KLASA: UP/II-008-07/20-01/923
URBROJ: 401-01/10-20-2
Zagreb, 23. rujna 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o., Broj: 4211-200-2341/2020/MPS od 14. travnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o., Broj: 4211-200-2341/2020/MPS od 14. travnja 2020. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijeno je 11 zahtjeva za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 2. travnja, pobliže opisanih u ovom rješenju, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama i temeljem članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom osporava prvostupanjsko rješenje. Ističe da se ne može raditi o zlouporabi prava na pristup informacijama ako se ne radi o zahtjevima za pristup informacijama. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj podnio jedanaest zahtjeva za pristup informacijama, koji su zaprimljeni dana 2. travnja 2020. godine kod prvostupanjskog tijela, a u kojima traži doslovno sljedeće:
Molim Vas informaciju:
Uvidom u spis predmeta koji se po žalbi žalitelja vodio kod Povjerenika za informiranje pod KLASOM: UP/II-008-07/20-01/311, utvrđeno je da su predmet tog postupka bili sljedeći zahtjevi žalitelja:
Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom da su zahtjevi žalitelja odbijeni temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona, kao i temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi s člankom 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, uvidom u navedeni spis predmeta utvrđeno je da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/311, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 29. lipnja 2020. godine odbijena žalba žalitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, Broj: 4211-200-2128/2019/MPS od 23. ožujka 2020. godine, s obzirom da se je utvrđeno da se ne radi o informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/731, URBROJ: 401-01/10-20-4 od 28. veljače 2020. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, Broj: 4211-200-5034/2019/MPS od 9. rujna 2019. godine, također temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenih rješenja, prema saznanjima Povjerenika za informiranje, žalitelj nije pokrenuo upravni spor, pa su ista postala pravomoćna.
Slijedom navedenog, uspoređujući zahtjeve iz ovog postupka, Povjerenik za informiranje utvrđuje da je prvih deset zahtjeva u bitnom identično zahtjevima iz postupka KLASA: UP/II-008-07/20-01/311.
Jedina razlika između navedenih zahtjeva je u tome što u ovom postupku žalitelj izričito navodi da ne traži objašnjenja, već da traži „preslike ugovora ili drugog dokumenta“.
Međutim navedena konstrukcija tužitelja, koji sadržajno istom zahtjevu dodaje formulaciju „preslika ugovora ili drugog zahtjeva“ ne mijenja karakter zahtjeva žalitelja, jer je u gore navedenim postupcima pravomoćno utvrđeno da se ne radi o informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, kako je to ranije navedeno, da bi se nešto smatralo informacijom, mora se radi o gotovom podatku koji tijelo javne vlasti posjeduje, a što ovdje nije slučaj.
Ako se npr. u slučaju upita „koliko iznosi jedinična cijena“ ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada istu pravnu sudbinu treba dijeliti i upit kojim se traži „preslika ugovora ili dokumenta koji sadrži jediničnu cijenu“.
Drugim riječima, ako tijelo javne vlasti ne posjeduje kalkulaciju kao informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacija, isto znači da ne posjeduje gotov dokument koji bi istu sadržavao, pa upravo zbog navedenog preformuliranje zahtjeva žalitelja ne može dovesti do drugačije odluke u ovom predmetu.
Što se tiče zahtjeva žalitelja pod brojem 11, isti u bitnom predstavlja preformulirani zahtjev iz točke 5., posebno stoga što su oba usmjerena na kalkulaciju cijene za isto područje autoceste.
Pri tome također treba ponoviti utvrđenja iz rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/311, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 29. lipnja 2020. godine o tome da žaliteljevo uporno traženje istih informacija te multipliciranje postupaka ne pridonosi ostvarenju svrhe Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu se žalitelja, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na opširno obrazloženje prvostupanjskog rješenja (str. 6. i 7.) o brojnim postupcima koje je žalitelj pokrenuo, a koja dokumentacija je dostavljena Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku.
Zaključno, ukazuje se na činjenicu da zahtjev žalitelja nije odbijen isključivo radi zlouporabe prava iz članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona, već i zbog činjenice da žaliteljeva traženja ne predstavljaju traženje informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona opravu na pristup informacijama, pa Povjerenik za informiranje smatra da u svjetlu svega ranijeg navedenog u ovom rješenju jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan