KLASA: UP/II-008-07/21-01/46
URBROJ: 401-01/06-21-5
Zagreb, 21. travnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za norme, Broj: HZN-1-11/2020-RB-23 od 8. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za norme, Broj: HZN-1-11/2020-RB-23 od 8. prosinca 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 24. studenoga 2020. godine kojim je od Hrvatskog zavoda za norme tražila preslike dokumentacije odnosno nacrta akata koje je izradio odvjetnički ured temeljem ugovora s navedenim tijelom javne vlasti, a temeljem točno određenih računa koje je u zahtjevu navela žaliteljica kao dokumente bitne za prepoznavanje informacije, pozivom na odredbe članka 23. stavka 5. točke 1., 2. i 5., a zbog zaštite odvjetničke tajne te jer je prvostupanjsko tijelo zaključilo žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Žaliteljica u žalbi u bitnome navodi da je navedenim rješenjem odbijen njezin zahtjev za pristup informacijama od 24. studenog 2020. godine suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, navođenjem da traženi dokumenti predstavljaju poslovnu tajnu. Nadalje, žaliteljica navodi sadržaj svog zahtjeva te ističe da je Hrvatski zavod za norme osnovan od Vlade Republike Hrvatske i spada u ustanove od posebne važnosti prema Odluci koju je donijela Vlada Republike Hrvatske te su time podaci koje traži javni, a da navedeno tijelo javne vlasti nema Pravilnike o poslovnoj ili profesionalnoj tajni. Nadalje, navodi kako ne zna kojim testom razmjernosti je utvrđeno da ne postoji javni interes i tko ga je proveo te u potpunosti odbija tvrdnju da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje Hrvatski zavod za norme učestalim traženjem informacija. U nastavku navodi da tijelo javne vlasti piše da je pozivanjem na specifikacije računa Odvjetničkog društva ispunjena transparentnost njegova rada, što nije točno jer se iz specifikacija ne vide informacije koje traži te da one nisu dostupne zaposlenicima iako bi trebale biti, ali niti ni javnosti, iako je zakonska obveza tijela javne vlasti da budu. Nadalje, navodi kako informacije traži kako bi se utvrdilo na što se potrošio proračunski novac te pojašnjava kako se godišnje troši cca 50 000 kn za posao koji bi trebali redovno obavljati za plaću zaposlenici koji su u Hrvatskom zavodu za norme prema sistematizaciji zaduženi za te radne zadatke, jer imaju čak 2 zaposlena pravnika, a ravnatelj troši proračunski novac na vanjske usluge Odvjetničkog društva da odrađuje redoviti posao nekih, kako navodi „privilegiranih zaposlenika“. Navodi kako postoji opravdana sumnja da odvjetničko društvo piše i rješenja po zahtjevima za pravo na pristup informacijama umjesto službenice za informiranje koja je zadužena kao službena osoba u tijelu javne vlasti odrađivati taj posao, a što se vidi iz specifikacije prema kojoj je u svom zahtjevu zatražila rješenje kojim se odbija zahtjev na pravo na pristup informacijama (od 26. travnja 2019. godine). Naglašava da zlouporabu informacije ne vidi, jer same informacije traži kako bi prokušala spriječiti zlouporabu proračunskog novca. Nadalje, navodi kako nije razumljivo zašto se tijelo javne vlasti poziva na Zakon o odvjetništvu, jer je Odvjetničko društvo sklopilo ugovor s Hrvatskim zavodom za norme koji je javna ustanova, pa tako i sve informacije koje izradi to društvo moraju biti dostupne radi sprječavanja korupcije i kontrole trošenja proračunskog novca, a i onog časa kad su dostavljene u Hrvatski zavod za norme one postaju dio njegovih dokumenata. Žaliteljica ističe kako su informacije koje postoje u obliku e-pošte ipak napisane i dostupne te se mogu ispisati, da bi Pravilnici koje je tražila trebali biti dostupni svima, ali da niti tu informaciju nije dobila, kao niti Odluku o imenovanju službenika za zaštitu osobnih podataka koja bi trebala biti dostupna na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za norme, a nije, te je tako učinjen propust prema Zakonu o pravu na pristup informacijama. Nadalje, ističe kako bi Odluka o imenovanju službenika za zaštitu osobnih podataka trebala odavno biti javno dostupna, ali nije, jer je u protivnom ne bi niti tražila. Žaliteljica navodi kako se žali i na službenicu za informiranje Renatu Bajić, s obzirom da njezina zadaća prepušta Odvjetničkom društvu, pri čemu se strankama učestalo prvo odbiju zahtjevi za pravo na pristup informacijama, a udovolji im se tek po žalbi Povjereniku za informiranje, što dovodi do toga da se opterećuje rad Povjerenika za informiranje a ne rad tijela javne vlasti. Zaključno navodi da je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije, osim da se sakriju informacije o bespotrebnom trošenju proračunskog novca od zaposlenika i javnosti, pa predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje i omogući joj pristup zatraženim informacijama u skladu s odredbama propisa kojim se uređuje zaštita osobnih podataka. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 24. studenoga 2020. godine zatražila od Hrvatskog zavoda za norme, kao tijela javne vlasti, da joj dostavi preslike sljedećih informacija: 1. Nacrt odgovora na ostavku osobe ovlaštene za zaprimanje i rješavanje pritužbi na povredu dostojanstva radnika (16. studenoga 2018. godine) - Dokumenti za prepoznavanje: ugovor s odvjetničkim uredom specifikacije uz račun broj 212/P1/1 mjesec studeni 2018. godine; 2. Nacrt dopisa kojim se Upravnom vijeću Hrvatskog zavoda za norme pojašnjavaju razlozi i okolnosti međusobnih odnosa ravnatelja i djelatnice (21. studenoga 2018. godine) - Dokumenti za prepoznavanje: ugovor s odvjetničkim uredom specifikacije uz račun broj 212/P1/1 mjesec studeni 2018. godine; 3. Nacrti dvije odluke ravnatelja nakon provedenog postupka po prijavama radnica na postupanje (11. prosinca 2018. godine) - Dokumenti za prepoznavanje: ugovor s odvjetničkim uredom specifikacije za mjesec prosinac uz račun broj: 12/P1/1); 4. Rješenje kojim se odbija zahtjev na pravo na pristup informacijama (26. travnja 2019. godine) -Dokumenti za prepoznavanje: ugovor s odvjetničkim uredom specifikacije za mjesec travanj uz račun broj: 117/P1/1; 5. Prijedlog odgovora na dopis koji je zaposlenica uputila ravnatelju Hrvatskog zavoda za norme vezano za navodnu nemogućnost pristupa pojedinim datotekama na serveru i navodnom onemogućavanja rada od strane ravnatelja. (21. svibnja 2019. godine) - Dokumenti za prepoznavanje: ugovor s odvjetničkim uredom specifikacije za mjesec svibanj uz račun broj: 147/P1/1; 6. Upozorenje radi kršenja obveza iz radnog odnosa s mogućnošću otkazivanja Ugovora o radu u slučaju daljnjih kršenja za (12. i 13. rujna 2019. godine) (Pisana analiza i izrada) - Dokumenti za prepoznavanje: specifikacije za mjesec rujan uz račun broi:256/P1/l; 7. Pisano mišljenje i pismeno pravno savjetovanje vezano za dostavu i iščitavanje evidencije radnog vremena (17. listopada 2019. godine) - Dokumenti za prepoznavanje: ugovor s odvjetničkim uredom specifikacije za mjesec listopad uz račun broj: 279/P1/l; 8. Nacrt Izmjena Uredbe o osnivanju Hrvatskog zavoda za norme (13. ožujka 2020. godine; 9. Dokumentacija vezano za usklađenje poslovnog procesa s novim propisima vezano za zaštitu osobnih podataka pojedinca - Pravilnika o zaštiti osobnih podataka pojedinca, Pravilnika o tehničkoj sigurnosti, Odluke o imenovanju službenika za zaštitu osobnih podataka, Ugovor za izvršitelje obrade, Registar osobnih podataka (Dokumenti za prepoznavanje: ugovor s odvjetničkim uredom datumi izrade tih dokumenata (od 20. do 28. kolovoza 2018. godine), specifikacije za mjesec kolovoz uz račun broj: 144/P1/1.
Iz navedenog zahtjeva za pristup informacijama je vidljivo kako je žaliteljica za svaku pojedinu točku navela dokumente pomoću kojih se može prepoznati koja se informacija traži, s time da je uvidom u originalni zahtjev u spisu predmeta, utvrđeno kako je žaliteljica prilikom podnošenja ispustila točku 5. zahtjeva, tako da je u ovom rješenju sadržaj zahtjeva naveden po stvarnim rednim brojevima u odnosu na tekst zahtjeva.
Također je utvrđeno kako je Hrvatski zavod za norme povodom predmetnog zahtjeva žaliteljice donio osporeno rješenje Broj: HZN-1-11/2020-RB-23 od 8. prosinca 2020. godine, kojim je zahtjev odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 1., 2. i 5., a pozivajući se na zaštitu poslovne ili profesionalne tajne, odvjetničke tajne te zlouporabu prava od strane žaliteljice.
U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je navedena odluka donesena nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, naveden je sadržaj predmetnog zahtjeva žaliteljice, citirane su odredbe članka 23. stavka 5. točke 1. i 5. te odredba članka 13. Zakona o odvjetništvu. Također je navedeno kako dokumentacija koju je žaliteljica tražila predstavlja podatke o unutarnjem poslovanju tijela javne vlasti i povjerljive podatke iz ugovornog odnosa sa trećom stranom na koju se odnose ti podaci. Nadalje, pojašnjeno je da je riječ o nacrtima dokumenata koje su pojedinci na koje se oni odnose i zaprimili a između ostaloga da se većina njih odnosi na žaliteljicu koja je u posjedu originalnih odluka koje je donijelo tijelo javne vlasti. Također je navedeno kako je stoga nejasno iz kojeg razloga žaliteljica traži nacrte i radne verzije dokumenata dostavljenih od Odvjetničkog društva, obzirom da oni predstavljaju samo radne verzije, a da je također nejasno iz kojeg bi razloga ti dokumenti predstavljali informaciju od javnog interesa. Zaključno je navedeno da je, obzirom da žaliteljica ima uvid u račune sa detaljnim specifikacijama obavljenih usluga od strane Odvjetničkog društva jer se na njih poziva u predmetnom zahtjevu, u cijelosti ispunjena transparentnost rada Hrvatskog zavoda za norme vezanog za korištenje usluga pravne pomoći te da je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa odlučeno osporenim rješenjem.
U drugostupanjskom postupku Hrvatski zavod za norme je slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: 008-04/20-01/1172, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 10. prosinca 2020. godine, aktom BROJ: HZN-1-11/2020-RB-28 od 8. siječnja 2021. godine dostavio drugostupanjskom tijelu spis predmeta po žalbi žaliteljice, a čiji su sastavni dio informacije koje su predmet ovog postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U odnosu na razlog odbijanja zahtjeva zbog tzv. zlouporabe prava na pristup informacijama propisane člankom 25. stavkom 5. točkom 5. na koju se pored ostalog prvostupanjsko tijelo pozvalo u osporenom rješenju ističe se da navedeno u rješenju ničim nije potkrijepljeno, niti u spisu predmeta ima dokaza iz kojih bi se moglo zaključiti da postoji zlouporaba prava od strane žaliteljice. Pregledom Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija (za 2019. i 2020. godinu). koje je Uredu povjerenika za informiranje dostavio Hrvatski zavod za norme utvrđeno je da je navedeno tijelo javne vlasti u 2019. godini od ukupno podnesenih 8 zahtjeva zaprimilo 2 zahtjeva za pristup informacijama od strane žaliteljice, a da je u 2020. godini od ukupno 9 zahtjeva žaliteljica podnijela 1 zahtjev za pristup informacijama (predmetni zahtjev). S obzirom na navedeno u žalbenom je postupku utvrđeno da se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja kako se u konkretnom slučaju radi o slučaju opisanom u članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
U žalbenom postupku je izvršenim uvidom u bilješku o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela Broj: HZN-1-11/2020-RB-22 od 7. prosinca 2020. godine koja prileži spisu predmeta, utvrđeno kako Hrvatski zavod za norme prilikom provođenja navedenog testa kao argumente za ograničavanje pristupa informacijama između ostalog naveo da traženi podaci predstavljaju podatke koji se odnose na poslovanje tijela javne vlasti koji predstavljaju poslovnu i odvjetničku tajnu, da se radi o dokumentaciji koja sadrži zaštićene osobne podatke radnika, da se radi o dokumentaciji koja predstavlja nacrte i prijedloge koja nije potpisana i kao takva nije konačna dokumentacija koja se može učiniti dostupnom trećim osobama, kao i da postoje sumnje da će se ista zloupotrijebiti, a da pri navedenom nema javnog interesa za pristupom traženim informacijama. Uvidom u navedenu bilješku je utvrđeno da prvostupanjsko tijelo ničim nije potkrijepilo tvrdnju kako u predmetnom zahtjevu tražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu kao niti da se radi o tzv. „zlouporabi prava“ te nije dalo nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženim informacijama.
Stoga je Povjerenik za informiranje ispitujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, u žalbenom postupku razmotrio da je li žaliteljici moguće odobriti pristup zatraženim informacijama te da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno Zakonu.
Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljene dokumentacije te je došao do zaključka kako ista ne može biti označena kao poslovna tajna. Naime, uvidom u dostavljene informacije nisu uočeni elementi poslovne tajne, kao što je to propisano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, a prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju nije ničim dokazalo da predmetne informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno zakonu. Naime, u žalbenom postupku je uvidom u sadržaj predmetnih informacija utvrđeno kako one ne predstavljaju proizvodnu tajnu niti rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, tehnološka niti tehnička rješenja, niti predstavljaju druge informacije zbog čijeg bi omogućavanja pristupa korisnicima mogle nastupiti štetne posljedice.
Međutim, u žalbenom je postupku uvidom u predmetne informacije utvrđeno da sadrže osobne podatke identificiranih fizičkih osoba te kako iste predstavljaju nacrte akata koje je pripremalo Odvjetničko društvo za svoju stranku Hrvatski zavod za norme.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
U članku 15. stavku 4. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade. Točkom 2. navedenog stavka je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.
Prema članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Člankom 13. stavkom 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 09/94., 117/08., 50/09. i 18/11.) je propisano da je odvjetnik dužan, sukladno zakonu, čuvati kao odvjetničku tajnu sve što mu je stranka povjerila ili što je u zastupanju stranke na drugi način saznao. Stavkom 2. istog članka propisano je da su odvjetničku tajnu dužne čuvati i druge osobe koje rade ili su radile u odvjetničkom uredu.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala biti zakonita i poštena.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Uvidom u sadržaj dostavljenih informacija, utvrđeno je da se radi o nacrtima akata koji se odnose na radne odnose pojedinih zaposlenika Hrvatskog zavoda za norme te istog tijela javne vlasti kao poslodavca, primjerice na odluke o pritužbama vezanim za zaštitu dostojanstva radnika, sporazum o prestanku radnog odnosa, upozorenje radi kršenja obveza iz radnog odnosa, rješenja po zahtjevu podnositelja, iz čega proizlazi da se radi o nacrtima i prijedlozima akata koje je u pružanju pravnih usluga izradilo odvjetničko društvo, a koje se odnose na točno određene zaposlenike odnosno fizičke osobe. Također, uvidom u dostavljene informacije je utvrđeno kako je iz specifikacija koje je u predmetnom zahtjevu navela sama žaliteljica vidljivo o kakvim se nacrtima akata, mišljenjima te prijedlozima radi odnosno o kojim pravnim uslugama odvjetničkog društva je riječ.
Nadalje, u žalbenom postupku je izvršen uvid i u Pravilnik o načinu imenovanja povjerljive osobe i postupku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti Hrvatskog zavoda za norme, koji je javno objavljen na internetskoj stranici navedenog tijela javne vlasti na poveznici https://www.hzn.hr/UserDocsImages/pdf/Pravilnik%20o%20na%C4%8Dinu%20imenovanja%20povjerljive%20osobe%20i%20postupka%20unutarnjeg%20prijavljivanja%20nepravilnosti_sken.pdf te je utvrđeno kako je u članku 27. navedenog Pravilnika propisan način čuvanja podataka o prijavitelju. Navedeni članak tako između ostalog propisuje da je odavanje podataka o prijavitelju bez pristanka te osobe odnosno bez izričite zakonske obveze u službenom vanjskom postupku od strane povjerljive osobe, predstavlja osobito tešku povredu radne obveze i da se na obradu osobnih podataka sadržanih u prijavi nepravilnosti primjenjuju propisi kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.
Uvidom u internetsku stranicu Hrvatskog zavoda za norme utvrđeno je kako je na poveznici https://www.hzn.hr/UserDocsImages/pdf/Odluka%20o%20imenovanju%20slu%C5%BEbenika%20za%20za%C5%A1titu%20podataka.pdf javno objavljena Odluka o imenovanju službenika za zaštitu osobnih podataka.
Naime, iako bi se u odnosu na sadržaj predmetnih informacija mogao pretpostaviti određeni javni interes za saznanjima o radu prvostupanjskog tijela odnosno na koji način ono obavlja ili organizira pravne poslove te pruža li odvjetničko društvo svoje usluge za Hrvatski zavod za norme savjesno i profesionalno, u žalbenom je postupku zaključeno da u odnosu na navedeno prevladava interes zaštite identiteta fizičkih pojedinaca, a također i da se radi o informacijama u postupku izrade, a da u žalbenom postupku nije utvrđen prevladavajući javni interes za javnom dostupnošću radnih verzija u predmetnom zahtjevu zatražene dokumentacije.
U žalbenom je postupku zaključeno da pravilno prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju navodi da su pojedinci na koje se odnose pojedini nacrti akata zaprimili originalne i dovršene akte, a obzirom da svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, te da iskazani privatni interes žaliteljice u konkretnom slučaju ne može biti stavljen ispred zaštite privatnosti pojedinaca. Naime, pretragom javno dostupnih podataka nije identificiran javni interes za dostupnošću u predmetnom zahtjevu zatraženih podataka, osim što su oni predmet interesa žaliteljice. Posebno se ističe da ukoliko bi se žaliteljici omogućio pristup zatraženim informacijama, pristup istim informacijama bi se onda trebao omogućiti bilo kojoj osobi koja bi ih zatražila, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koju bi sukladno članku 9. navedenog Zakona korisnik u tom slučaju imao pravo javno iznositi.
S obzirom da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a odvjetnici imaju obvezu čuvanja odvjetničke tajne sukladno zakonu te da se radi o traženju informacija iz faze izrade odnosno radnim verzijama različitih akata koji se nakon njihovog dovršetka i odobrenja od strane tijela javne vlasti dostavljaju fizičkim osobama, objavljuju na internetskoj stranici tijela, ili vrijede kao interni akti u području primjene propisa kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, u žalbenom je postupku zaključeno da bi omogućavanje pristupa zatraženim nacrtima akata predstavljalo nepotrebno zadiranje u područje zaštite osobnih podataka te zakonom zaštićene odvjetničke tajne, osobito imajući u vidu da sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Osim navedenog, obzirom da je tijelo javne vlasti moglo predmetne prijedloge, mišljenja i nacrte prihvatiti, ili ne prihvatiti odnosno unositi određene izmjene u iste, razvidno je da ne radi o dovršenim dokumentima, pa u žalbenom postupku zaključeno kako ne postoji prevladavajući javni interes za javnom dostupnošću predmetnih informacija koje predstavljaju radne verzije dokumenata. Također, u žalbenom je postupku zaključeno kako se u odnosu na dokumente odnosno akte koji još nisu doneseni ne može otkloniti mogućnost pogrešnog tumačenja njihovog sadržaja, a čime bi se potencijalno moglo ugroziti proces donošenja akata te se ne može jamčiti da objavljivanje akata prije njihova konačnog dovršetka ne bi narušilo proces njihove izrade.
Nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno da razlozi koje žaliteljica navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koje ne postoji širi javni interes osim interesa žaliteljice. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatražene informacije, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, a niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Također se ističe da je nakon provedenog postupka zaključeno da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, jer Hrvatski zavod za norme u spisu predmeta nije potkrijepio navode iz obrazloženja osporenog rješenja u odnosu na razlog odbijanja zahtjeva propisan odredbom članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog tzv. „zlouporabe prava“ te u odnosu na poslovnu tajnu, no to nije bilo od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, s obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno kako u konkretnom slučaju preteže interes za ograničenjem pristupa traženim informacijama iz razloga navedenih u ovom rješenju.
Naime, prvostupanjsko tijelo je odbilo predmetni zahtjev navodeći da isti odbija i temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali se pri tome pozvalo na ograničenje pristupa informacijama zbog poslovne tajne koju je povezalo s obvezom čuvanja odvjetničke tajne sukladno Zakonu o odvjetništvu, što je u žalbenom postupku ocijenjeno pogrešnim. Međutim, u drugostupanjskom postupku su uzeti u obzir mogući razlozi za ograničenje pristupa informacijama te je zaključeno kako je prvostupanjsko tijelo opravdano odbilo predmetni zahtjev žaliteljice, ali da se pri tome trebalo pozvati na razloge propisane u članku 15. stavku 2. točkama 4. i 7 te stavku 4. točkama 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da je osporeno rješenje zakonito ali iz drugih razloga navedenih u ovom rješenju.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan