KLASA: UP/II-008-07/20-01/1012
URBROJ: 401-01/06-20-4
Zagreb, 9. rujna 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog audiovizualnog centra KLASA: 111-035-006-002, URBROJ: 3394-2020 od 31. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskog audiovizualnog centra KLASA: 111-035-006-002, URBROJ: 3394-2020 od 31. srpnja 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici:
- Ispisa konta Hrvatskog audiovizualnog centra „232912“ s prikazanim isplatama naknada/honorara za poimenično navedenih 18 umjetničkih savjetnika u 2019. godini u bruto iznosu (stupci - konto, šifra, naziv, potražuje i saldo).
3. Nalaže se Hrvatskom audiovizualnom centru da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem je u izreci djelomično omogućen pristup informaciji temeljem zahtjeva za dopunu i ispravak informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 10. lipnja 2020. godine, kojim je zatražio pojedinačne bruto iznose isplaćene naknade/honorara u 2019. godini za svakog umjetničkog savjetnika Hrvatskog audiovizualnog centra, na način da je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa primjenom odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, podnositelju zahtjeva dostavljena Odluka o visini naknade za rad umjetničkih savjetnika. U preostalom dijelu predmetni zahtjev za dopunu i ispravak informacije je odbijen pozivom na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su informacije koje je žalitelj tražio zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je dana 27. svibnja 2020. godine podnio zahtjev za pristup informacijama Hrvatskom audiovizualnom centru, a dana 9. lipnja 2020. godine podnio zahtjev za dopunu i ispravak informacije, kojim je tražio za svakog umjetničkog savjetnika Hrvatskog audiovizualnog centra pojedinačni iznos isplaćene naknade/honorara u 2019. godini (bruto iznos). Nadalje, navodi da je u zahtjevu napomenuo da ga ne zanimaju osobni podaci, već ime i prezime i primljeni iznos, a od tijela javne vlasti je dana 23. lipnja 2020. godine ponovno dobio nepotpuni odgovor, pa je stoga izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, koji je istu uvažio te naložio prvostupanjskom tijelu da riješi njegov zahtjev za dopunu i ispravak informacije sukladno zakonskim odredbama. Ističe da je osporenim rješenjem u biti odbijen njegov zahtjev za dopunu i ispravak informacije te da obrazloženje istog nije ničim potkrijepljeno nego ga drži paušalnim i navodi da se uvredljivom optužbom iz istog krši i odredba članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama. Osvrće se i na tvrdnju iz obrazloženja osporenog rješenja u kojoj je navedeno kako se iz bruto iznosa honorara može saznati mjesto prebivališta/boravišta umjetničkih savjetnika te navodi kako su članstva u umjetničkim strukovnim udrugama i profesionalnim samostalnim umjetnicima javni podaci te da su isti „javne“ osobe o kojima postoji mnogo javno dostupnih informacija, pa podaci o njihovim bruto isplaćenim honorarima neće dovesti do „negativnog“ učinka na koji se poziva prvostupanjsko tijelo u svom testu razmjernosti i javnog interesa. Zaključno navodi kako javnost ima pravo znati kada, kome i zašto tijelo javne vlasti isplaćuje javni novac pa od žalbenog tijela traži da prvostupanjskom tijelu naloži da mu dostavi cjelovitu i potpunu informaciju u skladu s njegovim zahtjevom. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za dopunu i ispravak informacije od 9. lipnja 2020. godine, zaprimljenim u tijelu javne vlasti dana 10. lipnja 2020. godine, zatražio da mu se za svakog od 16 umjetničkih savjetnika Hrvatskog audiovizualnog centra dostavi pojedinačni iznos isplaćene naknade/honorara u bruto iznosu u 2019. godini, na način da mu se dostavi ime i prezime i iznos naknade/honorara. Nadalje, utvrđeno je da je Hrvatski audiovizualni centar postupajući po predmetnom zahtjevu žalitelju dostavio dopis KLASA: 111-035-006-002, URBROJ: 2799-2020 od 23. lipnja 2020. godine u kojem se u bitnome navodi da mu sukladno Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR) ne može dostaviti informacija na način na koji je zatražio, već mu se dostavlja Odluka o visini naknade za rad umjetničkih savjetnika Klasa: 111-006, Urbroj: 5016-2014 od 1. studenoga 2014. godine.
Iz spisa predmeta je utvrđeno da je žalitelj nakon zaprimanja citiranog odgovora, putem prvostupanjskog tijela uložio žalbu Povjereniku za informiranje, koji je žalbu ocijenio osnovanom te rješenjem KLASA: UP/II-008-07/20-01/862, URBROJ: 401-01/11-20-2 od 22. srpnja 2020. godine naložio Hrvatskom audiovizualnom centru da u roku od 8 dana od dana zaprimanja tog rješenja riješi žaliteljev zahtjev za dopunu i ispravak informacije sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Također je utvrđeno da je Hrvatski audiovizualni centar povodom navedenog zahtjeva donio osporeno rješenje KLASA: 111-035-006-002, URBROJ: 3394-2020 od 31. srpnja 2020. godine, kojim je u izreci djelomično omogućen pristup informaciji, na način da je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa primjenom odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, podnositelju zahtjeva dostavljena Odluka o visini naknade za rad umjetničkih savjetnika. U preostalom dijelu predmetni zahtjev za dopunu i ispravak informacije je odbijen pozivom na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su informacije koje je žalitelj tražio zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka
U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, a postupajući po rješenju Povjerenika za informiranje od 22. srpnja 2020. godine, zaključeno da će se žalitelju dostaviti Odluka o visini naknade za rad umjetničkih savjetnika, au preostalom dijelu zahtjev odbiti zbog zaštite osobnih podataka umjetničkih savjetnika.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno rješavanje, ali bez informacija koje su predmet ovog postupka, pa je Ured povjerenika za informiranje aktom UP/II-008-07/20-01/1012, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 31. kolovoza 2020. godine zatražio od prvostupanjskog tijela javne vlasti dostavu u zahtjevu zatraženih informacija sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dana 7. rujna 2020. godine Hrvatski audiovizualni centar je aktom KLASA: 111-035-006-002, URBROJ: 3695-2020 od 2. rujna 2020. godine kao informaciju koja je predmet postupka Uredu povjerenika za informiranje dostavio sljedeću informaciju: Ispis iz računovodstvenog programa - konta Hrvatskog audiovizualnog centra „232912“, s prikazanim isplatama naknada/honorara za poimenično navedenih 18 umjetničkih savjetnika u 2019. godini, u bruto iznosu (stupci - konto, šifra, naziv, potražuje i saldo). U citiranom je aktu navedeno kako se radi o podacima dobivenim od računovodstva prvostupanjskog tijela iz Glavne knjige, koja se vodi u elektroničkom obliku knjiženima pod naknadama za rad umjetničkih savjetnika u 2019. godini odnosno o bruto 2 iznosima isplaćenima pojedinom umjetničkom savjetniku za njegov rad u 2019. godini.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti. Naime, iako je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju navelo kako je provelo test razmjernosti i javnog interesa, o čemu postoji bilješka u spisu predmeta KLASA: 111-035-006-002, URBROJ: 3385-2020 od 30. srpnja 2020. godine, uvidom u navedeni akt je zaključeno da prvostupanjsko tijelo nije u dovoljnoj mjeri uzelo u obzir relevantne zakonske razloge za omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji, nego je smatrajući da je informacijama koje je već dostavilo žalitelju te obzirom na javno objavljene informacije u dovoljnoj mjeri zadovoljen javni interes, odbilo žaliteljev zahtjev za bruto iznosima isplaćenim pojedinim umjetničkim savjetnicima zbog zaštite osobnih podataka.
Nastavno na zakonsko ograničenje pristupa informacijama na temelju kojeg je osporenim rješenjem odbijen zahtjev žalitelja, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je Hrvatski audiovizualni centar prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za dopunu informacije od 10. lipnja 2020. godine, nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio pravni propis.
Naime, iz predmetnog zahtjeva žalitelja je razvidno koje su se informacije tražile pa prvostupanjsko tijelo nije imalo valjanog razloga dostavljati podnositelju drugu informaciju (odlučivati o dostupnosti iste), a koju mu je već ranije bilo dostavilo, nakon čega je žalitelj bio uložio žalbu u drugom predmetu, a koja je ocijenjena kao osnovana te je rješenjem Povjerenika za informiranje prvostupanjskom tijelu naloženo da zahtjev riješi sukladno zakonskim odredbama. Dakle, prvostupanjsko tijelo je osporenim rješenjem samo ponovilo svoje ranije postupanje u formi rješenja, i nije postupilo sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kako je navedeno u obrazloženju osporenog rješenja, jer istim rješenjem nije djelomično omogućen pristup informaciji koju je podnositelj zahtjeva tražio nego potpuno drugom dokumentu, dok je njegov zahtjev zapravo u cijelosti odbijen.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Stoga je Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama iz zahtjeva, a također i razmotrio da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Važno je naglasiti da su oba navedena interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
U odnosu na zaštitu osobnih podataka je potrebno naglasiti da kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u svakom pojedinom slučaju zaštićen. Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti prvostupanjskog tijela Povjerenik za informiranje je izvršio uvid u informacije koje su predmet ovog postupka te je uzeo u obzir da iste sadrže mogući razlog za ograničenje pristupa informacijama.
Uvidom u dostavljeni Ispis iz računovodstvenog programa - konta Hrvatskog audiovizualnog centra „232912“, s prikazanim isplatama naknada/honorara za poimenično navedenih 18 umjetničkih savjetnika u 2019. godini, u bruto iznosu (stupci - konto, šifra, naziv, potražuje i saldo), utvrđeno je da isti sadrži osobne podatke – imena i prezimena osoba kojima su izvršene isplate bruto iznosa u 2019. godini.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.
Odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Kada se uzmu u obzir razlozi protiv omogućavanja pristupa zatraženoj informaciji, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa istoj otkrivanje osobnih podataka. Razlog za omogućavanje pristupa zatraženim podacima u konkretnom slučaju je transparentnost potrošnje sredstava i rada Hrvatskog audiovizualnog centra kao tijela javne vlasti, a uzimajući u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Razmatranjem sadržaja informacije koja je dostavljena kao informacija koja je predmet ovog postupka, u žalbenom postupku je utvrđeno da je žalitelju moguće odobriti pristup istoj u cjelini, obzirom da je iz iste vidljivo na koga se isplate odnose, bruto iznosi isplata, godina u kojoj su iznosi isplaćeni i mjeseci za koje su isplaćeni, s obzirom da se radi o podacima za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer su navedene osobe bile plaćene za svoj rad te se tako radi o potrošnji javnih sredstava, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije neposredno vezane za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem izričite zakonske odredbe, trebaju biti dostupne javnosti.
Naime, Hrvatski audiovizualni centar predstavlja tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu je potrebno istaknuti da bi informacije koje su zahtjevom tražile u konkretnom slučaju mogla zatražiti bilo koja domaća ili strana, fizička ili pravna osoba, a da se kod pristupa takvim informacijama o potrošnji javnih sredstava, sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, javni interes podrazumijeva. Stoga je nakon provedenog žalbenog postupka zaključeno je da se u konkretnom slučaju može omogućiti pristup traženim informacijama koje su navedene na dostavljenom ispisu konta 232912 u cijelosti, obzirom da javnost ima pravo biti upoznata s činjenicom na što se troše javna sredstva.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan