrvatska obaviještena dana 6. rujna 2019. godine, odnosno da se radi o postupku koji je u tijeku, a što i sam žalitelj potvrđuje u žalbi.
Člankom 10. stavkom 1. Uredbe o Uredu zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava („Narodne novine“, broj 18/12. i 84/18.) propisano je da su državna tijela dužna surađivati sa zastupnikom i njegovim uredom i omogućiti mu nesmetan rad. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da su državna tijela dužna zastupniku učiniti dostupnim sve relevantne činjenice i isprave potrebne za uredno obavljanje poslova zastupanja pred Europskim sudom za ljudska prava i izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava uključujući spise predmeta, analize sudske i upravne prakse i pravna shvaćanja vezana uz primjenu domaćeg zakonodavstva, strateške političke dokumente, te druge dokumente potrebne za obavljanje poslova iz djelokruga zastupnika, bez obzira na stupanj njihove tajnosti ili zaštićenosti. U stavku 4. istog članka je propisano da su čelnici državnih tijela dužni dostaviti zastupniku svu dokumentaciju i informacije iz stavaka 2. i 3. ovog članka bez odgode, u roku koji odredi zastupnik. Za potrebe zaštite državnih interesa u postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava zastupnik je ovlašten prikupljati podatke i od drugih pravnih i fizičkih osoba.
Uvidom u sadržaj tražene informacije u konkretnom slučaju utvrđeno je da taj dokument predstavlja radnju prikupljanja relevantnih dokaza i očitovanja za potrebe zastupanja Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
Uzimajući u obzir traženje žalitelj u žalbenom je postupku izvršen uvid u presudu Suda EU T-851/16 (Access info Europa protiv Europske komisije), u kojoj je u točki 71. u bitnom izraženo stajalište da potreba za zaštitom jednakosti oružja pred sudom opravdava ne samo zaštitu dokumenata sastavljenih isključivo za potrebe sudskog postupka, nego i dokumenata, čije otkrivanje može, u okviru tog postupka ugroziti tu jednakost, koje predstavlja sastavni dio pojma poštenog suđenja.
Uzimajući u obzir stajalište iz gore navedene presude, u žalbenom je postupku zaključeno kako je informacija koja je predmet ovog žalbenog postupka upravo takav dokument, odnosno dokument koji je usko vezan uz postupak pred Europskim sudom za ljudska prava.
Nadalje, u žalbenom je postupku također uzeto u obzir da je postupak pred Europskim sudom za ljudska prava kontradiktorni postupak u kojem sudjeluju podnositelj zahtjeva i država kao suprotstavljene strane u postupku, a da je pravilom 38 Poslovnika Europskog suda za ljudska prava (dostupno na poveznici https://www.echr.coe.int/Documents/Rules_Court_ENG.pdf) propisana obveza dostavljanja očitovanja na navode protivne strane u roku koji je određen od strane predsjednika vijeća ili suca izvjestitelja.
Obzirom na navedeno, zaključeno je kako bi se omogućavanjem pristupa predmetnoj informaciji koja predstavlja temelj za pripremu očitovanja na zahtjev žalitelja Europskom sudu za ljudska prava narušila procesna ravnoteža u postupku, jer bi se time žalitelju kao protivnoj strani omogućio uvid u temeljna pitanja koja je Ured zastupnika Republike Hrvatske uputio prvostupanjskom tijelu, a radi pripreme očitovanja na navode žaliteljeva zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava. Osim navedenog, ističe se kako žalitelj kao podnositelj zahtjeva navedenom sudu ima pravo na očitovanje na podnesak države o dopuštenosti i osnovanosti zahtjeva.
Prema formulaciji zakonske odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama dovoljno je postojanje „osnove sumnje“ da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka, a u žalbenom postupku je zaključeno kako postoje osnove sumnje da bi objavljivanje tražene informacije, a koju bi žalitelj mogao javno iznositi u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, moglo utjecati na učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka pred Europskim sudom za ljudska prava. Naime, u predmetnom slučaju ne može se otkloniti mogući utjecaj objave tražene informacije na učinkovito vođenje postupka pred Europskim sudom, odnosno na načelo jednakosti oružja.
Iz spisa predmeta te javno dostupnih informacija u žalbenom postupku nije utvrđeno da su se vodile ili vode bilo kakve javne rasprave vezano za u zahtjevu traženu informaciju, da se predmetna informacija ne odnosi na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, ili na pitanje raspolaganje javnim sredstvima te je zaključeno kako nije vjerojatno da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, obzirom da u spisu predmeta ničim nisu potkrijepljeni navodi o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa, ali također je zaključeno kako postoje razlozi koji bi išli u prilog omogućavanju prava na pristup traženoj informaciji u konkretnom slučaju. Stoga je, uzimajući u obzir sve navedeno u ovom rješenju zaključeno kako je po zahtjevu stranke prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da postoje osnove sumnje da bi dostupnost informacije koju je tražio žalitelj mogla utjecati na učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka pred Europskim sudom za ljudska prava koji je u tijeku.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbit žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan