KLASA: UP/II-008-07/21-01/294

URBROJ: 401-01/10-21-6

Zagreb, 31. svibnja 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Sui-28/2021-6 od 25. veljače 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na ponovnu uporabu informacija, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Sui-28/2021-6 od 25. veljače 2021. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) za ponovnu upotrebu informacija i to cjelokupne baze presuda kojom raspolaže Vrhovni sud Republike Hrvatske u sklopu intranet-SupraNova baze sudske prakse za nekomercijalne svrhe, temeljem članka 30. stavka 4. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se traži ponovna uporaba informacije – cjelokupne baze sudskih odluka iz Intranet-SupraNove baze sudske prakse, kojoj je pristup dozvoljen samo ovlaštenim osobama i koja služi samo za internu uporabu.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi što je bilo predmet njezinog zahtjeva za ponovnu uporabu informacija. Navodi da je zahtjev podnijela slijedom informacije objavljene u Priručniku za polaznike Pravosudne akademije pod nazivom „Ujednačavanje sudske prakse općinskih i županijskih sudova“. Smatra da je važno omogućiti stručnjacima pristup cjelokupnoj bazi sudske prakse osobito nakon izmjene odredbi Zakona o parničnom postupku, jer je od rujna 2019. godine moguće ostvariti pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske samo ako se dokaže da je nižestupanjski sud odstupio od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Dalje ističe da je pretraživanje sudske prakse postalo vitalno pitanje za pravni poredak. Navodi da je obrazloženje rješenja začuđujuće jer se presude u Republici Hrvatskoj objavljuju na e-oglasnoj ploči, pa nije jasno zbog čega bi Vrhovni sud trebao anonimizirati presude. Također ističe da je načelo javnosti ugroženo ako su sudske presude anonimizirane. Navodi da su sve presude Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava javno dostupne bez anonimizacije. Zaključno ističe da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci obvezao objavljivati sve odluke, kako svoje, tako i drugih sudova. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za ponovnu uporabu informacija od 16. veljače 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražila ponovnu uporabu cjelokupne baze podataka kojima raspolaže Vrhovni sud Republike Hrvatske u sklopu intranet-SupraNova baze sudske prakse kako bi se informacije koristile u nekomercijalne svrhe.

Sukladno članku 5. stavku 1. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama ponovna uporaba informacija znači uporabu informacija tijela javne vlasti od strane fizičkih ili pravnih osoba, u komercijalnu ili nekomercijalnu svrhu različitu od izvorne svrhe za koju su informacije nastale, a koja se ostvaruje u okviru zakonom ili drugim propisom određenog djelokruga ili posla koji se uobičajeno smatra javnim poslom. Razmjena informacija između tijela javne vlasti radi obavljanja poslova iz njihova djelokruga ne predstavlja ponovnu uporabu informacija.

Prema članku 27. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama svaki korisnik ima pravo na ponovnu uporabu informacija u komercijalne ili nekomercijalne svrhe, u skladu s odredbama navedenog zakona.

Sukladno članku 30. stavku 1. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev za ponovnu uporabu informacija, ako se zahtjev odnosi na informacije iz članka 15. stavaka 1., 2., 3. i 4. navedenog Zakona.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev žaliteljice pozivom na odredbu članka 30. stavka 4. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je pristup Intranet-SupraNova bazi sudske prakse dozvoljen samo ovlaštenim osobama.

Povjerenik za informiranje prvenstveno ističe da su razlozi za odbijanje zahtjeva za ponovnu uporabu informacijama propisani odredbom članka 30. Zakona o pravu na pristup informacijama, a navedena odredba ne sadrži stavak 4. točku 5. na koju se poziva prvostupanjsko tijelo.

Naime, odredbu članka 30. stavka 4. točke 5., prema kojoj tijela javne vlasti mogu odbiti zahtjev za ponovnu uporabu informacija u odnosu na informacije za koje je drugim zakonom propisan pristup samo ovlaštenim osobama sadržavao je Zakon o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13), a koja odredba je prestala vrijediti stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 85/15), a koji je stupio na snagu dana 9. kolovoza 2015. godine.

Povjerenik također primjećuje da se zahtjev za ponovnu uporabu informacija žaliteljice odnosio na nekomercijalne svrhe, a u izreci i obrazloženju prvostupanjskog rješenja omaškom se navodi da je žaliteljica tražila navedene informacije u komercijalne svrhe.

Međutim, navedeni propusti prvostupanjskog tijela nisu od utjecaja na pravilnost odluke, a iz sljedećih razloga.

Dana 20. svibnja 2021. godine službenici Ureda povjerenika za informiranje izvršili su uvid u bazu podataka koja je predmet postupka kojom je utvrđeno da se Internet aplikacija SupraNova sastoji od svih pravomoćnih i nepravomoćnih odluka koje se u zaštićeni dio sustava u neanonimiziranom obliku unose nakon otpreme sa suda.

Elektroničkom porukom od 21. svibnja 2021. godine Povjerenik za informiranje je od prvostupanjskog tijela zatražio da se očituje o broju neanonimiziranih odluka (pravomoćnih i nepravomoćnih) koje se nalaze u zaštićenom dijelu sustava (Intranet aplikacija).

Iz elektroničke poruke od 24. svibnja 2021. godine, koju je prvostupanjsko tijelo uputilo Povjereniku za informiranje, proizlazi da je sustav SupraNova u produkciji od 2015. godine, a da je ranije od 2003. godine bio u produkciji sustav Supra. Također se navodi da se na dan 24. svibnja 2021. godine u sustavu SupraNova nalazi ukupno 2.179.908 odluka, pri čemu se na Portalu sudske prakse nalazi 226.558 odluka (javne odluke), dok se u Intranet sustavu nalazi 1.951.689 odluka (odluke koje nisu javne).

Sagledavajući sadržajno zahtjev za ponovnu uporabu informaciju žaliteljice, Povjerenik za informiranje ističe da se zahtjev za ponovnu uporabu informacija odnosi upravo na zaštićeni dio baze podataka, jer je nesporno da su odluke koje su dostupne na Portalu sudske prakse ustupljene pod Otvorenom dozvolom.

Posebno se ističe da je odredbom članka 27. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da u svrhu ponovne uporabe tijela javne vlasti nemaju obvezu informaciju izraditi, prilagođavati ili izdvajati dijelove informacija ako to zahtjeva nerazmjeran utrošak vremena ili sredstava, niti se od tijela javne vlasti može očekivati da nastavi ažurirati, nadograđivati i pohranjivati informacije u svrhu ponovne uporabe.

U konkretnom slučaju, da bi se udovoljilo zahtjevu za ponovnu uporabu žaliteljice, prvostupanjsko tijelo bi trebalo svih 1.951.689 odluka anonimizirati, a što nesporno predstavlja nerazmjeran utrošak vremena i sredstava, posebno imajući u vidu da se službenici Ureda povjerenika za informiranje prilikom uvida u bazu podataka obaviješteni da se anonimizacija vrši ručno.

Slijedom navedenog, u primjeni odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama Povjerenik za informiranje nema ovlast naložiti tijelu javne vlasti da vrši prilagođavanje baze podataka koje zahtijeva nerazmjeran utrošak vremena i sredstava.

Dakle, pravilno je postupilo prvostupanjsko tijelo kad je odbilo zahtjev žaliteljice za ponovnom uporabom informacija.

U odnosu na navode žaliteljice da se presude objavljuju na e-oglasnoj ploči, ističe se sljedeće.

Sukladno članku 335. stavkom 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) propisano je da ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana.

Stavkom 10. navedenog članka propisano je da će sud u slučaju iz stavka 9. navedenog članka istaknuti presudu na internetskoj stranici e oglasna ploča.

Dakle, sama činjenica što se presude (u građanskim predmetima) objavljuju na e oglasnoj ploči ne govori u prilog omogućavanja pristupa cjelokupnoj bazi sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer u konkretnom slučaju navedena objava ima svrhu obavještavanja stranaka o presudi, odnosno njezine dostave putem e-oglasne ploče suda.

Što se tiče pozivanja žaliteljice da se sve presude Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava objavljuju bez anonimizacije, isto je neosnovano iz sljedećih razloga.

Naime, Europski sud za ljudska prava u dokumentu Pravila suda (Rules of Court, poveznica https://www.echr.coe.int/Documents/Rules_Court_ENG.pdf), jasno propisuje da su dokumenti javni, osim u slučajevima predviđenim pravilom 33 ili 47 Pravila suda, koji predviđaju mogućnost anonimizacije, a kao primjer anonimizirane odluke ukazuje se na presudu u predmetu S.M. protiv Republike Hrvatske (broj zahtjeva 60561/14).

Što se tiče Ustavnog suda Republike Hrvatske, također postoji mogućnost da podnositelj traži anonimizaciju odluke, a zahtjev za anonimizaciju je dostupan na sljedećoj poveznici (https://www.usud.hr/hr/zahtjev-za-anonimizaciju).

U odnosu na pozivanje žaliteljice da se prvostupanjsko tijelo u svojoj odluci iz 2018. godine obvezao objavljivati sve svoje odluke, kako svoje, tako i ostalih sudova, ističe se sljedeće.

Iz članka 2. Odluke predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-140/2018-1 od 12. ožujka 2018. godine proizlazi da se u sustav sudske prakse SupraNova unose sve otpremljene sudske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i svih sudova u Republici Hrvatskoj, međutim navedena odredba ne znači da se Vrhovni sud Republike Hrvatske obvezao objavljivati sve svoje odluke, posebno stoga što postoji jasna razlika između Portala sudske prakse i Intranet sustava.

To proizlazi iz poveznice https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/home u kojoj je jasno navedeno da ostali sudovi objavljuju samo najznačajnije sudske odluke.

Slijedom svega navedenog, žalbeni prigovori žaliteljice nisu doveli u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog tijela, a ranije navedeni nedostaci nisu utjecali na pravilnost odluke, iz kojeg razloga je temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) riješeno kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan