KLASA: UP/II-008-07/20-01/1090

URBROJ: 401-01/10-20-2

Zagreb, 30. rujna 2020. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o., URBROJ: 2-20-IP/066-2020 od 4. rujna 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o., Urbroj: 2-20-IP/066-2020 od 4. rujna 2020. godine.

2.    Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3.    Odbija se zahtjev ......... za naknadom troška slanja žalbe u iznosu od 14,60 kuna kao neosnovan.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. travnja 2020. godine, kojim je tražio preslike računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine za trgovačka društva navedena u zahtjevu za pristup informacijama, te podatke o plaćanju po ugovoru i/ili računu. Predmetni zahtjev žalitelja odbijen je temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da nije tijelo javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. istog Zakona te da samim time zatraženi podatak ne predstavlja informaciju u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. citiranog Zakona.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe da istu izjavljuje zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo i to odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra da je obrazloženje pobijanog rješenja paušalno, čime je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09). Predlaže da se žalba uvaži te potražuje trošak poštarine u iznosu od 14,60 kuna prema članku 161. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. travnja 2020. godine od trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. kao prvostupanjskog tijela tražio presliku računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine zaprimljene od sljedećih dobavljača: VEČERNJI LIST d.o.o, OIB: 92276133102, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, HANZA MEDIA d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, MEDIA POLIS d.o.o., OIB: 00436315186, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, AKTER-PUBLIC d.o.o., OIB: 60260099259, Zagreb, Remetinačka cesta 9/D, REAL GRUPA d.o.o., OIB: 57210097686, Zagreb, Ulica Ljudevita Posavskog 31, RTL Hrvatska d.o.o., OIB: 07330149920, Zagreb, Krapinska 45, NOVA TV d.d., OIB: 75399377119, Zagreb, Remetinačka cesta 139, ADRIA NEWS d.o.o., OIB: 1796354848674, Zagreb, Krste Pavletića 1, OTVORENA TELEVIZIJA ZAGREB d.d., OIB: 10379310214, Zagreb, Grada Vukovara 48, Z1 TELEVIZIJA d.o.o., OIB: 93559902375, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, TELEVIZIJA DALMACIJA d.o.o., OIB: 26161359482, Split, Lučica 4, OAR d.o.o., OIB: 26045420112 Osijek, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 50a te podatke o plaćanju po navedenom ugovoru i /ili računu.

Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/974, URBROJ: 401-01/04-20-4 od 26. kolovoza 2020. godine poništeno prvostupanjsko rješenje, Urbroj: 2-20-IP/049-2020 od 23. srpnja 2020. godine te je predmet vraćen na ponovni postupak, uz uputu prvostupanjskom tijelu da pristup informacijama uključuje pristup onoj dokumentacije iz koje je razvidno razvidne informacije koje žalitelj traži, odnosno da se jednostavnija obrada podataka ne može smatrati stvaranjem nove informacije.

Nadalje, dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/974, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 11. kolovoza 2020. godine zatražena je od trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. nadopuna spisa predmeta sa informacijama koje su predmet zahtjeva žalitelja, odnosno preslike zaprimljenih računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine te podatke o plaćanju po ugovoru ili računu za trgovačka društva navedena u zahtjevu za pristup informacijama žalitelja.

Dana 17. kolovoza 2020. godine u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljen je dopis trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. URBROJ: 2-20-IP/059-2020 od 17. kolovoza 2020. godine, u kojem se u bitnome navodi da isto nije u mogućnosti dostaviti tražene informacije, jer bi u tom slučaju trebalo zatražiti izradu informacije od pravne osobe koja za navedeno trgovačko društvo vodi računovodstvene usluge te istu platiti sukladno cjeniku definiranom međusobnim ugovorom.Također, u predmetnom dopisu navodi se da trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. i dalje smatra da nije tijelo javne vlasti te da je iz tog razloga, pobijajući rješenja Povjerenika za informiranje kojim se istom nalaže rješavanje zahtjeva za pristup informacijama, pokrenulo više upravnih sporova pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, u drugostupanjskom postupku utvrđeno je kako je trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. postupivši po predmetnom zahtjevu pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, nakon čega je pogrešno primijenilo materijalno pravo.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da podaci koji se zahtjevom traže nemaju svojstvo informacije u smislu 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da nije tijelo javne vlasti. Međutim, navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz niže navedenih razloga.

Naime, Povjerenik za informiranje uvidom u Sudski registar te druge javno dostupne izvore, kao i navode iz osporenog rješenja vezane uz vlasničku strukturu, utvrđuje da trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. jest tijelo javne vlasti te samim time i obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, većinski udio u vlasništvu trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. ima trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. – HEP (84,18%), koja je u isključivom državnom vlasništvu, a trgovačka društva osnovana posredstvom pravne osobe koja je nesporno tijelo javne vlasti i sama predstavljaju tijelo javne vlasti. Drugim riječima, kada jedno tijelo javne vlasti osnuje trgovačko društvo koje je u njegovom većinskom vlasništvu (50% + 1 dionica), presumpcija je da se i ono smatra tijelom javne vlasti. Istog je pravnog stajališta i Upravni sud Republike Hrvatske, koji u presudi poslovnog broja Us-6433/2011-5 od 26. listopada 2011. godine, daje obrazloženje kako se trgovačka društva koja se nalaze u posrednom vlasništvu Republike Hrvatske odnosno tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, smatraju tijelima javne vlasti.

Slijedom navedenog, očito je da prvostupanjsko tijelo odbija postupiti po uputama Povjerenika za informiranje, te odbija Povjereniku za informiranje omogućiti uvid u informacije koje su predmet postupka, pa Povjereniku za informiranje ne preostaje ništa drugo nego ponovno poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak u smislu članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.

S obzirom na to da Povjereniku za informiranje nisu dostavljene informacije koje su predmet postupka, Povjerenik za infomiranje nije mogao sam riješiti ovu upravnu stvar u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju na način na koji je to zatraženo i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar, vodeći pri tome računa o uputama iz ovog rješenja, kao i prethodnih rješenja Povjerenika za informiranje u ovom postupku (UP/II-008-07/20-01/498, URBROJ: 401-01/10-20-3 od 10. srpnja 2020. godine i UP/II-008-07/20-01/974, URBROJ: 401-01/10-20-4 od 26. kolovoza 2020. godine).

U odnosu na zahtjev žalitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, isti je neosnovan.

Člankom 161. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.

Dakle, smisao navedene odredbe je upravo u tome da u postupcima koji su pokrenuti na zahtjev stranke troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut, a samo u višestranačkim postupcima troškove postupka snosi stranka protiv koje se vodio postupak ili koji je za nju nepovoljno okončan.

To potvrđuje i formulacija navedene odredbe, gdje su vrlo jasno i nedvosmisleno veznikom „ili“ razdvojene situacije u jednostranačkim upravnim stvarima od onih u kojima sudjeluje više stranaka.

Nesporno je da postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja za pristupom informacijama predstavlja postupak pokrenut na zahtjev stranke, dakle na radi se o višestranačkoj upravnoj stvari.

Slijedom navedenog, niti žalbeni postupak pred Povjerenikom za informiranje ne može predstavljati višestranački upravni postupak, jer višestranački upravni postupak zahtijeva sudjelovanje dvaju ili više stranaka sa suprotnim interesima (što nije slučaj kod prava na pristup informacijama), jer prvostupanjsko tijelo pred kojim se vodi postupak nije stranka u postupku u smislu članka 4. Zakona o općem upravnom postupku.

Međutim, kad bi se i prihvatilo stajalište žalitelja da se radi o višestranačkom upravnom postupku, Povjerenik za informiranje ukazuje na odredbu članka 162. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku prema kojem protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.

Polazeći od presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-240/18 od 27. rujna 2018. godine, kojom je utvrđeno da trošak zastupanja po odvjetniku ne ulazi u troškove na koje protivna strana ima pravo, Povjerenik za informiranje smatra da niti trošak poštarine nije predviđen kao trošak na koji bi protivna strana imala pravo, već samo naknadu putnih troškova i izgubljene zarade.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan