KLASA: UP/II-008-07/21-01/53

URBROJ: 401-01/11-21-2

Zagreb, 11. veljače 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Krka Klasa: UP/I-008-04/20-01/15, Ur. broj: 2124/01-03-01/3-20-2 od 19. studenoga 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Grada Krka Klasa: UP/I-008-04/20-01/15, Ur. broj: 2124/01-03-01/3-20-2 od 19. studenoga 2020. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 13. studenoga 2020. godine kojim je tražila informaciju o svim prometima na računu (ili računima) Grada Krka u 2019. godini, tj. izvatke prometa po računu (računima) grada ili slične isprave na kojima su vidljive te transakcije, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se istim tražila informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Žaliteljica je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama obilo njezin zahtjev i time joj uskratilo pravo na pristup informacijama te rješenje osporava u cijelosti. Nadalje, navodi da je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje tvrdeći da se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kad je općepoznato da pravne osobe dobivaju od poslovnih banaka u kojima imaju otvoren poslovni račun ili račune – izvatke prometa po računu, što je postojeća informacija koja je postoji i u posjedu je tijela javne vlasti. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je da žaliteljica dana 13. studenoga 2020. godine putem elektroničke pošte tijelu javne vlasti podnijela zahtjev za pristup informacijama sljedećeg sadržaja: „Poštovani, molimo Vas da nam odgovorom na ovaj e-mail dostavite informaciju o svim prometima na računu (ili računima) Vašeg grada u 2019. godini – tj. izvatke prometa po računu (računima) grada (u elektroničkom obliku), na kojima su te transakcije vidljive, ili slične isprave istog sadržaja.“ Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tijelo javne vlasti postupajući po predmetnom zahtjevu donijelo rješenje Klasa: UP/I-008-04/20-01/15, Ur. broj: 2124/01-03-01/3-20-2 od 19. studenoga 2020. godine kojim se zahtjev odbija temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se istim tražila informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona

U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome se navodi da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji te ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da stvara nove informacije, odnosno da obavlja dodatne aktivnosti radi stvaranja informacije.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Prema navedenoj definiciji “informacije”, valja naglasiti pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku (npr. određenog dokumenta, ugovora, izvješća, zapisa na CD-u ili drugom mediju za pohranu podataka) u trenutku postavljanja zahtjeva za pristup informacijama.

Slijedom navedenog, u žalbenom postupku utvrđeno je da je tijelo javne vlasti postupajući po predmetnom zahtjevu žalitelja, isti nepotpuno interpretiralo te pogrešno primijenilo odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je iz sadržaja žaliteljičinog zahtjeva, kao i dokumentacije dostavljene od strane Grada Krka na mediju za pohranu razvidno da tijelo javne vlasti posjeduje zatražene informacije te da se izvodi prometa po računu predstavljaju informaciju u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, s obzirom da je u ovom konkretnom slučaju nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak.

Prije upuštanja u meritorno odlučivanje, odnosno odlučivanje o konkretnom dokumentu ili prikazu podataka o prometima po računima, tijelo javne vlasti dužno je, a s obzirom na sadržaj podnesenog zahtjeva, utvrditi koje su informacije predmet žaliteljičinog zahtjeva. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti procijenilo da se žaliteljičin zahtjev odnosi isključivo na dostavu bankovnih izvoda prometa po računu, zanemarujući pritom da žaliteljica alternativno traži „sličnu ispravu drugog sadržaja“, iz čega proizlazi da žaliteljica pristaje da joj se omogući pristup i nekoj drugoj informaciji iz koje bi bilo vidljivo trošenje javnih sredstava. Nadalje, u prvostupanjskom postupku koji je prethodio osporenom rješenju prvostupanjsko tijelo nije razmotrilo ni mogućnost da se žaliteljici prema odredbi članka 17.stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama omogući uvid u dokumente te da ona nakon ostvarenog uvida zatraži izradu određenih preslika dokumenata, a imajući u vidu da se traže podaci za jednu godinu.

Stoga bi prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku, sukladno odredbi članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, od žaliteljice trebalo zatražiti ispravak zahtjeva na način da pojasni koja je informacija predmet njezinog traženja, odnosno da pojasni što se podrazumijeva pod navodom „slična isprava drugog sadržaja“ iz koje bi bili vidljivi prometi po računima tijela javne vlasti.

Prilikom rješavanja zahtjeva tijelo javne vlasti, Grad Krk, treba imati u vidu da se zahtjevom traže informacije o raspolaganju javnim sredstvima, koje moraju biti dostupne svakome i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa te u odnosu na koje se, prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama. Naime, u presudama Poslovni broj UsII-167/19 od 16. svibnja 2019. godine, Poslovni broj UsII-170/19 od 20. ožujka 2019. godine, Poslovni broj: UsII-191/19 od 12. rujna 2019. godine te Poslovni broj: UsII-298/20 od 23. rujna 2020. godine zauzeto je stajalište da se u slučaju informacija o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama. Sve navedene presude javno su dostupne na internetskim stranicama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na poveznici https://sudovi.hr/hr/vusrh/sudska-praksa/sudska-praksa. Stoga je, sukladno navedenome, u žalbenom postupku utvrđeno da informacije koje su predmet žaliteljičinog zahtjeva predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima, koje moraju biti dostupne svakome i pristup kojima nadilazi eventualno opterećenje redovitog rada tijela javne vlasti.

No, prilikom odlučivanja tijelo javne vlasti mora uzeti u obzir da predmetne informacije mogu sadržavati i druge podatke u odnosu na koje su moguća ograničenja koja su propisana u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama te je stoga u obvezi primijeniti odredbu iz stavka 5. citiranog članka iz koje proizlazi obveza tijela javne vlasti da u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja u kojem se navodi što čini promet po računu, proizlazi da bi informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosile samo na isplate koje vrši prvostupanjsko tijelo, a da podaci o uplatama fizičkih osoba ne predstavljaju takve podatke.

Kada je predmet zahtjeva za pristup informacijama obimna dokumentacija, valja napomenuti tijela javne vlasti imaju pravo postupiti u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno imaju pravo tražiti od korisnika naknadu stvaranih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i naknadu troškova dostave tražene informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.) (dalje u tekstu: Kriteriji). Ako se radi o iznosu koji prelazi 150kn, sukladno članku 4. stavku 2. Kriterija tijelo javne vlasti može zatražiti od korisnika da unaprijed položi iznos stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, a ako korisnik ne položi zahtijevani iznos troškova u roku od 8 dana, tada se smatra da je korisnik odustao od zahtjeva.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan