KLASA: UP/II-008-07/20-01/70
URBROJ: 401-01/10-21-16
Zagreb, 10. veljače 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske narodne banke, Broj: 805-II-1126/R-2020 od 3. siječnja 2020. godine, postupajući po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-244/20 od 11. studenog 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske narodne banke, Hrvatske narodne banke, Broj: 805-II-1126/R-2020 od 3. siječnja 2020. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio službenu e-mail korespondenciju guvernera i/ili njegovih suradnika i predstavnika Knighthead fonda u periodu od 01. veljače 2017. godine do 01. lipnja 2017. godine, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da postoji obveza čuvanja tajnosti traženih informacija sukladno odredbama članka 19. i 20. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96, 79/07), članka 53. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci („Narodne novine“, broj 75/08, 54/13), članka 207. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/13, 19/15, 102/15 i 15/18), te sukladno članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s Općom uredbom o zaštiti podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev. Ističe da žalbu ulaže zbog pogrešne primjene zakona. Smatra da se radi o informacijama od javnog interesa, s obzirom na to da se od javnosti krila informacija da su predstavnici fonda Knighthead uspostavili komunikaciju s članovima neformalne skupine koja je pisala Zakon o postupku izvanredne uprave. Ističe da se odbijanjem davanja e-mailova koji su predmet postupka od javnosti pokušavaju sakriti potencijalno važne informacije. Zaključno ističe da guverner za svoj rad odgovara građanima Republike Hrvatske i njegovo djelovanje mora biti transparentno i u javnom interesu. Predlaže da se žalba uvaži.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 14. studenog 2018. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće informacije:
1. službenu e-mail korespondenciju guvernera i/ili njegovih suradnika i predstavnika Knighthead fonda u periodu od 01. veljače 2017. godine do 01. lipnja 2017. godine
2. izvod iz evidencije ulaska u zgradu HNB-a predstavnika Knighthead fonda (Anikst, Pieczonka i ostali)
Također je utvrđeno da je u odnosu na točku 2. zahtjeva žalitelju dostavljen odgovor elektroničkom porukom od 10. prosinca 2018. godine iz kojeg proizlazi da su dana 23. svibnja 2017. godine u Hrvatsku narodnu banku došli predstavnici Knightheada i to: ........., dok je o točki 1. zahtjeva odlučeno rješenjem koje je predmet ovog postupka.
U odnosu na navod prvostupanjskog tijela iz podneska od 28. siječnja 2021. godine da je potrebno utvrditi tko je u konkretnom slučaju podnositelj zahtjeva, Povjerenik za informiranje ističe da tijekom ranijeg postupka nije bilo sporno da je podnositelj zahtjeva fizička osoba, odnosno ..........
Sama činjenica što je žalitelj kao adresu za dostavu pismena naveo „.........“, koja je ujedno i adresa trgovačkog društva ........., pored nesporne činjenice da je žalitelj novinar i urednik na N1 televiziji, po mišljenju Povjerenika za informiranje ne ostavlja nikakve dvojbe o tome da je žalitelj osobno stranka u ovom postupku, a ne trgovačko društvo ..........
Prihvaćanje stava prvostupanjskog tijela o navodnoj nejasnoći tko je predmet zahtjeva, a koja se temelji na medijskoj objavi da je N1 televizija uspjela u upravnom sporu, nakon što su Povjerenik za informiranje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u predmetu donosili meritorne odluke, značilo bi dovođenje novinara u nepovoljniji položaj od ostalih korisnika prava na pristup informacijama, jer bi se od istih tražila punomoć nakladnika, odnosno pružatelja medijskih usluga za podnošenje zahtjeva za pristup informacijama.
Dakle, podnositelj zahtjeva u konkretnom slučaju je fizička osoba ........., a iz dosadašnjeg postupka je nesporno da žalitelj niti jednom svojom tvrdnjom nije naveo da postupa u ime trgovačkog društva ........., pa da bi u takvom slučaju od istog trebalo tražiti dostavu dokaza da je ovlašten zastupati navedeno trgovačko društvo.
Slijedom navedenog, prigovor prvostupanjskog tijela treba odbiti kao neosnovan.
Rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/70, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 6. srpnja 2020. godine odbijena je žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske narodne banke, Broj: 805-II-1126/R-2020 od 3. siječnja 2020. godine kao neosnovana.
Protiv navedenog rješenja Povjerenika za informiranje tužitelj ......... je pokrenuo upravni spor.
Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-244/20-8 od 11. studenog 2020. godine tužbeni zahtjev tužitelja je usvojen i poništeno je rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/70, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 6. srpnja 2020. godine, te je predmet vraćen Povjereniku za informiranje na ponovni postupak.
Iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj UsII-244/17-8 od 11. studenog 2020. godine u bitnom proizlazi da sud u cijelosti prihvaća sljedeće stavove tuženika (stranica 4. presude):
- da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka jer se radi o odricanju od odgovornosti pošiljatelja u slučaju da elektronička poruka bude poslana na pogrešnu adresu,
- da slučaju nema mjesta primjeni članka 207. Zakona o kreditnim institucijama, odnosno članka 53. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, jer se zatražene informacije ne odnose na saznanja članova Savjeta HNB-a niti zaposlenika HNB-a,
- da je prvostupanjsko tijelo već žalitelju dostavilo imena i prezimena osoba koji su bili nazočni na sastanku, odnosno da činjenica da elektroničke poruke sadrže podatke osoba koji nisu direktni sudionici tražene komunikacije nije razlog za odbijanje zahtjeva, imajući u vidu odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Također u obrazloženju presude Visoki upravni sud Republike Hrvatske ističe da je Povjerenik za informiranje bio dužan donijeti odluku o žalbi u skladu s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da je prihvatio sve tužiteljeve navode iz žalbe, pa da je tuženik pozivanjem na odredbu članka 116. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) prekoračio svoje ovlasti koje proizlaze iz jasnih i nedvosmislenih odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na navedeno, ističe se sljedeće.
Rješavajući o žalbi, Povjerenik za informiranje, sukladno dosadašnjem postupanju u svim žalbenim predmetima, pridržavao se pravno teorijskog okvira odnosa općih i posebnih propisa i načela hrvatskog pravnog sustava o generalnoj primjeni Zakona o općem upravnom postupku.
Naime, člankom 3. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da se navedeni Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima, a da se samo pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona.
Povjerenik za informiranje ukazuje na dosadašnju praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a koja ne ostavlja nikakve dvojbe o tome da se na pitanja koja nisu uređena Zakonom o pravu na pristup informacijama primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku.
U presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj UsII-310/20 od 7. listopada 2020. godine navodi se sljedeće:
“..tuženik je primjenom odredbe članka 116. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 47/09) pravilno odbio tužiteljevu žalbu, uz razložno obrazloženje, s kojim je ovaj sud suglasan u cijelosti…”
Nadalje, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj UsII-183/20 od 9. srpnja 2020. godine istaknuto je sljedeće:
“…Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) predmet zbog prirode upravne stvari dostavljen tužitelju na ponovni postupak…nisu počinjene niti povrede postupka jer je tuženik svoje rješenje valjano obrazložio…“
Osim toga, u više odluka Visoki upravni sud je donosio odluke vezano za pitanje troškova slanja žalbe (primjerice, Poslovni broj UsII-356/20 od 21. listopada 2020. godine, Poslovni broj UsII-324/20 od 3. prosinca 2020. godine), primjenjujući odredbu članka 161. Zakona o općem upravnom postupku.
U svezi tvrdnje u obrazloženju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o prekoračenju ovlasti Povjerenika za informiranje posebno valja istaći presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: UsII-306/17-4 od 30. studenoga 2017. godine, u kojoj je Povjerenik za informiranje donio odluku temeljem članka 116. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku.
U presudi se navodi doslovno sljedeće:
„Po ocjeni ovog suda, tuženik je pravilno ocijenio da je prvostupanjsko rješenje osnovano na zakonu ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.“
Sukladno članku 81. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17) u izvršenju presude tuženik je obvezan postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dana donošenja pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
Rješavajući ponovno o žalbi, a pridržavajući se primjedbi i pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u pogledu postupka, utvrđeno je da je žalba osnovana.
Naime, iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske proizlazi da samo obrazloženje rješenja tuženika ne udovoljava obvezama upravnog tijela na iznošenje razumnih i objektivnih opravdanih razloga za drugačije odlučivanje o istoj pravnoj stvari u ponovljenom postupku, osobito kad činjenična i pravna utvrđenja tuženika ne opravdavaju niti podržavaju promjenu stajališta, već upućuju na nezakonitost spornog rješenja prvostupanjskog tijela.
Slijedom navedenog, a kako je sud već prihvatio ranije istaknute stavove tuženika (stranica 2 ovog rješenja), odnosno da nije prihvatio stav tuženika da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjereniku za informiranje, koji je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, ne preostaje drugo nego zaključiti da je žalba žalitelja osnovana.
U ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo će uzeti u obzir uputu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da je u javnom interesu otkloniti svaku sumnju u davanje povlaštenih informacija koje mogu određenu zainteresiranu stranu staviti u povoljniji pravnofinancijski položaj, pa će o istom dati jasne i valjane razloge, pri čemu treba istaknuti da se Visoki upravni sud Republike Hrvatske poziva i na odredbu članka 5. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12).
Prvostupanjsko tijelo će također uzeti u obzir činjenicu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske naveo da je potrebno razmotriti zahtjev tužitelja sa stajališta načela razmjernosti i javnog interesa.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, a imajući u vidu da Povjerenik za informiranje u ranijem postupku nije ispitivao pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, te je dana izričita uputa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da je potrebno otkloniti sumnju u davanje povlaštenih informacija, Povjerenik za informiranje smatra da je u konkretnom slučaju potrebno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela.
Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan