KLASA: UP/II-008-07/21-01/409

URBROJ: 401-01/05-21-2

Zagreb, 21. svibnja 2021

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 4/2021 od 26. ožujka 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 4/2021 od 26. ožujka 2021. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici dokumenata iz kojih proizlaze informacije o projektima koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak financirala, odnosno podržala u periodu 1. siječnja 2015. - 31. prosinca 2018. kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija, i to: informacijama o nazivima projekta, nazivu djelatnosti investicije, odnosno informacijama o ekonomskim djelatnostima kojima pripadaju projekti, kao i informacijama o godini u kojoj su projekti podržani, u okviru dokumenta „Pregled odobrenih kredita po specijaliziranim programima kreditiranja za izvoz 2015. – 2018.“ te informacijama o djelatnostima.

3. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom 1. izreke pobijanog rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) odbijen je zahtjev za dopunu i ispravak informacije ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 25. veljače 2021. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona. Točkom 2. izreke pobijanog rješenja HBOR-a odbijen je zahtjev žaliteljice kojim su zatražene informacije o nazivima projekta, nazivu djelatnosti investicije, odnosno informacijama o ekonomskim djelatnostima kojima pripadaju projekti, kao i informacije o godini u kojoj su projekti podržani, u okviru dokumenta „Pregled odobrenih kredita po specijaliziranim programima kreditiranja za izvoz 2015. – 2018.“ te informacije o djelatnostima. Zahtjev je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., točke 4. i točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija bankovna tajna, jer je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona, odnosno jer žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Žaliteljica je na pobijano rješenje pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako smatra da je HBOR pogrešno postupio kada je dopis od 25. veljače 2021. godine kojim je žaliteljica pozvala HBOR na realizaciju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno dostavu svih traženih informacija, tretirao kao novi zahtjev za pristup informacijama te ga je ponovno odbio. Naglašava da se u ovom slučaju radi o raspolaganju javnim sredstvima, stoga informacije moraju biti dostupne temeljem odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Žaliteljica također citira dijelove presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji podupiru njezino stajalište o dostupnosti zatraženih informacija, ali i naglašava obvezu proaktivne objave predmetnih informacija na internetskim stranicama tijela javne vlasti, pogotovo zato jer su zatražene informacije povezane sa pitanjem zaštite okoliša. Predlaže da se njezina žalba uvaži.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 10. travnja 2019. godine zatražila preslike dokumenata iz kojih proizlaze informacije o:

A) tome je li HBOR kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija podržala tvrtku Ekonerg d.o.o. ili "joint venture" tvrtku Poyry Switzerland Ltd i Ekonerg d.o.o. koja je u postupku javne nabave odabrana od tvrtke ContourGlobal Kosovo L.L.C. za realizaciju projekta termoelektrane na ugljen Kosova e Re (Novo Kosovo) ili tvrtku Orion3E Consortium d.o.o. koja je potkonzultant u navedenom poslu; B) tome koliko je projekata, kojeg naziva, kojih izvoznika (pravnih osoba), u kojim sektorima i djelatnostima, u kojim zemljama izvoza i u kojem iznosu Hrvatska banka za obnovu i razvitak financirala, odnosno podržala u periodu 1. siječnja 2015. - 31. prosinca 2018. kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija; C) preslike ugovora koje je HBOR sklopio u vezi s točkom A); D) preslike zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave HBOR-a u periodu navedenim pod točkom B) koje se odnose na projekte koje HBOR financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija RH; E) preslike dokumenata iz kojih proizlaze informacije o tome na koji je način HBOR proveo analizu okolišnih, društvenih i ekonomskih učinaka projekta Kosova e Re, ukoliko je ista provedena.

Iz spisa premeta je nadalje utvrđeno kako je HBOR, u odnosu na točke A), C) i E) zahtjeva, obavijestio žaliteljicu popratnim dopisom od dana 8. svibnja 2019. godine kako vezano uz točku A) predmetnog Zahtjeva, HBOR u dijelu poslova osiguranja izvoza koje provodi u ime i za račun RH, od društva Ekonerg d.o.o., „joint venture'' Poyry Switzerland Ltd i Ekonerg d.o.o. niti od društva Orion3E Consortium d.o.o. nije zaprimio zahtjeve za izdavanje police osiguranja te sukladno navedenom, društvima kroz programe osiguranja izvoza HBOR nije pružio podršku, niti ima evidentiranih odobrenja kredita i garancija za navedene tvrtke. S obzirom na navedeno, ne postoje niti ugovori traženi pod točkom C) Zahtjeva. Također, vezano uz točku E) Zahtjeva, HBOR u dijelu poslova osiguranja izvoza koje provodi u ime i za račun RH za projekt Kosovo e Re nije zaprimio zahtjev za izdavanje police osiguranja niti po jednom od programa osiguranja izvoza te nastavno na navedeno nije proveo analizu navedenog projekta, niti analizu okolišnih, društvenih i ekonomskih učinaka tog projekta. Što se tiče dijela zahtjeva navedenog pod točkom B), HBOR je žaliteljici dostavio podatke o tome koliko je projekata i u kojim sektorima i djelatnostima, financirao odnosno podržao u periodu 1. siječnja 2015. - 31. prosinca 2018. kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija, dok je u preostalom dijelu zahtjeva odbio žaliteljičin zahtjev rješenjem, broj: 15/2019 od 8. svibnja 2019. godine.

Povjerenik za informiranje je povodom uložene žalbe donio rješenje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/436, URBROJ: 401-01/05-19-2 od 6. prosinca 2019. godine, kojim je poništio rješenje HBOR-a te je žaliteljici odobrio pravo na pristup preslici dokumenata iz kojih proizlaze informacije o nazivima projekata, izvoznicima (pravnim osobama), zemljama izvoza i u kojem ih je iznosu Hrvatska banka za obnovu i razvitak financirala, odnosno podržala u periodu 1. siječnja 2015. - 31. prosinca 2018. kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija. Povjerenik za informiranje je predmet u dijelu zahtjeva koji se odnosi na „preslike zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave Hrvatska banka za obnovu i razvitak u periodu navedenim pod točkom B) koje se odnose na projekte koje Hrvatska banka za obnovu i razvitak financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija Republike Hrvatske“, dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

HBOR je protiv rješenja Povjerenika za informiranje, u dijelu u kojem se odobrava pristup zatraženim informacijama, podnio tužbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, koji je presudom, poslovni broj: UsII-11/20-7 od 7. rujna 2020. godine, odbio tužbeni zahtjev.

Nakon što je rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/436, URBROJ: 401-01/05-19-2 od 6. prosinca 2019. godine, postalo pravomoćno, HBOR je postupio po izreci rješenja i omogućio žaliteljici pristup odobrenim informacijama.

U tom smislu se ističe da je Povjerenik za informiranje, kao i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, odlučio o informacijama koje im je dostavio HBOR povodom žalbenog, odnosno sudskog postupka.

Drugim riječima, u trenutku kada je žaliteljica zaprimila informacije o kojima je pravomoćno odlučeno, predmet je u tom dijelu okončan, a eventualni naknadni prijepori oko obuhvata originalnog zahtjeva se trebaju smatrati novim zahtjevom s obzirom da se detaljnije pojašnjava koje se informacije traže.

Slijedom navedenog, žaliteljica je zahtjevom za pristup informacijama od 25. veljače 2021. godine zatražila od HBOR-a da joj dostavi informacije o nazivima projekta, nazivu djelatnosti investicije, odnosno informacijama o ekonomskim djelatnostima kojima pripadaju projekti, kao i informacije o godini u kojoj su projekti podržani, u okviru dokumenta „Pregled odobrenih kredita po specijaliziranim programima kreditiranja za izvoz 2015. – 2018.“ te informacije o djelatnostima.

Iako se radi o novom zahtjevu za pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra kako je on proširen u minimalnom opsegu u odnosu na stari zahtjev, te da su svi razlozi zbog kojih su žaliteljici omogućene informacije u ranijem postupku primjenjivi i u ovom slučaju, stoga je HBOR zbog razloga učinkovitosti i ekonomičnosti trebao odmah omogućiti pristup zatraženim informacijama.

HBOR u obrazloženju pobijanog rješenja zaključuje kako nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije sukladno članku 24. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, citira relevantne odredbe Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o financijskom osiguranju te zaključuje da je HBOR u obvezi pridržavati se propisa o bankovnoj tajni. HBOR također uzima u obzir uzima odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka te Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti koji se odnose na poslovnu tajnu. U ovom postupku HBOR uzima u obzir i odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u dijelu koji se odnosi na zaštitu baza podataka. HBOR naglašava kako ne raspolaže javnim sredstvima jer javnim sredstvima raspolaže Republika Hrvatska prilikom uplate u temeljni kapital HBOR-a, te u slučajevima ako bi i kada Republika Hrvatska doista isplatila sredstva za obveze HBOR-a. Također naglašava kako su ostvarene sve pretpostavke za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe kako HBOR u dijelu zahtjeva koji se odnosi na nazive projekata ne vodi posebne evidencije koje bi se mogle automatski izvući iz sustava. Smatra kako bi dostavljanje traženih podataka dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese HBOR-a, ali i gospodarske interese Republike Hrvatske te klijenata HBOR-a. Nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa HBOR je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom su postupku kao mjerodavno pravo razmatrane sljedeće odredbe:

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, s obzirom da navedena odredba obuhvaća i pojam bankovne tajne koja je propisana odredbom članka 156. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20), a na koju se HBOR poziva u pobijanom rješenju.

Sukladno članku 15. stavku 2. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanog pristanka nositelja prava.

Prema odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Zaključno, odredbom članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HBOR u prvostupanjskom postupku nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio pravni propis.

Kao prvo, žaliteljičin zahtjev nije trebao tretirati kao zahtjev za dopunu informacije i posebno odbijati, kada ga je već podveo pod novi zahtjev za pristup informacijama.

Nadalje, ukazuje se kako je HBOR razvojna i izvozna banka u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.

Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Ističe se kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi, poslovni broj: UsII-128/17-6 od 3. kolovoza 2017. godine, potvrdio rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/16-01/679, URBROJ: 401-01/05-17-02 od 4. svibnja 2017. godine kojim je naloženo HBOR-u da omogući udruzi Zelena Istra pristup preslikama „dokumenata iz kojih proizlaze informacije o tome koliko je projekata, kojeg naziva, kojih izvoznika (pravnih osoba), u kojim sektorima i djelatnostima, u kojim zemljama izvoza i u kojem iznosu Hrvatska banka za obnovu i razvitak financirala u period od 1. siječnja 2011. – 31. prosinca 2014. godine kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija Republike Hrvatske kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija.” Sud u presudi u bitnom zaključuje kako se u toj upravnoj stvari radilo o raspolaganju javnim sredstvima i primjeni članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama, primjerice presuda broj: UsII-169/19-5 od 10. travnja 2019. godine, zauzeo stajalište kako informacija o krajnjim korisnicima kredita treba biti dostupna javnosti budući da HBOR raspolaže javnim sredstvima, zbog čega se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva za pristup informacijama.

Ukazuje se i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz 6/2016-7 od 17. listopada 2018. godine, kojom je navedeni Sud odbio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda RH, poslovni broj: UsII-101/15-5 od 2. rujna 2015. godine, te je prihvatio stajalište da tužitelj raspolaže javnim sredstvima. U navedenoj upravnoj stvari, Visoki upravni sud je odbio tužbeni zahtjev HBOR-a za poništenjem rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/14-01/220, URBROJ: 401-01/04-15-02 od 25. svibnja 2015. godine, kojim je podnositelju zahtjeva odobren pristup popisu svih tvrtki koje je HBOR kreditirao u razdoblju od 2010. do 2013. godine.

U tom se slučaju ponavlja da iako se radi o novom zahtjevu za pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra kako je on proširen u minimalnom opsegu u odnosu na stari zahtjev, te da su svi razlozi zbog kojih su žaliteljici omogućene informacije u ranijem postupku, pravomoćnom odlukom Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/19-01/436, URBROJ: 401-01/05-19-2 od 6. prosinca 2019. godine, primjenjivi i u ovom slučaju.

Naime, u ranijem postupku je HBOR je informacije iz točke B) žaliteljičinog zahtjeva od 10. travnja 2019. godine okvalificirao samo kao bankovnu tajnu, dok u ovom slučaju minimalnog proširenja opsega prethodnog zahtjeva, odnosno traženja podataka o nazivima i ekonomskim djelatnostima kojima pripadaju projekti, svrstani točno u godinu u koju pripadaju projekti, HBOR dodatno okvalificirao kao zlouporabu prava, kao zaštitu intelektualnog vlasništva te kao traženje informacije koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Slijedom navedenog, uvažavajući stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iako HBOR u pobijanom rješenju tvrdi da zatražena informacija predstavlja bankovnu tajnu, u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne provodi se test razmjernosti i javnog interesa, stoga su zatražene informacije dostupne javnosti.

Osim što je tvrdnja da se radi o zloupotrebi prava ostala nedovoljno obrazložena, i u tom se slučaju primjenjuje stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da nema zloupotrebe prava kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Isto vrijedi i za tvrdnju da HBOR posjeduje baze podataka na koje se mogu primijeniti odredbe o zaštiti intelektualnog vlasništva. Naime HBOR je pogrešno protumačio odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18) kada je svoju evidenciju pregleda odobrenih kredita podveo pod poglavlje 6. navedenog Zakona, kojim je uređeno pravo proizvođača baze podataka.

Što se stvaranja nove informacije tiče, ukazuje se kako žaliteljica traži minimum informacija koje se odnose raspolaganju javnim sredstvima te se ne traže nikakve složene analize i izračuni informacija koje su u posjedu tijela javne vlasti.

Ističe se da je u presudi Suda Europske unije, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine zauzeto stajalište da sve informacije koje se unaprijed programiranim alatima za pretraživanje mogu izdvojiti iz elektroničke baze podataka u okviru njezine uobičajene uporabe, čak i ako te informacije još nisu bile prikazane u tom obliku, ili ih osoblje nikad nije pretraživalo, moraju se kvalificirati kao gotovi dokumenti, odnosno da tijela javne vlasti radi ispunjavanja zahtjeva za pristup informacijama mogu biti dovedena u situaciju da primjenom postojećih alata za pretraživanje izrade dokument iz informacija sadržanih u bazi podataka (paragrafi 37 i 38 presude).

Uvažavajući stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u žalbenom postupku je utvrđeno kako se žaliteljičinim zahtjevom traže informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, stoga se ne mogu uvažiti HBOR-ovi razlozi uskrate prava na pristup informacijama.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan