KLASA: UP/II-008-07/20-01/1013

URBROJ: 401-01/05-21-5

Zagreb, 4. veljače 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske narodne banke, broj: 805-XVIII-1178/R-2020 od 3. kolovoza 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv Hrvatske narodne banke, broj: 805-XVIII-1178/R-2020 od 3. kolovoza 2020. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom I. osporenog rješenja Hrvatske narodne banke (u daljnjem tekstu: HNB) djelomično je omogućen ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) pristup Zapisniku sa sjednice Savjeta HNB-a održane 11. lipnja 2008. godine u dijelu koji se odnosi na odluke donesene na istoj sjednici, kao i pristup materijalima – prijedlozima rješenja o kojima je Savjet HNB-a odlučivao vezano uz točki dnevnog reda koja se odnosila na štedno – kreditnu zadrugu BRA-MA, temeljem odredbe 23. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Točkom II. osporenog rješenja žalitelju je djelomično odbijen pristup Zapisniku sa sjednice Savjeta HNB-a održane 11. lipnja 2008. godine u dijelu koji se odnosi na izlaganja i raspravu sudionika na istoj sjednici, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se pristup traženoj informaciji može ograničiti zbog ostalih zakonom utvrđenih slučajeva. Točkom III. pobijanog rješenja odbačen je, temeljem odredbe članka 23.stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, žaliteljev zahtjev u dijelu u kojem traži zapisnike sa sjednica Savjeta HNB-a od 9. prosinca 2008. godine i 4. studenog 2008. godine, te u dijelu u kojem traži sve zapisnike sa sjednica Savjeta HNB-a u vezi subjekta štedno-kreditna zadruga BRA-MA, održanih u razdoblju od 1. prosinca 2007. do 1. siječnja 2009. godine, sa svim materijalima iz svih točaka dnevnog reda i pisani otpravak po svakoj točki dnevnog reda.

Žalitelj je protiv točaka 2. i 3. pobijanog rješenja HNB-a pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako je zahtjevu žalitelja u cijelosti trebalo biti udovoljeno te kako test razmjernosti i javnog interesa nije pravilno proveden, s obzirom da je zahtjev za pružanjem prava na pristup informacijama podnesen od strane zakonskog zastupnika subjekta na koji se informacije odnose, a člankom 47. stavkom 7. Zakona o HNB-u („Narodne novine“, broj 75/08, 54/13, 47/20) predviđena je mogućnost da se podaci koji su označeni tajnima učine dostupnim i trećim osobama izvan HNB-a, ali pod određenim uvjetima propisanim člankom 53. toga Zakona. Naglašava kako podaci datiraju iz 2008. godine te kako ne postoji mogućnost utjecaja na pojedinačne stavove i mišljenja članova Savjeta HNB-a. Konačno, smatra kako nije osnovano donesena odluka u dijelu iz točke 3. pobijanog rješenja kojom je odbačen žaliteljev zahtjev jer se u razdoblju od 1. prosinca 2007. do 1. siječnja 2009. godine, za koje se informacije traže, Sjednica Savjeta morala biti održana barem 10 puta. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 23. srpnja 2020. godine zatražio od HNB-a dostavu zapisnika sa sjednica Savjeta HNB-a od 11. lipnja 2008., 9. prosinca 2008. i 4. studenog 2008. godine, odnosno svih zapisnika sa sjednica Savjeta HNB-a u vezi subjekta štedno-kreditna zadruga BRA-MA, održanih u razdoblju od 1. prosinca 2007. do 1. siječnja 2009. godine, sa svim materijalima iz svih točaka dnevnog reda i pisani otpravak po svakoj točki dnevnog reda.

U obrazloženju pobijanog rješenja HNB prvenstveno ističe kako Zapisnik sa sjednica Savjeta HNB-a od 11. lipnja 2008. godine, kao i materijali temeljem kojih je Savjet HNB-a na toj sjednici odlučivao o zahtjevima BRA-MA štedno-kreditne zadruge Split, predstavljaju povjerljive, odnosno tajne podatke čija je tajnost odnosno obveza njihova čuvanja propisana zakonom, te je sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama proveden test razmjernosti i javnog interesa, dok informacije navedene pod točkom 3. izreke pobijanog rješenja HNB ne posjeduje.

HNB potom u nastavku, u odnosu na točke 1. i 2. pobijanog rješenja, ističe kako se u konkretnom slučaju radi o informacijama čija je tajnost izrijekom propisana člankom 47. stavkom 7. Zakona o HNB-u, dok je člankom 53. stavkom 1. Zakona o HNB-u propisana obveza članova Savjeta HNB-a i zaposlenika na čuvanje povjerljivosti podataka koje saznaju u obavljanju svojih poslova i dužnosti, a čije bi obavljanje štetilo ugledu ili interesima HNB-a ili drugih osoba pobrojanih istim člankom.

HNB dalje navodi kako je utvrdio da žalitelj svojim zahtjevima traži pristup informacijama za koje je člankom 15. st. 2. točkom 7. Zakona o pravu pristup informacijama propisana mogućnost ograničavanja pristupa budući da je Zakonom o HNB-u propisana njihova tajnost.

Tijelo javne vlasti potom navodi kako je temeljem zakonske obveze provelo test razmjernosti i javnog interesa, prilikom čega je u bitnom ocijenjeno da protek vremena od dana nastanka informacije, kao i sam sadržaj određenih informacija, predstavljaju razloge zbog kojih je opravdano omogućiti pristup povjerljivim informacijama iz točke 1. izreke pobijanog rješenja, a da bi zakonom zaštićeni interes obveze čuvanja povjerljivosti bio ozbiljno povrijeđen omogućavanjem pristupa informacijama iz točke 2. izreke pobijanog rješenja.

Drugim riječima, HNB je zaključio kako se dostupnošću određenih informacija koje se nalaze u predmetnom zapisniku, kao i dostupnošću pratećih materijala, ne bi bilo povrijeđeno pravo ili interes HNB-a, kao i drugih subjekata o kojima se na sjednici odlučivalo.

U odnosu na osobne podatke, odnosno imena i prezimena prisutnih osoba na navedenim sjednicama sadržanih u traženim zapisnicima sa sjednica Savjeta HNB-a, HNB se rukovodio činjenicom da se radi o osobama koje su tim sjednicama prisustvovali u službenom svojstvu, kao članovi Savjeta HNB-a, predstavnici Ministarstva financija ili zaposlenici HNB-a čija je priroda posla vezana uz rad Savjeta HNB-a, zbog čega je ocijenjeno da objavom njihovih imena ne dolazi do povrede zaštite osobnih podataka, čime se slijedi pravno shvaćanje izraženo u presudi Visokog upravnog suda poslovni broj: UsII-121/16-9 od 19. listopada 2016. godine.

Nasuprot navedenom, prilikom odlučivanja o pristupu traženim zapisnicima sa sjednica Savjeta HNB-a u dijelu izlaganja i rasprava članova Savjeta HNB-a i ostalih osoba prisutnih na toj sjednici, pa tako izlaganja, mišljenja i stavova koja su na toj sjednici iznijeli, HNB se rukovodio činjenicom da je jedan od načina ostvarivanja ustavnog načela samostalnosti i neovisnosti rada HNB-a upravo zaštita djelotvornosti postupka odlučivanja Savjeta HNB-a.

Navodi kako je člankom 47. stavkom 8. Zakona o HNB-u propisano da sjednice Savjeta HNB-a nisu otvorene za javnost, a u stavku 7. izričito je navedeno da materijali na temelju kojih Savjet HNB-a donosi odluke, prijedlozi dnevnog reda sjednica Savjeta HNB-a kao i zapisnici sa sjednica Savjeta HNB-a predstavljaju tajne podatke i da se mogu učiniti dostupnim trećima izvan HNB-a samo pod uvjetima propisanim člankom 53. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci. Ističe kako je navedena zakonska odredba jedan od bitnih faktora osiguranja djelotvornost postupaka odlučivanja Savjeta HNB-a. HNB je ocijenio da bi objavom izlaganja i rasprave članova Savjeta HNB-a koja je prethodila donošenju odluke bila dovedena u pitanje i legitimna očekivanja članova Savjeta HNB-a koji su tada, uz osobe iz redova HNB-a, činili i nezavisni stručnjaci izvan redova HNB-a, kao i legitimna očekivanja ostalih osoba pozvanih da sudjeluju u radu sjednice Savjeta Sjednice HNB-a. Naime, HNB smatra kako su postojala legitimna očekivanja članova Savjeta HNB-a i ostalih prisutnih na sjednicama da će njihove pojedinačna izlaganja, izjave, rasprave i mišljenja izražena na sjednici Savjeta HNB-a, sadržana u zapisnicima sa sjednice ostati povjerljiva i biti samo u funkciji odluka koje su temeljem toga donesene, a da će se trećima dostaviti samo u slučajevima kada to zakon propisuje. Takva legitimna očekivanja tadašnjih, sadašnjih i budućih članova Savjeta HNB-a i ostalih osoba koje su pozvane prisustvovati sjednicama Savjeta HNB-a da će sadržaj izlaganja i diskusije koji je prethodio donošenju pojedinih odluka ostati tajan predstavlja, po shvaćanju HNB-a, temelj neovisnosti rada Savjeta HNB-a i priječi mogućnost da se na bilo koji način utječe na pojedinačna mišljenja i stavove članova Savjeta HNB-a, a time i na odluke koje će Savjet HNB-a kao nadležno tijelo HNB-a donijeti.

HNB smatra kako se pritom ne dovodi u pitanje javnost rada Savjeta HNB-a koji o svome radu, odmah nakon održane sjednice izdaje priopćenje, a koje je priopćenje izdano i nakon sjednice održane 11. lipnja 2008. godine te kao takvo dostupno na internetskim stranicama HNB-a, kao i dostupnost odluka Savjeta HNB-a kao tijela kolektivnog odlučivanja koje su rezultat upravo tih pojedinačnih izjava, rasprava, mišljenja i stavova.

HNB je mišljenja kako pravo na pristup informacijama dozvoljava javnosti da se upozna s radom javnopravnih tijela, i da, ako je to u javnom interesu, dobije i tajne informacije, ali nikako to pravo ne može u potpunosti ukinuti druge zakonske odredbe kao što bi to ovdje bio slučaj kada bi se žalitelju u potpunosti udovoljilo njegovom zahtjevu i dostavilo kompletan zatraženi zapisnik, jer bi to u praktičnom smislu značilo ukidanje odredbe članka 47. stavka 7. Zakona o HNB-u.

U odnosu na dio zahtjeva u kojem je žalitelj zatražio da mu se dostave zapisnici sa sjednica Savjeta HNB-a od, 9. prosinca 2008. i 4. studenog 2008. godine, HNB je utvrdio da se navedenih dana sjednica Savjeta HNB-a nije održala, kao što je utvrđeno da, izuzevši zapisnik od 11. lipnja 2008. godine, HNB ne posjeduje zapisnike sa sjednica Savjeta HNB-a u vezi subjekta štedno-kreditna zadruga BRA-MA, održanih u razdoblju od 1. prosinca 2007. do 1. siječnja 2009. godine, sa svim materijalima iz svih točaka dnevnog reda i pisani otpravak po svakoj točki dnevnog reda, stoga je u točki 3. izreke pobijanog rješenja odlučeno temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Također je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako je sukladno navedenim zakonskim odredbama tijelo javne vlasti prije donošenja rješenja provelo test razmjernosti i javnog interesa, koji je priložen uz spis predmeta, prilikom čije provedbe je utvrđeno da u odnosu na Zapisnik od 11. lipnja 2008. godine, u dijelu koji se odnosi na izlaganja i raspravu sudionika na sjednicama Savjeta HNB-a prevladava interes zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama nad javnim interesom omogućavanja pristupa informaciji, dok je u dijelu zapisnika koji se odnosi na odluke donesene na sjednicama Savjeta HNB-a, te popratne materijale, utvrđeno da prevladava javni interes za omogućavanjem pristupa predmetnoj informaciji.

Nadalje, u žalbenom postupku je izvršen uvid u relevantne odredbe Zakona o HNB-u, slijedom čega je utvrđeno da je člankom 47. stavkom 7. navedenog Zakona propisano da materijali na temelju kojih Savjet HNB-a donosi odluke, prijedlozi dnevnog reda sjednica HNB-a kao i zapisnici sa sjednica Savjeta HNB-a predstavljaju tajne podatke i mogu se učiniti dostupnim trećima izvan HNB-a samo pod uvjetima propisanim člankom 53. ovoga Zakona.

Odredbom članka 53. stavka 1. istog Zakona propisano je da su članovi Savjeta HNB-a i zaposlenici HNB-a dužni čuvati kao tajnu, u smislu članka 37. Statuta ESSB-a i ESB-a, sve isprave i podatke za koje saznaju u obavljanju svojih dužnosti i poslova, a čije bi priopćavanje neovlaštenoj osobi štetilo ugledu i interesima HNB-a, Europske središnje banke, središnjih banaka država članica te kreditnih institucija i drugih osoba kojima HNB izdaje odobrenja za rad ili ih nadzire. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da dužnost čuvanja tajne iz stavka 1. ovoga članka traje i nakon prestanka članstva u Savjetu HNB-a, odnosno nakon prestanka radnog odnosa u HNB-u. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da iznimno, članovi Savjeta HNB-a i zaposlenici HNB-a mogu isprave i podatke iz stavka 1. ovoga članka učiniti dostupnima trećima izvan HNB-a, osim ako bi to bilo u suprotnosti s člankom 85. stavkom 2. ovoga Zakona, u slučajevima i prema postupku koje posebnim aktom utvrđuje guverner HNB-a, a naknadno potvrđuje Savjet HNB-a, pod uvjetom da dostavljanje tih isprava i podataka ima jedno od navedenih obilježja: 1) da je osoba na koju se te informacije odnose dala za to izričito odobrenje, 2) da je u skladu s izvršavanjem građanske dužnosti, uključujući pružanje pomoći tijelima u provođenju zakona i po sudskom nalogu ili nalogu druge osobe odgovarajuće nadležnosti, 3) da služi za rad vanjskih revizora HNB-a, 4) da služi za rad tijela nadležnih za superviziju i nadzor stranih financijskih institucija i predstavnika međunarodnih financijskih institucija u izvršavanju njihovih službenih dužnosti, ili 5) kad interes samog HNB-a u sudskim postupcima traži otkrivanje tih podataka.

Prilikom donošenja odluke u drugostupanjskom postupku razmatran je i dopis HNB-a, broj: 805-XVIII-1178/OŽ-2020 od 26. kolovoza 2020. godine, uz koji je dostavljena žalba sa spisom predmeta, a u kojem tijelo javne vlasti odgovara na žalbene navode žalitelja.

Tom prilikom se izdvaja stajalište HNB-a kako je pogrešno pravno shvaćanje žalitelja da bi podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama žalitelj u stvari dao suglasnost da se dokumentacija kojom raspolaže HNB, a koja se odnosi na štedno-kreditnu zadrugu BRA-MA, dao suglasnost da se ista učini dostupna trećima, izvan HNB-a,  s obzirom da se tražio pristup informacijama kojima raspolaže HNB i kojima po prirodi stvari nije mogao raspolagati žalitelj (radi se o dokumentaciji Savjeta HNB-a), a pristup dokumentaciji je pravilno i zakonito omogućen kroz primjenu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne primjenom izuzetaka od obveze čuvanja tajnosti tih podataka.

Također je uzeta u obzir i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-55/20-6 od 14. svibnja 2020. godine, koju ističe HNB, u čijem je dijelu obrazloženja navedeno da je „prema ocjeni Suda, pravilna ocjena HNB-a i tuženika da u odnosu na dio zapisnika koji se odnosi na izlaganje i raspravu sudionika na sjednici Savjeta HNB-a prevladava interes zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama nad javnim interesom omogućavanja pristupa informacijama“.

U žalbenom je postupku uzeta u obzir i odredba članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), kojom se jamči pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Pri tome ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu i propisana zakonom.

Također je razmatrana i odredba članka 53. Ustava Republike Hrvatske kojom je propisano da je HNB središnja banka Republike Hrvatske te da je samostalna i neovisna i o svom radu izvješćuje Hrvatski sabor. Hrvatskom narodnom bankom upravlja i njezinim poslovanjem rukovodi guverner HNB-a, a ustrojstvo, cilj, zadaci i nadležnost HNB-a uređuju se zakonom.

Uzevši u obzir ustavnu kategoriju prava na pristup informacijama koja se ostvaruje u skladu s ograničenjima propisanim Zakonom o pravu na pristup informacijama, koji predstavlja organski zakon, te uzevši u obzir ustavom zajamčenu samostalnost i neovisnost HNB-a čije je poslovanje uređeno Zakonom o HNB-u, također organskim zakonom, Povjerenik za informiranje se priklonio stajalištu HNB-a izraženom u točki II. osporenog rješenja.

Slijedom navedenih zakonskih odredbi, te nakon izvršenog uvida u informacije koja su predmet postupka, u žalbenom je postupku utvrđeno kako je HNB ispravno proveo test razmjernosti i javnog interesa te kako je pravilno zaključio da u slučaju pristupa informacijama iz točke I. izreke pobijanog rješenja prevladava javni interes, a da u slučaju pristupa informacijama iz točke II. izreke pobijanog rješenja prevladava potreba zaštite prava na ograničenja.

Osim toga, uvidom u žalbu utvrđeno je da žalitelj ne daje argumentaciju vezanu uz pojedini zapisnik i konkretno izlaganje i raspravu sudionika sjednice Savjeta HNB-a zašto bi trebali biti javno dostupni, odnosno zašto bi po njemu u točno određenom slučaju trebao prevladati javni interes omogućavanja pristupa u odnosu na potrebu zaštite prava na ograničenja, imajući možda u vidu osjetljivost teme koja je medijski popraćena, ulogu pojedinih sudionika u raspravi i mogućnost njihovog sukoba interesa i slično.

Žalitelj također pogrešno i preekstenzivno tumači izuzetak od tajnosti podataka propisan odredbom članka 53. Zakona o HNB-u, s obzirom da se radi o informacijama koje nisu u posjedu žalitelja stoga on i ne može dati pristanak da se ti podaci učine dostupnim, pogotovo jer se u tom dijelu štiti tajnost izlaganja i rasprave sudionika sjednice Savjeta HNB-a, a o čijem izuzetku od tajnosti može jedino odlučivati HNB.

Ističe se kako je pogrešno iskazivanje žaliteljevog posebnog pravnog interesa, kao stečajnog upravitelja, u kontekstu traženja informacija sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Navedenim se ističe poseban, partikularan interes podnositelja zahtjeva, što nikako nije kompatibilno sa načelom jednakosti, propisanim člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju.

Zakon o pravu na pristup informacijama upravo potencira omogućavanje informacija čije je dobivanje u javnom interesu i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem privatnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija.

U tom je smislu zadovoljen javni interes proklamiran ustavnopravnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pristup informacijama omogućavanjem pristupa zapisniku u dijelu koji se odnosi na odluke donesene na istoj sjednici, kao i pristup materijalima, dok je jednako tako zadovoljeno ustavno načela samostalnosti i neovisnosti rada HNB-a kroz zaštitu djelotvornosti postupka odlučivanja Savjeta HNB-a, odnosno izlaganja, mišljenja i stavova koji su izrečeni na sjednicama.

Transparentnost u radu HNB-a se ostvaruje kroz redovito objavljivanje informacija o radu Savjeta HNB-a, kao i redovito objavljivanje priopćenja sa sjednica Savjeta HNB-a nakon svake održane sjednice, kao i odluka koje su na sjednicama Savjeta HNB-a donesene. Transparentnost rada HNB-a osigurana je i kroz objavu ostalih dokumenta koji nastaju u radu HNB-a, kao i publikacija koje HNB redovito izdaje.

Jednako tako, nejasna je žaliteljeva argumentacija iz žalbe koja se odnosi na točku 3. izreke pobijanog rješenja, u kojoj je HNB utvrdio da ne posjeduje zatražene informacije.

Naime, žaliteljev zaključak kako je u razdoblju od 1. prosinca 2007. do 1. siječnja 2009. godine održano najmanje deset sjednica Savjeta HNB-a, nikako se ne može dovesti u vezu sa činjenicom da u tom periodu HNB nije održao sjednice Savjeta u vezi subjekta štedno-kreditna zadruga BRA-MA, izuzev sjednice od 11. lipnja 2008. godine, stoga ne posjeduje informacije koje je žalitelj zatražio.

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan