KLASA: UP/II-008-07/20-01/871

URBROJ: 401-01/04-21-2

Zagreb, 3. veljače 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske javnobilježničke komore Broj: HJK-O-240/19-4 od 1. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske javnobilježničke komore Broj: HJK-O-240/19-4 od 1. lipnja 2020. godine.

2. Obavještava se ......... da se njegov podnesak od 29. listopada 2019. godine ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te da mu je dostupnost zatražene informacije utvrđena odredbama drugih propisa.

3. Odbija se zahtjev ......... za naknadom procesnog troška žalbe, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Hrvatske javnobilježničke komore odbijen je podnesak ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je za potrebe parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu između žalitelja, kao trećetuženika u tom postupku i ......... i ........., kao tužitelja, zatražio da se s obzirom na tvrdnju ......... i ......... o navodnim nepravilnostima pri provedbi solemnizacije ugovora od strane javnog bilježnika ......... iz Zagreba 2012. godine, Hrvatska javnobilježnička komora očituje: 1. je li se ........., osobno ili putem ikoje druge osobe, ikada u razdoblju od 1. siječnja 2012. godine nadalje obraćao Hrvatskoj javnobilježničkoj komori radi pritužbe na rad javnog bilježnika ......... iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65, te 2. je li se ........., osobno ili putem ikoje druge osobe, ikada u razdoblju od 1. siječnja 2012. godine nadalje obraćala Hrvatskoj javnobilježničkoj komori radi pritužbe na rad javnog bilježnika ......... iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65. Predmetni zahtjev žalitelja je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Žalitelj je protiv pobijanog rješenja pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da rješenje osporava u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba upravnog postupka. Nadalje navodi kako rješenje nije pravno osnovano i da osporava njegovu zakonitost prvenstveno iz razloga neosnovanosti stajališta da činjenica vođenja sudskog parničnog postupka upravo glede informacija čije se izdavanje traži ne predstavlja opravdan razlog za izdavanje tih informacija. Ističe kako je neosnovano odbijanje izdavanja traženih informacija pozivanjem na mogućnost da se iste upotrijebe u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu s obzirom da sva regulativa zaštite osobnih podataka, bilo ona izravno nacionalnog zakonodavca bilo ona europskog odnosno međunarodnog ranga, izričito predviđa kako vođenje sudskog postupka u vezi s informacijama čije se izdavanje traži, predstavlja opravdan razlog izdavanja takvih informacija. Nadalje ističe kako je navedeno generalno stajalište citirane regulative svoj izraz našlo i u odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama (argumentum a contrario odredbi članka 15. stavka 3. točke 1. tog Zakona). Također ističe kako je nedvojbeno da je on predmetne informacije potraživao upravo u svrhu što efikasnijeg provođenja navedenog sudskog postupak te da se stoga sporno stajalište pobijanog rješenja ukazuje neosnovanim i proizvoljnim. Predlaže da se njegova žalba uvaži, te da se Hrvatska javnobilježnička komora obveže da mu isplati procesni trošak žalbe sukladno u žalbi navedenoj specifikaciji zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke po ovoj žalbi do isplate.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 29. listopada 2019. godine, podneskom nazvanim „Zahtjev za očitovanjem“, zatražio od Hrvatske javnobilježničke komore da se ista za potrebe parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu između žalitelja, kao trećetuženika u tom postupku i ......... i ........., kao tužitelja, a s obzirom na tvrdnju ......... i ......... o navodnim nepravilnostima pri provedbi solemnizacije ugovora od strane javnog bilježnika ......... iz Zagreba 2012. godine očituje: 1. je li se ........., osobno ili putem ikoje druge osobe, ikada u razdoblju od 1. siječnja 2012. godine nadalje obraćao Hrvatskoj javnobilježničkoj komori radi pritužbe na rad javnog bilježnika ......... iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65, te 2. je li se ........., osobno ili putem ikoje druge osobe, ikada u razdoblju od 1. siječnja 2012. godine nadalje obraćala Hrvatskoj javnobilježničkoj komori radi pritužbe na rad javnog bilježnika ......... iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65. Nadalje je utvrđeno da je Hrvatska javnobilježnička komora dopisom Broj: HJK-O-240/19-2 od 30. prosinca 2019. godine, odgovorila žalitelju vezano za njegov zahtjev. U navedenom dopisu Hrvatska javnobilježnička komora u bitnom citira odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, te odredbe članka 4. stavka 1. točke 1. i 2. i članka 6. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka). Nadalje se u dopisu navodi kako s obzirom da ispitanici u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka, u ovom slučaju ......... i ........., nisu dali privolu za obradu osobnog podatka - dostavu informacije o podnošenju stegovne prijave protiv javnog bilježnika ........., niti je obrada nužna za izvršenje ugovora u kojem su ispitanici stranke, niti je takova obrada nužna radi poštivanja pravnih obveza Komore, u ovom slučaju voditelja obrade, niti je obrada nužna radi zaštite ključnih interesa ispitanika ili druge fizičke osobe kao što obrada tog osobnog podatka nije nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili službene ovlasti Komore kao voditelja obrade - predmetni osobni podatak, informacija o podnošenju stegovne prijave ispitanika, ......... i ......... se ne može dostaviti. Također se navodi kako primjenom prethodno navedenih odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka i Zakona o pravu na pristup informacijama se dolazi do zaključka da podatak o podnošenju stegovne prijave ispitanika ......... i ......... predstavlja osobni podatak u smislu navedene Opće uredbe o zaštiti podataka čija bi obrada u smislu dostave istog primatelju, bila nezakonita.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj vezano za zaprimljeni dopis Hrvatske javnobilježničke komore Broj: HJK-O-240/19-2 od 30. prosinca 2019. godine, Hrvatskoj javnobilježničkoj komori podnio dana 18. svibnja 2020. godine podnesak u kojem se u bitnom očitovao kako osporava valjanost i zakonitost tvrdnje Hrvatske javnobilježničke komore da podnositelj u predmetnoj stvari nije dokazao postojanje opravdanog interesa za saznanjem traženog podatka (dostava isprava iz parničnog sudskog postupka koji se vodi povodom javnobilježničke stvari u kojoj su sudjelovali podnositelj, ......... i ......... te javni bilježnik ........., nedvojbeno predstavlja zahtjev sukladan zakonskim odredbama o zaštiti osobnih podataka te predlaže Hrvatskoj javnobilježničkoj komori donijeti odluku o njegovom zahtjevu s uputom o pravnom lijeku. Nadalje je utvrđeno da je Hrvatska javnobilježnička komora donijela rješenje Broj: HJK-O-240/19-4 od 1. lipnja 2020. godine kojim je odbila zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se ponavlja sadržaj ranije citiranog dopisa Hrvatske javnobilježničke komore od 30. prosinca 2019. godine, te se dodatno navodi kako tvrdnja žalitelja u dopuni, da dostava isprave iz parničnog postupka, koji se vodi povodom javnobilježničke stvari u kojoj su sudjelovali podnositelj, ......... i ......... te javni bilježnik ......... nedvojbeno predstavlja zahtjev ......... i ......... sukladan zakonskim odredbama o zaštiti osobnih podataka, nikako ne stoji. Nadalje se navodi kako su isprave koje su dostavljene uz zahtjev žalitelja od dana 29. listopada 2019. godine obične preslike Rješenja Općinskog suda u Varaždinu od dana 16.10.2019. godine Poslovni broj: 7. P-345/19-5, prva i zadnja stranice Tužbe, koju su ......... i ......... podnijeli protiv više tuženika između kojih se nalazi i žalitelj, kao i privitak te Tužbe, Ugovor o kreditu, kojeg su stranke ......... i ......... i Raiffeisenbank Austria d.d., a predmetne isprave ni na koji način ne mogu predstavljati privolu ispitanika, u ovom slučaju ......... i ......... za obradu njihovih osobnih podataka za posebnu svrhu, a u ovom slučaju bi svrha bila dostava osobnog podatka (informacije o podnošenju stegovne prijave protiv javnog bilježnika .........) ispitanika žalitelju.

U obrazloženju pobijanog rješenja također se navodi kako je Hrvatska javnobilježnička komora provela test razmjernosti i javnog interesa te je po istom utvrđeno da predmetni zahtjev žalitelja ni na jedan način ne predstavlja zahtjev, koji je postavljen u javnom interesu, kao i da iz činjenica koje proizlaze iz samog zahtjeva, u potpunosti je razvidno da se radi o privatnom interesu žalitelja i konkretnom pravnom odnosu u kojem se nalazi s ......... i ........., a koji pravni odnos je i predmet parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu. Hrvatska javnobilježnička komora na kraju obrazloženja navodi kako se primjenom u obrazloženju rješenja navedenih odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka i Zakona o pravu na pristup informacijama dolazi do zaključka da podatak o podnošenju stegovne prijave ispitanika ......... i ......... predstavlja osobni podatak u smislu navedene Opće uredbe o zaštiti podataka čija bi obrada, u smislu dostave istog žalitelju, bila nezakonita te je iz tih razloga valjalo odbiti zahtjev žalitelja.

U žalbenom postupku utvrđeno je kako je žalba osnovana s obzirom da je rješenje Hrvatske javnobilježničke komore nezakonito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakonskih odredbi.

Odredbom članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih za ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Iz sadržaja žaliteljeva zahtjeva, neovisno o njegovom nazivu, koji također glasi „Zahtjev za očitovanje“, razvidno je da se ne radi o zahtjevu za pristup informacijama. Naime, žalitelj od Hrvatske javnobilježničke komore traži očitovanje, a što u svojoj biti predstavlja stvaranje nove informacije.

Nadalje, s obzirom da je iz sadržaja žaliteljeva zahtjeva i dopune zahtjeva razvidno da su mu tražena očitovanja potrebna za potrebe parničnog postupka, napominje se da i kada bi se konkretnim zahtjevom tražila gotova, izrađena informacija, odredbom članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom. Tako je odredbom članka 14. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) propisano da državna tijela, pravne i fizičke osobe koje imaju javne ovlasti su dužni odvjetniku dati podatke koji su mu potrebni u obavljanju odvjetničke djelatnosti u konkretnom predmetu, ako to nije u protivnosti s dužnošću čuvanja službene ili profesionalne tajne. Napominje se kako Povjerenik za informiranje nije nadležan za odlučivanje po takvim žalbama, niti je nadležan za tumačenje i primjenu drugih propisa.

Dakle, Hrvatska javnobilježnička komora dužna je odlučiti o žaliteljevu zahtjevu temeljem drugih propisa, a ne na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da se u konkretnom slučaju niti ne radi o zahtjevu za pristup informacijama.

Sukladno članku 23. stavku 1. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kada obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovog Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegova traženja. Slijedom navedenog, kao i odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), riješeno je kao u točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja.

Vezano za zahtjev žalitelja za naknadom procesnog troška žalbe i to sukladno dostavljenoj specifikaciji te zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke po ovoj žalbi do isplate, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je isti neosnovan iz niže navedenih razloga:

Sukladno članku 161. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan.

Prema članku 4. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava i obveza ima pravo sudjelovati u postupku. Stavkom 2. istog članka Zakona je propisano da stranka može biti i tijelo državne uprave te drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili drugo javnopravno tijelo koje nema pravnu osobnost te njihova područna jedinica, odnosno podružnica ili skupina osoba povezanih zajedničkim interesom, ako može biti nositelj prava odnosno obveza o kojima se rješava.

Uzimajući u obzir navedeno, Hrvatska javnobilježnička komora nije stranka u ovom postupku, već prvostupanjsko tijelo pred kojim se vodi postupak, slijedom čega u konkretnom slučaju nije moguće niti primijeniti odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, jer Hrvatska javnobilježnička komora ne može biti nositelj prava na pristup informacijama u odnosu na samu sebe u smislu navedene odredbe. Štoviše, prema presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-240/18-6 od 27. rujna 2018. godine nagrada za rad odvjetnika pa tako i naknada troškova koji obuhvaćaju trošak sastava žalbe sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku ne ulazi u troškove na čiju bi naknadu imala pravo stranka koja je uspjela u postupku. Citirana presuda dostupna je na linku: https://tom.pristupinfo.hr/pregledsud.php?izb=227.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan