KLASA: UP/II-008-07/20-01/917

URBROJ: 401-01-06-20-2

Zagreb, 11. rujna 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25-13 i 85-15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP/I 035-01/20-37/4, Urbroj: 251-66-1700-20-2 od 5. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP/I 035-01/20-37/4, Urbroj: 251-66-1700-20-2 od 5. svibnja 2020. godine, kao neosnovana.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražio presliku Doktorske disertacije djelatnice navedenog tijela javne vlasti ........., temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Nadalje, žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev pozivajući se na zlouporabu prava, odnosno da su netočne tvrdnje službenika za informiranje na kojima temelji odluku iz osporenog rješenja, pa u nastavku detaljno navodi po njemu nepravilna postupanja navedenog službenika prilikom rješavanja njegovih zahtjeva te u postupanju po odlukama drugostupanjskog tijela u njegovom slučaju. Ističe da je tražio informaciju koja treba biti transparentna odnosno javno objavljena kao i radovi drugih znanstvenika i studenata, a za koje u konkretnom slučaju smatra da postoji interes šire javnosti. Nadalje navodi svoje sumnje u zakoniti rad službenika za informiranje prvostupanjskog tijela te ističe da je tijelo javne vlasti to koje je prekršilo načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i da namjerno odugovlači s postupanje po njegovim zahtjevima. Žalitelj zaključno navodi da je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije kako bi se svi bolje upoznali sa znanstvenim radom dr. sc. ........., jer isti spada u kategoriju znanstvenih radova odnosno literature za moguće znanstvene radove te od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i istoj mu omogući pristup. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 20. travnja 2020. godine od Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, zatražio sljedeću informaciju: presliku Doktorske disertacije djelatnice Fakulteta ......... jer ista nije nigdje javno objavljena, a ako slučajno je, tada traži link objave.

Postupajući po navedenom zahtjevu žalitelja Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu donio je osporeno rješenje odbivši zahtjev temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, smatrajući da se radi o zlouporabi prava na pristup informacijama od strane žalitelja.

U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako žalitelj učestalim zahtjevima za dostavu istovrsnih informacija odnosno zahtjevima kojima se traži velik broj informacija opterećuje rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti. Nadalje je pojašnjeno kako je žalitelj bio student Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, kojem je status studenta prestao 2017. godine kada nije uspio položiti ispit iz kolegija Uvod u termodinamiku. Također je navedeno kako je žalitelj tijekom protekle 2 godine podnio prvostupanjskom tijelu oko 45 zahtjeva za pristup informacijama, i da je namjera žalitelja da se prvostupanjsko tijelo bavi njime jer bez stvarne potrebe traži da mu se dostavljaju preslike dokumenta koji se odnose na više akademskih godina iz više kolegija a da za takvo traženje ne postoji neki opravdani razlog. Vezano za navedeno je istaknuto da je, iako podnositelj zahtjeva ne mora navoditi razloge traženja informacija, kod zlouporabe prava potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva odnosno ima li podnositelj namjeru zloupotrijebiti pravo na pristup informacijama, a pri navedenom je potrebno uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja i tijela javne vlasti. Nadalje je istaknuto da je žalitelj pokrenuo dva upravna spora protiv prvostupanjskog tijela od kojih je jedan pravomoćno izgubio a drugi je u tijeku te da informacije koje traži nisu relevantne za širu zajednicu i nisu od javnog interesa jer žalitelj ne predstavlja opću javnost već zainteresiranog korisnika. Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu smatra da podnositelj zahtjeva nepotrebno opterećuje tijelo javne vlasti zbog činjenice da mu je prestao status studenta na istom, da učestalim zahtjevima za pristup informacijama vrši kontinuiran pritisak kako bi privolio njegovu upravu da mu omogući da još jednom dobije pravo na polaganje ispita iz kolegija koji nije uspio položiti iako je iskoristio maksimalni broj prijava za polaganje istog, a što prvostupanjsko tijelo ne može i ne smije učiniti, jer bi to bilo protuzakonito i protivno aktima Fakulteta strojarstva i brodogradnje i Sveučilišta u Zagrebu. Posebno se ističe da žalitelju preslika doktorske disertacije ......... očito ne treba u znanstvene svrhe već da isti nastavlja dosadašnju praksu bezuspješnog pokušavanja traženja nepravilnosti kod prvostupanjskog tijela. Nadalje, je navedeno da je imenovana redoviti profesor fakulteta te da je bilo bilo kakvih nepravilnosti glede njezine doktorske disertacije da bi iste davno ranije bile utvrđene te da se stoga u konkretnom slučaju ne radi o javnom interesu već o isključivo osobnom interesu žalitelja i njegovom obračunu s fakultetom. Istaknuto je da navedeni cilj žalitelja te model njegovog ponašanja nisu legitimni i nisu u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, pa je stoga u prvostupanjskom postupku zaključeno da zahtjev žalitelja treba odbiti sukladno odredbi članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj učestalim i prekomjernim zahtjevima za dostavu istovrsnih informacija odnosno zahtjeva kojima se traži velik broj informacija opterećuje rad i redovito funkcioniranje Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, a kako je to utvrđeno od strane drugostupanjskog tijela povodom tri druga žalbena postupka istog žalitelja.

Povjereniku za informiranje je u žalbenom postupku Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu aktom Klasa: UP I 035-01/20-37/4, Urbroj: 251-66-1700-20-5 od 22. srpnja 2020. godine dostavio spis predmeta na nadležno postupanje.

Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.orq/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama, čija je svrha omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 85/15., a stupio je snagu 9. kolovoza 2015. godine, je određeno da se može ograničiti pravo na pristup informacijama u slučaju da jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Povjerenik za informiranje, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog, nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Pri navedenom Povjerenik za informiranje ima i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti, pa je u tom smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zloupotrebe prava normirano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

S obzirom da je zahtjev za pristup informacijama žalitelja odbijen temeljem članka 23., stavka 5., točke 5., Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku bilo potrebno razmotriti sve zahtjeve koje je žalitelj podnio prvostupanjskom tijelu te da li on putem više povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Prilikom utvrđivanja moguće zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je razmotriti i na koji način je tijelo javne vlasti organiziralo rad službenika za informiranje odnosno je li službeniku za informiranje glavna ili osnovna radna obveza primjena Zakona o pravu na pristup informacijama ili ima i druge radne obveze. Također je potrebno razmotriti ukupan broj osoba koje tijelo javne vlasti zapošljava kako bi se mogla utvrditi da li obradom zahtjeva za pristup informacijama dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti jer se određeni broj službenika angažira na obradi zahtjeva za pristup informacijama (izrada preslika, pretvaranje informacija u neki drugi oblik i sl.).

Imajući u vidu sve navedeno, razmotreno je dolazi li u konkretnom slučaju do zlouporabe prava i je li Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu donio na zakonu utemeljenu odluku o zlouporabi prava na pristup informacijama.

Članak 4. stavak 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15. i 131/17.) propisuje da akademsku zajednicu čine svi nastavnici, suradnici, studenti i drugi sudionici u procesu visokog obrazovanja. Stavak 2. istog članka propisuje da se visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji na akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima i ovim

Zakonom. U stavku 3. istog članka propisano je da akademske slobode pripadaju svim članovima akademske zajednice a obuhvaćaju slobodu znanstvenog i umjetničkog istraživanja i stvaralaštva, poučavanja, međusobne suradnje i udruživanja, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovom Zakonu. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da akademska samouprava na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća: - utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata, - izbor čelnika i nastavnika, - upravljanje resursima s kojima raspolažu visoka učilišta. Stavkom 5. istog članka propisano je da autonomija sveučilišta na svim sveučilišnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj, sukladno ovom Zakonu, obuhvaća: - uređenje unutarnjeg ustroja, - utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa, - financijsku autonomiju u skladu s ovim Zakonom, - odlučivanje o prihvaćanju projekata i međunarodnoj suradnji, - ostale oblike autonomije, sukladno ovom Zakonu. U stavku 6. navedenog članka propisano je da akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje.

Nadalje, u žalbenom postupku je izvršen uvid u Upisnike o ostvarivanju prava na pristup informacijama Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu te u Upisnik predmeta upravnog postupka Povjerenika za informiranje kako bi se došlo do podataka o žalbama koje su izjavljene zbog uskraćivanja informacija od strane Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, od strane žalitelja.

Iz Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu za 2018. godinu je utvrđeno da je u navedenom tijelu ukupno podnesen 36 zahtjeva za pristup informacijama od kojeg broja je žalitelj podnio 34 zahtjeva, za 2019. godinu, utvrđeno je da je ukupno podneseno 16 zahtjeva za pristup informacijama od kojih je žalitelj podnio 14 zahtjeva, a za 2020. godinu da je zaključno s 21. travnja 2020. godine prvostupanjskom tijelu ukupno podneseno 6 zahtjeva od čega je žalitelj podnio 4 zahtjeva. Iz urudžbenog upisnika upravnih predmeta Povjerenika za informiranje je utvrđeno da je od strane žalitelja do dana izrade ovog rješenja podneseno 50 žalbi od kojih se 49 odnosi na Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu.

Nadalje, uvidom u sadržaj svih zahtjeva za pristup informacijama žalitelja iz 2018. i 2019. godine utvrđeno je da su se u istima, primjera radi, tražile sljedeće informacije: za razdoblje akademskih godina 1998-2009. informaciju prolaznosti na ispitima iz Nauka o toplini 1 i Nauka o toplini 2, koji su se održavali za studente po starom nastavnom programu prije Bologne, za svaki ispit moli navesti broj prijavljenih studenata, te broj studenata koji je položio pismeni dio ispita i cjelokupno broj položenih ispita nakon održanog usmenog dijela; presliku zapisnika koji je vođen na komisijskom ispitu ......... od 18. rujna 2017. godine; preslike evidencije o polaganju ispita Termodinamika 1 i Termodinamika 2 za razdoblje akademskih godina od 2008/2009, do 2012/2013. godine; preslike detaljnih izvedbenih nastavnih planova iz kolegija Uvod u termodinamiku, Termodinamika 1 i 2 za akademske godine 2015/2016., 2016/2017. i 2017/2018.; preslike izvedbenog nastavnog plana predavanja za akademske godine 2016-/2017. i 2017/2018. od ......... koje je održala kao nositelj kolegija Uvod u termodinamiku sa sažetkom predavanja i vježbi koje je održala, te točnim rednim brojem predavanja s datumom i satnicom kada je to održala prema nastavnom planu; preslike pravila i obavijesti za pohađanje predavanja iz kolegija Uvod u termodinamiku, Termodinamika 1 i 2 za akademske godine 2015/2016., 2016/2017. i 2017/2018.; preslike pravila i obavijesti za pohađanje predavanja i vježbi iz kolegija Uvod u termodinamiku, Termodinamika 1 i 2 za akademske godine 2015/2016., 2016/2017. i 2017/2018. za studente koji su već ostvarili pravo na potpis u prethodnoj akademskoj godini (tzv. ponavljači), a za navedene kolegije i akademske godine preslike javnog popisa studenata koji su pohađali predavanja iz navedenih kolegija prema danima kada su predavanja bila održana; da li su za akademske godine 2013/2014., 2014/2015., 2015/2016., 2016/2017. godine, ili samo neke od tih subvencionirali njegov studij na Fakultetu strojarstava i brodogradnje u Zagrebu i ako da, u kojem iznosu su ga subvencionirali po godini?; preslike fakultetske evidencije u kojima je vidljiv broj studenata koji je u razdoblju od 2014. godine do podnošenja njegovog zahtjeva ostvario pravo na mirovanje akademske godine uz liječničku potvrdu, ispis upisanih prema godinama ne ukupni broj u svim godinama, dakle godinu po godinu s brojem odobrenih mirovanja, preslike fakultetske evidencije za navedeno razdoblje koliko je studenata istu akademsku godinu upisao po treći puta, preslike fakultetske evidencije koliki je broj studenata za isto razdoblje predalo molbe nakon isteka roka za predaju molbi i da su im iste uz liječničku potvrdu pozitivno riješene te evidencije koliki je broj molbi negativno riješen; preslike fakultetske evidencije o prisutnosti na radu za ........., ........., ........., ......... od 2015. godine do dana podnošenja zahtjeva i ......... od 2016. godine do dana podnošenja zahtjeva; zapisnika održanih sastanaka koje su sazivali predstojnici i voditelji katedri Zavoda za termodinamiku, toplinsku i procesnu tehniku i Katedre za tehničku termodinamiku od 2011. godine do dana podnošenja zahtjeva; preslike putnih naloga i rješenja o putnim troškovima za djelatnike tijela javne vlasti ......... za razdoblje od siječnja 2017. godine do dana podnošenja zahtjeva i za djelatnicu tijela javne vlasti ......... za razdoblje od siječnja 2013. godine do dana podnošenja zahtjeva (zahtjev od 18. listopada 2019. godine); preslike kompletne dokumentacije prema kojoj je djelatnica tijela javne vlasti Ivanka Boras ispunjavala uvjete za izbore u nastavno zvanje docent, izvanredni i redoviti profesor kako to propisuje rektorski zbor Sveučilišta u Zagrebu odnosno kompletnu dokumentaciju prema kojoj je za svako od nastavnih zvanja ispunila uvjet, točnije dokumentaciju koja dokazuje koja je minimalno dva od četiri uvjeta ispunila za docenta te dokaze istih, koja je minimalno tri od šest uvjeta ispunila za izvanrednog profesora te dokaze istih, i kojih je šest od dvanaest uvjeta ispunila za zvanje redovitog profesora te dokaze istih; i u konkretnom slučaju preslika Doktorske disertacije djelatnice tijela javne vlasti ......... jer ista nigdje nije javno objavljena, ako slučajno je onda traži link objave.

U žalbenom postupku je utvrđeno da, iako broj žaliteljevih zahtjeva ne ukazuje na prvi pogled mogućnost opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, uvidom u sadržaj konkretnog zahtjeva je utvrđeno kako se zahtjevom traže podaci za više godina po različitim parametrima koje postavlja žalitelj, a kada se isti pribroji njegovim ranijim zahtjevima u koji su bili voluminozni te se mnogi od njih odnose na dulji vremenski period, kojima se traže nespecificirane informacije, korištenjem riječi „sve”, „svu”, ili „svih” te kad se isti stave u kontekst zajedno s traženjima iz ranijeg perioda, jasno je kako se isti stavlja u ulogu istražitelja mogućih nepravilnosti odnosno kako sam žalitelj u žalbi navodi „nezakonitosti”, pri čemu, a kako je to razvidno iz njegovih podnesaka, pozivanjem na Poseban popis gradiva s rokovima čuvanja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, traži veće količine dokumentacije o radu tijela javne vlasti ne bi li u istoj pronašao nešto što bi mogao okarakterizirati kao nezakonito odnosno pokušavajući „upecati informaciju” koja bi navedeno razotkrila. Osim navedenog, osim navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, razmatrani su i upornost u podnošenju zahtjeva, optužbe prema tijelu javne vlasti, njegovim zaposlenicima te namjerno otežavanje rada Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu.

Razmatrajući sadržaj predmetnog zahtjeva za pristup informacijama te žalbe žalitelja te koje su do sada upućene Povjereniku za informiranje te sadržaj drugih podnesaka koje je podnio prvostupanjskom tijelu, utvrđeno je kako su isti pejorativno intonirani u odnosu na tijelo javne vlasti, predmnijevajući nepravilnosti u radu i druga negativna i zakonom zabranjena postupanja. Dakle, analizom svih žaliteljevih zahtjeva za pristup informacijama koje je podnosio prvostupanjskom tijelu, utvrđeno je raspršivanje zahtjeva na sve segmente rada tijela javne vlasti kako bi se pronašle bilo kakve nepravilnosti u radu, a posebice vezano za kolegij Uvod u termodinamiku, te kako bi se okrivilo profesore te druge djelatnike tijela javne vlasti za nesavjesno obavljanje poslova, što je jedan od indikatora motiva podnošenja zahtjeva za pristup informacijama. U praksi ostvarivanja prava na pristup informacijama takvo se podnošenje zahtjeva naziva „pecanjem" (information fishing) i ne smatra se automatski sukladnim javnom interesu koji se ostvaruje putem Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje je uzeo u obzir i okolnost da je, ako bi se svaki pojedini zahtjev žalitelja koji je podnio prvostupanjskom tijelu razmatrao pojedinačno, vidljivo da su se u više njih tražile informacije koje u pravilu predstavljaju informaciju od javnog značaja, a koja se traženja odnose na raspolaganja sredstvima tijela javne vlasti.

U odnosu na informaciju koja se tražila predmetnim zahtjevom, pretragom javno objavljenih informacija na internetskim stranicama utvrđeno je da se na poveznici http://repozitorij.fsb.hr/91/ nalazi objavljen sažetak Doktorske disertacije ......... iz 1998. godine, naslova Prilog određivanju greške u materijalu primjenom termografske i numeričke metode. Nadalje, obzirom da se radi o Doktorskoj disertaciji iz 1998. godine, pretražen je katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice na njezinoj internetskoj stranici te je uvidom u poveznicu http://skupnikatalog.nsk.hr/Record/fsb.000164723 utvrđeno da se u istoj čuva Doktorska disertacija ......... iz 1998. godine, naslova Prilog određivanju greške u materijalu primjenom termografske i numeričke metode, ali da je sustav trenutačno nedostupan zbog održavanja te zapisi o posjedovanju i primjercima trenutno nisu dostupni, kao i da se za više informacija kontaktira osoblje knjižnice. Također, na poveznici Hrvatske znanstvene bibliografije (CROSBI) https://www.bib.irb.hr/23217 je utvrđeno kako se u istoj nalazi Doktorska disertacija ......... iz 1998. godine, naslova Prilog određivanju greške u materijalu primjenom termografske i numeričke metode.

Uvidom u Pravilnik o doktorskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Klasa: 641-01/16-02/12, Urbroj: 380-020/173-16-7 od 7. rujna 2016. godine (pročišćeni tekst) je utvrđeno kako je u članku 20. stavku 1. navedenog Pravilnika propisano da se doktorski rad trajno objavljuje na javnoj internetskoj bazi doktorskih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice ako je to autor odobrio pisanom izjavom. Doktorski rad u umjetničkom području objavljuje se na odgovarajući način, u skladu s autorovim pisanim odobrenjem. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da se Doktorski rad u pisanom obliku pohranjuje u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici te u arhivu Sveučilišta, najkasnije mjesec dana nakon obrane. U stavku 3. istog članka je propisano da se Doktorski rad iz umjetničkog područja pohranjuje sukladno djelu, na prikladan način (u pisanom obliku, u obliku fotografije, videozapisa odnosno tonskog zapisa i drugo) u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici te arhivu Sveučilišta, najkasnije mjesec dana nakon obrane.

Stoga je u žalbenom postupku zaključeno kako su neutemeljene tvrdnje žalitelja kako bi u konkretnom slučaju dostupnost tražene informacije bila u javnom interesu kako bi se svi bolje upoznali sa znanstvenim radom ........., obzirom da je neupitno da se njezini radovi čuvaju u za to specijaliziranim institucijama u kojima su prema pravilima dostupni za razmatranje pri izradi znanstvenih radova i sl., a da je opći javni interes zadovoljen javno objavljenim i dostupnim informacijama o navedenoj doktorskoj disertaciji (sažetak iz kojeg je vidljivo koja teza je navedenim radom obranjena).

Uzimajući u kontekst zahtjev žalitelja u konkretnom slučaju, i njegove ranije zahtjeve primjerice onaj u kojem je tražio preslike kompletne dokumentacije prema kojoj je djelatnica tijela javne vlasti Ivanka Boras ispunjavala uvjete za izbore u nastavno zvanje docent, izvanredni i redoviti profesor kako to propisuje rektorski zbor Sveučilišta u Zagrebu odnosno kompletnu dokumentaciju prema kojoj je za svako od nastavnih zvanja ispunila uvjet, točnije dokumentaciju koja dokazuje koja je minimalno dva od četiri uvjeta ispunila za docenta te dokaze istih, koja je minimalno tri od šest uvjeta ispunila za izvanrednog profesora te dokaze istih, i kojih je šest od dvanaest uvjeta ispunila za zvanje redovitog profesora te dokaze istih, razvidno je da se žaliteljevi zahtjevi u velikoj mjeri odnose na pojedine nastavnike prvostupanjskog tijela, a posebice na ..........

Osim navedenog, a uzimajući u obzir da tijela javne vlasti iz sustava obrazovanja sukladno propisima koji se na njih primjenjuju imaju obveze javno objavljivati određene informacije i svoje poslove obavljati sukladno navedenim propisima i svojim općim aktima te su podložna kontrolama nadležnih tijela, postavlja se pitanje opravdanosti podnošenja zahtjeva kao u konkretnom slučaju, kada korisnici ukoliko imaju neke sumnje u nepravilnosti odnosno nezakonitosti imaju na raspolaganju nadležne institucije, a ne postoji obveza objave tražene informacije nego je ista zapravo podložna dogovoru tijela javne vlasti i autora rada koji za istu treba dati pristanak.

S obzirom na broj žalbi koje su se vodile vezano za Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu kod Povjerenika za informiranje, ukazuje se da interes za pojedine informacije prvostupanjskog tijela ima pretežito žalitelj, da mu informacije nisu uskraćivane u cjelini nego u pogledu dijela informacija, a da je znatan dio informacija koji se odnosi na samo tijelo te njegove studente i nastavnike objavljen na internetskoj stranici tijela javne vlasti, čime se posljedično zadovoljava interes javnosti, interes studenata Fakulteta strojarstva i brodogradnje, kao i javni interes općenito.

Također, kada se korisnikovi zahtjevi razmatraju u širem kontekstu, kao i u međusobnom odnosu, vremenskom rasponu, količini, te razmatranjem svih činjenica i dokaza, što je nužno pri odlučivanju o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je konkretnom slučaju došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama, koje dovodi do onemogućavanja Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu u redovitom i funkcionalnom obavljanju svoje djelatnosti, uslijed kontinuiranog postavljanja zahtjeva za velikim brojem istovrsnih informacija i za dulji vremenski period te dovodi i do kršenja načela međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama. Ujedno, uzeta je u obzir i okolnost da je korisnik koristeći Zakon o pravu na pristup informacijama i druga pravna sredstva vremenom intenzivno inicirao otpor u tijelu javne vlasti vezano za pristup informacijama, a sve uslijed svoje osobne potrebe da se bavi Fakultetom strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu.

Osim navedenog, kada se razmotre svi zahtjevi žalitelja koje je podnio Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu vidljivo je da se tražene informacije u pravilu odnose na veći broj informacija, i to za dulje vremensko razdoblje, a što predstavlja korištenje procesnim mogućnostima koje pruža Zakona o pravu na pristup informacijama koje opterećuje rad tijela javne vlasti, a da pri tome nije utvrđen osobit javni interes za njihovom objavom, s obzirom da navedena traženja proizlaze iz interesa jedne osobe odnosno žalitelja a posebno imajući u vidu činjenicu da je žalitelj bivši student Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu te da je u više slučajeva zahtjevom za pristup informacijama zapravo tražio uvid u svoje osobne podatke.

Naime, podnošenje učestalih, istovrsnih, općenitih, opsežnih i nepreciziranih zahtjeva te zahtjeva u konkretnom slučaju u kojem se tijelo javne vlasti optužuje da nije javno objavilo informaciju, a koju i nema obvezu objavljivati, te insinuiranjem nepravilnosti predstavlja služenje Zakonom o pravu na pristup informacijama na način koji je u suprotnosti sa svrhom koju je imao zakonodavac prilikom njegovog donošenja. Takva zloupotreba prava na pristup informacijama kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji, ali ujedno predstavlja i obezvrjeđivanje njegova cilja i svrhe. Svako daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama na način kao u konkretnom slučaju ima za posljedicu neopravdano opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, te kolidira s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti. Stoga je Povjerenik za informiranje u ovom slučaju dužan zaštiti dostojanstvo i normalno funkcioniranje tijela javne vlasti, ali i sam pravni poredak, te je utvrdio kako je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan