KLASA: UP/II-008-07/20-01/1082

URBROJ: 401-01/10-21-7

Zagreb, 7. siječnja 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: UP/I-351-02/20-34/4, URBROJ: 563-09-1/16-20-2 od 24. veljače 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: UP/I-351-02/20-34/4, URBROJ: 563-09-1/16-20-2 od 24. veljače 2020. godine u dijelu u kojem žalitelju nije omogućeno pravo na pristup preslikama Odlukama o utvrđenim nepravilnosti KLASA: 018-07/17-03/566, URBROJ: 563-11-5/31-19-54 od 4. veljače 2019. godine, KLASA: 018-07/17-03/259, URBROJ: 653-11-11/177-19-30 od 22. ožujka 2019. godine i KLASA: 018-07/187-03/48, URBROJ: 563-11-6/372-19-51 od 20. kolovoza 2019. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslikama Odluka o utvrđenim nepravilnostima KLASA: 018-07/17-03/566, URBROJ: 563-11-5/31-19-54 od 4. veljače 2019. godine, KLASA: 018-07/17-03/259, URBROJ: 653-11-11/177-19-30 od 22. ožujka 2019. godine i KLASA: 018-07/187-03/48, URBROJ: 563-11-6/372-19-51 od 20. kolovoza 2019. godine.

3. Odbija se žalba ......... u preostalom dijelu kao neosnovana.

4. Nalaže se Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio odluke o nepravilnosti koje je prvostupanjsko tijelo donijelo za 30 ugovora za koje je određena financijska korekcija od 25%, za projekte po provedenom Pozivu na dostavu projektnih prijedloga Ref. br. KK.04.2.2.2.01 Energetska obnova višestambenih zgrada, temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanje pristupa traženim informacijama moglo ugroziti učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka provedbe operacija.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da istu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba upravnog postupka. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj UsII-460/18 od 30. siječnja 2019. godine prema kojoj bi informacije o trošenju sredstava iz državnog proračuna trebale biti dostupne javnosti temeljem članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra da bi podaci o primatelju, iznosu, namjeni te umanjenju bespovratnih sredstava trebali načelno biti dostupni na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela, a temeljem odredbe članka 10. stavka 1. točke 8. Zakona o pravu na pristup informacijama. Dalje ističe da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09). Također smatra da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članaka 30. te 50. do 52. Zakona o općem upravnom postupku jer mu nije omogućeno očitovanje o odlučnim činjenicama. U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na prigovor kao pravni lijek, ističe da je nejasno kako bi provođenje postupka pred tim tijelom moglo utjecati na prava i obveznike korisnika javnih sredstava. Navodi da nije jasno je li u odnosu na svih 30 ugovora za koje je određena financijska korekcija od 25%, izjavljen prigovor ili drugi pravni lijek. Smatra da nije bilo potrebno provoditi test razmjernosti i javnog interesa. Zaključno ističe da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno objavljivati tražene odluke na internetskoj stranici.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. veljače 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio da mu se omogući, u preslici, skenirano ili u elektronskom obliku pristup odlukama o nepravilnostima koje je donijelo prvostupanjsko tijelo za 30 ugovora za koje je određena financijska korekcija od 25%.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji moglo utjecati na učinkovito i nepristrano vođenje postupka, odnosno da se radi o informaciji koja je u postupku izrade.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je popis svih ugovora, te je uz svaki ugovor naznačeno je li u tom postupku podnesen prigovor na odluku o nepravilnosti, osim u odnosu na odluke Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: 018-07/17-03/566, URBROJ: 563-11-5/31-19-54 od 4. veljače 2019. godine (broj ugovora KK.04.2.2.01.0501), KLASA: 018-07/17-03/259, URBROJ: 653-11/177-19-30 od 22. ožujka 2019. godine (broj ugovora KK.04.2.2.01.0263), KLASA: 018-07/187-03/48, URBROJ: 563-11-6/372-19-51 od 20. kolovoza 2019. godine (broj ugovora KK 04.2.2.01.0091) i KLASA: 018-10/15-01/5, URBROJ: 563-11-1/232-19-139 od 15. studenog 2019. godine (broj ugovora KK.04.2.2.01.0572), za koje je naznačeno da nema podataka o podnesenim prigovorima.

Slijedom navedenog, dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1082, URBROJ: 401-01/10-20-5 od 25. studenog 2020. godine, za potrebe žalbenog postupka, zatražena je pravna pomoć od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije u smislu članka 26. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), odnosno zatraženo je doslovno sljedeće:

„Jesu li podneseni prigovori na sljedeće odluke o nepravilnosti koje je donio Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost: KLASA: 018-07/17-03/566, URBROJ: 563-11-5/31-19-54 od 4. veljače 2019. godine (broj ugovora KK.04.2.2.01.0501), KLASA: 018-07/17-03/259, URBROJ: 653-11/177-19-30 od 22. ožujka 2019. godine (broj ugovora KK.04.2.2.01.0263), KLASA: 018-07/187-03/48, URBROJ: 563-11-6/372-19-51 od 20. kolovoza 2019. godine (broj ugovora KK 04.2.2.01.0091) KLASA: 018-10/15-01/5, URBROJ: 563-11-1/232-19-139 od 15. studenog 2019. godine (broj ugovora KK.04.2.2.01.0572).

Ako su protiv navedenih odluka podneseni prigovori, molimo vas da nas obavijestite jesu li i kada navedeni prigovori riješeni.

1. Ima li prigovor suspenzivan učinak?

2. Kojim propisom je uređeno postupanje Naslovljenog tijela po prigovoru?

3. Koje vrste odluka po prigovoru Naslovljeno tijelo može donijeti (poništiti odluku Fonda, utvrditi da nema nepravilnosti, vratiti na ponovni postupak i sl.)?

4. Postupa li Naslovljeno tijelo po pravilima upravnog postupka, odnosno je li akt Naslovljenog tijela kojim se odlučuje o prigovoru upravni akt ili se radi o drugom uređenom postupku?

Radi pojednostavljenja, molimo vas da se očitujete ostajete li u cijelosti kod vašeg odgovora, KLASA: UP/I-910-04/19-02/855, URBROJ: 538-05-2-2-2/400-20-9 od 1. listopada 2020. godine, koji dostavljamo u prilogu, kao i naš upit KLASA: UP/II-008-07/20-01/580, URBROJ: 401-01/10-20-4 od 17. rujna 2020. godine, a koji se odnosio na odluke o nepravilnosti koje je donio SAFU.

Ako postoje neke razlike u postupanju u odnosu na prigovore protiv odluka o nepravilnostima koje donosi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, molimo da nas o istom obavijestite“.

Iz dopisa Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, koji je upućen Povjereniku za informiranje, KLASA: 910-04/20-02/194, URBROJ: 538-05-2-2-2/575-20-2 od 11. prosinca 2020 godine u bitnom proizlazi da je protiv Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 018-07/17-03/566, URBROJ: 563-11-5/31-19-54 od 4. veljače 2019. godine izjavljen prigovor te da je o istom doneseno rješenje dana 28. siječnja 2020. godine. Dalje se navodi da u odnosu na Odluke o utvrđenim nepravilnostima KLASA: 018-07/17-03/259, URBROJ: 653-11-11/177-19-30 od 22. ožujka 2019. godine i KLASA: 018-07/187-03/48, URBROJ: 563-11-6/372-19-51 od 20. kolovoza 2019. godine nisu zaprimljeni prigovori. U odnosu na Odluku o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 018-10/15-01/5, URBROJ: 563-11-1/232-19-139 od 15. studenog 2019. godine navodi se da je prigovor zaprimljen, ali da još uvijek nije riješen. Zaključno se navodi da Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije u odnosu na preostala pitanja ostaje u cijelosti kod očitovanja KLASA: UP/I-910-04/19-02/855, URBROJ: 538-05-2-2-2/400-20-9 od 1. listopada 2020. godine, te se ističe da ne postoje razlike u postupanju u odnosu na Posrednička tijela razine 2 (Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije):

Iz dopisa Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/19-02/855, URBROJ: 538-05-2-2-2/400-20-9 od 1. listopada 2020. godine u bitnom proizlazi da prigovor korisnika izjavljen protiv odluke o utvrđenoj nepravilnosti ima suspenzivni učinak u odnosu na pokretanje postupka izvršavanja povrata uplaćenih sredstava, odnosno da se navedeni postupak započinje tek po zaprimanju rješenja Upravljačkog tijela o prigovoru korisnika. Također se u dopisu navodi da protiv odluke o nepravilnosti korisnik može izjaviti prigovor Upravljačkom tijelu u roku od 8 dana od dana primitka odluke. Nadalje, postupajući po prigovoru čelnik Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku donosi rješenje o prigovoru korisnika protiv kojeg se tužbom može pokrenuti upravni spor. Dalje se navodi da Posrednička tijela razine 2, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije postupaju sukladno relevantnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. godine („Narodne novine“, broj 92/14), Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenje Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem „Ulaganje i rast i radna mjesta“ („Narodne novine“, broj 107/14, 23/15, 129/15, 15/17, 18/17), Uredbe (EU) br. 1303/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006, primjenjujući pri tome Smjernice za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija. Također se navodi da se sve daljnje procedure koje se tiču dodjele bespovratnih sredstava, izvršavanja i upravljanja ugovorima, upravljanja nepravilnostima, ovjeravanja i ostalog, određena su u sporazumima između Upravljačkog tijela i Posredničkog tijela, te zajedničkim nacionalnim pravilima koje donosi čelnik Upravljačkog tijela i koja vrijede za tijela u sustavu.

Dalje se navodi da rješavajući o prigovoru korisnika Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije može donijeti rješenje kojim se prigovor odbacuje, ako nije pravodoban, dopušten ili izjavljen od ovlaštene osobe. Ako prigovor nije osnovan donijet će rješenje kojim se prigovor odbija, a ako utvrdi da je prigovor osnovan, donijet će rješenje kojim se prigovor usvaja i naložiti Posredničkom tijelu razine 2 da ponovno odluči povodom sumnje na nepravilnost.

Kako su predmet ovog žalbenog postupka odluke o nepravilnostima, u nastavku se izlažu relevantne zakonske odredbe.

Prema članku 74. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje Uredba (EU) br. 1303/2013) propisano je da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na ESI fondove.

Sukladno članku 4. stavku 1. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju od 2014./2020. („Narodne novine“, broj 92/14) propisano je da su ESI fondovi koji se provode u Republici Hrvatskoj su: Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski fond za pomorstvo i ribarstvo te Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj.

Prema stavku 2. navedenog Zakona, sredstva ESI fondova u Republici Hrvatskoj koriste se na temelju sljedećih Programa: 1. Programi kojima se podržava cilj »Ulaganje za rast i radna mjesta«: a) Operativni program »Konkurentnost i kohezija«, financiran iz EFRR-a i Kohezijskog fonda.

Sukladno članku 5. stavku 1. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja europskog socijalnog fonda, europskog fonda za regionalni razvoj i kohezijskog fonda, u vezi s ciljem »ulaganje za rast i radna mjesta« („Narodne novine“ broj 107/14, 23/15, 129/15, 18/17, dalje u tekstu Uredba), središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove regionalnoga razvoja i fondova Europske unije jest Upravljačko tijelo za Operativni program iz članka 4. stavka 2. točke 1.a) Zakona.

Prema članku 5. stavku 3. točki 28. Uredbe, propisano je da u skladu s člankom 74. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, Upravljačko tijelo osigurava postojanje mehanizama za provjeru pritužbi na Fondove, provodi postupke ispitivanja i rješavanja prigovora koji se odnose na odabir ili provedbu operacija sufinanciranih Fondovima, ispituje žalbe koje su obuhvaćene područjem primjene tih mehanizama te obavještava Komisiju o rezultatima takvih ispitivanja.

Nastavno na navedeno, Povjerenik za informiranje će u nastavku postupka ispitati može li se na tražene informacije primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, iz gore citiranog očitovanja Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/19-02/855, URBROJ: 438-05-2-2-2/400-20-9 od 1. listopada 2020. godine, a koje se odnosi i na ovaj postupak, u bitnom proizlazi da prigovor protiv odluke o nepravilnosti ima suspenzivni učinak u odnosu na pokretanje postupka povrata uplaćenih sredstava, te da Ministarstvo regionalnog razvoja postupajući po žalbi može donijeti rješenje kojim se prigovor usvaja te naložiti Posredničkom tijelu razine 2 da ponovno odluči povodom sumnje u nepravilnost.

Slijedom navedenog, nema sumnje da odlučivanje povodom prigovora na Odluku koju je donijelo prvostupanjsko tijelo kao Posredničko tijelo razine 2 predstavlja pravno uređeni postupak u smislu odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik informacije koji raspolaže informacijom sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Slijedom navedenog, bilo bi nespojivo sa učinkovitim i neovisnim vođenjem postupka, ako bi se odluka o nepravilnosti protiv koje je izjavljen prigovor mogla javno iznositi, s obzirom na to da bi javnost bila upoznata sa sadržajem odluke o nepravilnosti prije nego što bi nadležno ministarstvo kao drugostupanjsko tijelo uopće odlučilo o zakonitosti i pravilnosti iste.

Kako je to već ranije istaknuto, povodom žalbe nadležno ministarstvo može usvojiti prigovor te naložiti prvostupanjskom tijelu da ponovno odluči povodom sumnje na nepravilnost, zbog čega se ista ne može smatrati niti potpunom niti točnom informacijom u smislu članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se niti ne može prihvatiti stav žalitelja da bi odluka o nepravilnosti protiv koje je podnesen prigovor mogla smatrati informacijom o raspolaganju javnim sredstvima, a imajući u vidu odluke koje Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije može donijeti povodom prigovora.

Upravo zbog navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da postoje osnove sumnje da bi objavljivanje tražene informacije prije donošenje odluke o prigovoru, moglo utjecati na učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje upravnog postupka po prigovoru.

Osim toga, treba imati u vidu i formulaciju zakonske odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj je dovoljno postojanje „osnova sumnje“ da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka.

Pojam osnove sumnje znači da je dovoljno učiniti vjerojatnim odlučne činjenice za primjenu odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, te iste nije potrebno dokazivati.

Uzimajući u obzir sve ranije izneseno, posebno činjenicu da se radi odlukama o nepravilnostima protiv koje je izjavljen prigovor, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na iste prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno stoga što se omogućavanjem pristupa navedenoj odluci ne može otkloniti mogućnost utjecaja na učinkovito vođenje žalbenog postupka pred nadležnim ministarstvom.

Kako se radi o odlukama o nepravilnosti protiv koje je izjavljen prigovor, Povjerenik za informiranje smatra da nije vjerojatno da bi objava takve odluke doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odbiti žalbu žalitelju u dijelu u kojem traži odluke o nepravilnostima protiv kojih je izjavljen prigovor, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.

U odnosu na Odluku o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 018-07/17-03/566, URBROJ: 563-11-5/31-19-54 od 4. veljače 2019. godine, te Odluke o utvrđenim nepravilnostima KLASA: 018-07/17-03/259, URBROJ: 653-11-11/177-19-30 od 22. ožujka 2019. godine i KLASA: 018-07/187-03/48, URBROJ: 563-11-6/372-19-51 od 20. kolovoza 2019. godine, ističe se kako slijedi.

Kako je to već ranije istaknuto u ovom rješenju, prigovor protiv odluke o nepravilnosti, KLASA: 018-07/17-03/566, URBROJ: 563-11-5/31-19-54 od 4. veljače 2019. godine je riješen odlukom Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije od 28. siječnja 2020. godine, dakle prije podnošenja zahtjeva za pristup informacijama u ovom postupku (15. veljače 2020. godine).

U odnosu na Odluke o utvrđenim nepravilnostima KLASA: 018-07/17-03/259, URBROJ: 653-11-11/177-19-30 od 22. ožujka 2019. godine i KLASA: 018-07/187-03/48, URBROJ: 563-11-6/372-19-51 od 20. kolovoza 2019. godine iz ranije citiranog dopisa Ministarstva regionalnog razvoja i fondova proizlazi da protiv navedenih odluka o nepravilnostima nije izjavljen prigovor.

Člankom 85. Uredbe (EU) broj 1303/13 propisano je da Komisija vrši financijsku korekciju otkazivanjem cijelog ili dijela doprinosa Unije programu i od država članica zahtijeva povrat sredstava, a kako bi se iz financiranja Unije isključili izdaci kojima se krši primjenjivo pravo.

Slijedom navedenog, na gore citirane odluke o nepravilnostima ne može se primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je u jednom slučaju već bila donesena odluka o prigovoru prije podnošenja zahtjeva za pristup informacijama, a u ostala dva slučaja nije podnesen prigovor.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, javni interes za navedenim informacijama očituje se u sljedećem.

Kao prvo, radi se o potrošnji sredstava iz fondova Europske unije, pa ne bi trebalo biti sporno da za takvu informaciju postoji nedvojbeni interes javnosti.

Drugo, radi se o kontroli postupka javne nabave, koji ukazuje na potrošnju javnih sredstava, odnosno na raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu pristup informacijama.

Treće, navedena odluka ukazuje na određene nepravilnosti u provedbi postupaka javne nabave, odnosno kršenju primjenjivog prava u javnoj nabavi od strane korisnika bespovratnih sredstava.

Četvrto, navedena odluka o nepravilnosti, uzimajući u obzir činjenicu da protiv iste nije podnesen prigovor jasno pokazuje nepravilni iznos (koji je podijeljen na iznose koji su doprinos EU i doprinos RH), odnosno iznos za koji Komisija može tražiti povrat sredstava, u kojem slučaju nesumnjivo dolazi do raspolaganja javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama u vidu vraćanja navedenih sredstava.

Peto, odluka o nepravilnosti ukazuje na kršenje načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao šti su dobro upravljanje i zakonitost u području javne nabave, pa javnost ima pravo biti upoznata s takvom informacijom i u slučaju kad nisu poštivana temeljna načela upravljanja.

Uvidom u predmetne Odluke o nepravilnostima utvrđeno je da iste sadrže imena i prezimena, te potpise zaposlenika prvostupanjskog tijela (osoba koja je izradila akt, osoba koja je pregledala akt, osoba za nepravilnost i osoba koja je odobrila akt).

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, podaci o imenima i prezimenima zaposlenika tijela javne vlasti, kad se navedeni podatak traži vezano uz njihov rad ne predstavljaju zaštićeni osobni podatak.

Osim toga, u konkretnom slučaju niti zaposlenika tijela javne vlasti ne predstavlja zaštićeni osobni podatak, s obzirom da svojim potpisom zaposlenik tijela javne vlasti potvrđuje da je izradio, odobrio ili na drugi način sudjelovao u stvaranju akta.

Navedeni stav Povjerenika za informiranje potvrđen je presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-40/19, UsII-156/19, UsII-181/19, a koje su dostupne na poveznici https://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php, iz kojeg razloga nije moguće primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je riješiti kao pod točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan