KLASA: UP/II-008-07/21-01/241
URBROJ: 401-01/05-21-2
Zagreb, 29. travnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Kliničke bolnice Dubrava, Urbr.: 4-1199/21 od 16. veljače 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Kliničke bolnice Dubrava, urbr.: 4-1199/21 od 16. veljače 2021. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Kliničke bolnice Dubrava (u daljnjem tekstu: KB Dubrava) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je žalitelj zatražio da mu se dostavi evidencija prisutnosti na radu djelatnice KB Dubrava, u razdoblju od 1. siječnja 2017. do dana podnošenja zahtjeva, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je zatražena informacija zaštićeni osobni podatak.
Žalitelj je na pobijano rješenje izjavio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Smatra da su tražene informacije javne i trebaju biti dostupne, s obzirom da je djelatnica KB Dubrava plaćena iz proračunskih sredstava i zaposlenica je tijela javne vlasti. Mišljenja je da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva stoga predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od dana 1. veljače 2021. godine zatražio od KB Dubrava da mu putem elektroničke pošte dostavi evidenciju prisutnosti na radu za djelatnicu administracije KB Dubrava, ........., u razdoblju od 1. siječnja 2017. do dana podnošenja zahtjeva.
Tijelo javne vlasti je u pobijanom rješenju kojim je odbilo žaliteljev zahtjev navelo kako je provelo test razmjernosti i javnog interesa te kako je utvrđeno da je u ovom slučaju zabranjeno davanje osobnih podataka neovlaštenim primateljima, s obzirom da je to u suprotnosti s odredbom članka 6. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12). Navodi kako ne postoji pravni temelj za davanje zatražene informacije te kako je zaštita osobnih podataka i privatnosti fizičkih osoba ustavna kategorija. Ističe kako u ovom slučaju ne prevladava javni interes da se omogući pristup predmetnoj evidenciji o prisutnosti na radu.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom su postupku kao mjerodavno pravo razmatrane sljedeće odredbe:
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Slijedom navedenog, iako je KB Dubrava u pobijanom rješenju točno citirala navedene odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama koje se odnose na područje zaštite osobnih podatka, pogrešno je navela da se primjenjuje Zakon o zaštiti osobnih podataka, s obzirom da se od 25. svibnja 2018. godine neposredno primjenjuje Opća uredba o zaštiti podataka.
U tom je smislu člankom 4. stavkom 1. Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
U žalbenom postupku je utvrđeno da evidencija radnog vremena predstavlja osobni podatak fizičke osobe te da ne postoji pravni temelj iz članka 6. Opće uredbe o zaštiti podatka za omogućavanje njegovog pristupa žalitelju.
Istog je stajališta i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, koji je u presudi poslovni broj: UsII-516/19-5 od 27. veljače 2020. godine istaknuo kako se evidencija o radnom vremenu radnika smije prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo u zakonom propisanu svrhu ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obaveza iz radnog odnosa, a da bi u protivnom, neovlaštenom dostavljanjem trećim osobama, došlo do povrede prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka.
Također stajalište je Suda kako predmetna evidencija ne predstavlja informaciju o raspolaganju javnim sredstvima, dakle ne dolazi do aktivacije članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan