KLASA: UP/II-008-07/20-01/1252

URBROJ: 401-01/05-21-2

Zagreb, 1. travnja 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj: 26 Su-636/2020-2 od 23. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj: 26 Su-636/2020-2 od 23. listopada 2020. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Osijeku odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim su zatraženi podaci o kaznenim postupcima koji se vode protiv gradonačelnika, općinskih načelnika i župana, kao i da se navede za koja kaznena djela se vode postupci i je li donesena sudska presuda te je li ona pravomoćna, a koji su u domeni sudskog odjela za postupanje u predmetima kaznenih djela iz nadležnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su se ispunili uvjeti propisani člankom 15. stavkom 1. navedenog Zakona, kao i temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom, s obzirom da se podaci iz kaznene evidencije smiju koristiti samo u službene svrhe.

Žalitelj je pravovremeno uložio žalbu protiv pobijanog rješenja zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Navodi kako se svi podaci koje traži nalaze u sustavu eSpis, koji ne predstavlja kaznenu evidenciju, kao i da je sud pogrešno zaključio da se traže podaci samo o gradonačelnicima, općinskim načelnicima i županima s područja Općinsko-baranjske županije i to samo u kontekstu kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti. Smatra kako tijelo javne vlasti tumači preširoko odredbu članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, da postoji široki javni interes za dostavom zatraženih podataka te da osobe na koje se podaci odnose neće biti imenovane, već će se njihovi podaci iskoristiti samo statistički, dakle bez mogućnosti identifikacije. Zaključno navodi da mu je 14 sudova dostavilo tražene podatke. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama 16. listopada 2020. godine uputio elektroničkom poštom Općinskom sudu u Osijeku, sudskom odjelu za postupanje u predmetima kaznenih djela iz nadležnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, odjelu tzv. Uskočkog suda, zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio u svrhu znanstvenog istraživanja pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koje provode ......... i ........., sljedeće informacije: 1) statističke podatke o kaznenim postupcima koji se vode protiv župana, gradonačelnika i općinskih načelnika (popis svih općinskih načelnika i gradonačelnika te popis svih župana se nalaze u prilogu zahtjeva te moli dostavu podataka za svaku od osoba na svakom od popisa te 2) da se u dokumentu posebno navede za koja kaznena djela se vode postupci, da li je donesena sudska presuda (osuđujuća ili oslobađajuća) te da li je presuda nepravomoćna ili pravomoćna.

U obrazloženju pobijanog rješenja tijelo javne vlasti u bitnom navodi kako bi se davanjem podataka vode li se kazneni postupci protiv točno određenih načelnika, gradonačelnika i župana Osječko-baranjske županije zbog kaznenih djela iz nadležnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, jer bi se, u slučaju da se takvi postupci vode, korisniku dala informacija iz članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Napominje da je podatak o tome vodi li se protiv određene osobe kazneni postupak ili ne, zapravo predstavlja informaciju koja je sadržana u uvjerenju da se ne vodi kazneni postupak, a kojim se sukladno Sudskom poslovniku („Narodne novine“, 47/20) potvrđuje da se protiv određene osobe pred općinskim i županijskim sudom ne vodi kazneni postupak za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti. Takvo uvjerenje se može dobiti isključivo ako se zahtjev podnese osobno ili putem punomoćnika u kojem slučaju potpis na punomoći mora biti ovjeren kod javnog bilježnika. U odnosu na drugi dio zatražene informacije o tome jesu li je li donesene sudske presude te jesu li one pravomoćne, tijelo javne vlasi navodi odredbu članka 10. stavka 3. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“, broj 143/12, 105/15 i 32/17) prema kojoj su podaci iz kaznene evidencije neklasificirani podaci u smislu posebnog zakona i smiju se koristiti samo u službene svrhe, a u odnosu na te podatke ne može se ostvariti pravo na pristup informaciji prema zakonu koji određuje to pravo.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavku 1. ovog Zakona. Prema članku 15. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti će ograničiti pristup informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka.

Pravna norma iz članka 23. stavka 5. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama formulirana je jasno i nedvosmisleno, stoga kada se činjenično stanje podvede pod zakonsku normu, odnosno kada se ispune uvjeti za primjenu navedene zakonske odredbe, nema mjesta njezinom daljnjem tumačenju osim gramatičkog te je tijelo javne vlasti rješenjem dužno odbiti zahtjev za pristup informacijama.

Ograničenje iz članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama predstavlja apsolutno ograničenje te u njegovom slučaju nema mjesta provedbi testa razmjernosti i javnog interesa, u čemu su odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama razumljive, te je u tom smislu i informacija vodi li se ili ne vodi kazneno postupak protiv određene osobe obuhvaćena navedenom zakonskom odredbom.

Nadalje, u odnosu na drugi dio zahtjeva, razmatrana je odredba članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Prema odredbi članka 10. stavka 3. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, podaci iz kaznene evidencije neklasificirani su podaci u smislu posebnog zakona i smiju se koristiti samo u službene svrhe, a u odnosu na te podatke ne može se ostvariti pravo na pristup informaciji prema zakonu koji određuje to pravo.

Iako je utvrđeno da je Općinski sud u Osijeku napravio pogreške kod utvrđivanja činjeničnog stanja jer je razmatrao samo općinske načelnike, gradonačelnike i župane sa područja Osječko-baranjske županije (što može biti i posljedica sugestivnosti zahtjeva, ali i može ukazivati na činjenicu da tijelo javne vlasti ima samo te podatke s obzirom na svoju mjesnu nadležnost) jasnoća navedenih zakonskih normi koje onemogućuju pristup zatraženim informacijama otklanja svaku mogućnost drugačijeg ishoda postupka.

U žalbenom postupku nije utvrđeno da je tijelo javne vlasti razmatralo samo kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti, jer je samo u jednom dijelu citirana odredba Sudskog poslovnika koja se odnosi na takva djela, što ne implicira da se ostatak pobijanog rješenja odnosi na djela koja se progone po službenoj dužnosti.

Ne može se uzreti u obzir žaliteljev prigovor da se svi zatraženi podaci nalaze u sustavu eSpis, jer sukladno članku 2. Pravilnika o radu u sustavu eSpis („Narodne novine“, broj 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20 i 147/20), eSpis je povezan, između ostalog, sa kaznenom evidencijom, slijedom čega se doslovno traže podaci iz kaznene evidencije jer se oni dobavljaju iz sustava eSpis, a osim toga, sustav eSpis nije široj javnosti dostupan sustav, te su u članku 4. navedenog Pravilnika navedene ovlaštene osobe za pristup u sustav.

Nadalje, neprecizan je žaliteljev zahtjev u dijelu u kojem navodi da traži statističke podatke, s obzirom da traži konkretne podatke za točno određene osobe. Hoće li se ti podaci kasnije koristiti samo za statističke svrhe u znanstvenom istraživanju je posve irelevantno, jer se ograničenje od pristupa informacijama ne može temeljiti na povjerenju u podnositelja zahtjeva i na razlikovanju pojedinih korisnika prava.

Naime, prema članku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano načelo jednakosti, pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima. Korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju, a tijela javne vlasti ne smiju staviti korisnike u neravnopravan položaj, a osobito na način da se pojedinim korisnicima informacija pruža prije nego ostalima ili na način kojim im se posebno pogoduje.

Tijelo javne vlasti je u ovom slučaju trebalo uzeti u obzir i odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona. Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Naime, žalitelj je dostavio tijelu javne vlasti tablicu, koju je očekivao da se popuni određenim podacima, što predstavlja stvaranje nove informacije.

Slijedom gore navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku te ne zahtijeva od tijela javne vlasti određene radnje i aktivnosti sastavljanja podataka iz različitih izvora.

Navedeno stajalište je potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: UsII-418/18-6 od 7. veljače 2019. godine, koja se odnosi na slično činjenično i pravno stanje, s obzirom da je podnositelj zahtjeva tražio od Grada Zagreba da popuni tablicu određenim podacima, kao i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: UsII-141/17-9 od 6. rujna 2017. godine, gdje je podnositelj zahtjeva u bitnom tražio od Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu da izvrši uvid u svaki pojedini kazneni spis te izvrši analizu kako bi se došlo do zatraženih informacija.

U obrazloženju navedenih presuda Sud ističe da pristup informaciji znači dobivanje preslika određenog dokumenta, snimke ili nekog drugog zapisa podatka i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje nove informacije ili mišljenja, vrši analize, daje tumačenja i slično.

Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev žalitelja, ali ne pozivom na odredbu članka 15. stavka 1. te stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, nego se trebalo pozvati na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona odnosno da je osporeno rješenje zakonito ali iz drugih razloga navedenih u ovom rješenju.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.

Posebno se napominje da je sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Stoga se posebno ističe da se ovim rješenjem ne dira u pravo žalitelja da podatke koji su mu potrebni u svrhu znanstvenog istraživanja zatraži temeljem gore navedenog posebnog propisa koji regulira obradu osobnih podataka u svrhu znanstvenog istraživanja.

Naime, uvodnom odredbom broj 159. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano ako se osobni podaci obrađuju u svrhe znanstvenog istraživanja, ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na tu obradu. Za potrebe ove Uredbe, obrada osobnih podataka u svrhe znanstvenog istraživanja trebala bi se tumačiti u širokom smislu, uključujući primjerice tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti, temeljno istraživanje, primijenjeno istraživanje, istraživanje koje se financira iz privatnih izvora. Dodatno, njome bi se trebao uzeti u obzir cilj Unije na temelju članka 179. stavka 1. UFEU-a u vezi s uspostavom europskog istraživačkog prostora. Svrhe znanstvenog istraživanja trebale bi također obuhvaćati studije koje se provode u javnom interesu u području javnog zdravlja. Kako bi se poštovale posebnosti obrade osobnih podataka u svrhe znanstvenog istraživanja, trebali bi se primjenjivati posebni uvjeti, osobito u pogledu objavljivanja ili druge vrste otkrivanja osobnih podataka u kontekstu svrha znanstvenog istraživanja. Ako su slijedom rezultata znanstvenog istraživanja, osobito u kontekstu zdravlja, potrebne dodatne mjere u interesu ispitanika, u pogledu tih mjera trebala bi se primjenjivati opća pravila iz ove Uredbe.

Osim navedenog, uvodna odredba broj 162. Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje ako se osobni podaci obrađuju u statističke svrhe, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na takvu obradu. U pravu Unije ili pravu država članica trebalo bi, u okviru ograničenja ove Uredbe, utvrditi statistički sadržaj, nadzor pristupa, specifikacije za obradu osobnih podataka u statističke svrhe i primjerene mjere kako bi se zaštitila prava i slobode ispitanika te kako bi se osigurala statistička povjerljivost. Statističke svrhe znače svako prikupljanje i obradu osobnih podataka potrebnih za statistička istraživanja ili za proizvodnju statističkih rezultata. Ti statistički rezultati mogu se dalje upotrijebiti u različite svrhe, među ostalim u svrhu znanstvenog istraživanja. Pod statističkom svrhom podrazumijeva se da rezultat obrade u statističke svrhe nisu osobni podaci, već agregirani podaci te da se taj rezultat ili podaci ne upotrebljavaju kao potpora mjerama ili odlukama u vezi nekog pojedinca.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan