KLASA: UP/II-008-07/20-01/898

URBROJ: 401-01/04-20-4

Zagreb, 14. rujna 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva HP – Hrvatska pošta d.d., broj: HP-08/1-037190/20 od 10. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva HP – Hrvatska pošta d.d., broj: HP-08/1-037190/20 od 10. srpnja 2020. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup informaciji o isplaćenim bruto plaćama/naknadama plaće trgovačkog društva HP – Hrvatska pošta d.d. bez doprinosa na plaće i o broju osoba kojima je izvršena isplata za prosinac 2018., ožujak 2019., lipanj 2019., rujan 2019. te prosinac 2019. godine; te ukupnom bruto iznosu plaćanja fizičkim osobama temeljem kojeg postoji obveza tijela javne vlasti uplate poreza na dohodak bez doprinosa na taj iznos i o broju fizičkih osoba kojima je izvršena isplata za prosinac 2018., ožujak 2019., lipanj 2019., rujan 2019. te prosinac 2019. godine.

3. Nalaže se trgovačkom društvu HP – Hrvatska pošta d.d. da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

4. Odbija se zahtjev ......... za naknadom troška poštarine u iznosu od 14,60 kn kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem trgovačkog društva HP – Hrvatska pošta d.d. (dalje u tekstu: Hrvatska pošta) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 27. lipnja 2020. godine, kojim je zatražio informaciju o isplaćenim bruto plaćama/naknadama plaće tijela javne vlasti bez doprinosa na plaće i o broju osoba kojima je izvršena isplata za prosinac 2018., ožujak 2019., lipanj 2019., rujan 2019. te prosinac 2019. godine, te informaciju o ukupnom bruto iznosu plaćanja fizičkim osobama temeljem kojeg postoji obveza tijela javne vlasti uplate poreza na dohodak bez doprinosa na taj iznos i o broju fizičkih osoba kojima je izvršena isplata za navedeno razdoblje. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo jer su prema odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, a da informacije koje je u zahtjevu tražio predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima. Također, žalitelj potražuje trošak dostave/poštarine za predmetnu žalbu u iznosu od 14,60 kn prema članku 161. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27. lipnja 2020. godine zatražio od Hrvatske pošte informaciju o isplaćenim bruto plaćama/naknadama plaće tijela javne vlasti bez doprinosa na plaće, kao i broj osoba kojima je izvršena isplata, za prosinac 2018., ožujak 2019., lipanj 2019., rujan 2019. te prosinac 2019. godine; te informaciju o ukupnom bruto iznosu plaćanja fizičkim osobama temeljem kojeg postoji obveza tijela javne vlasti uplate poreza na dohodak bez doprinosa na taj iznos, kao i broj fizičkih osoba kojima je izvršena isplata, za prosinac 2018., ožujak 2019., lipanj 2019., rujan 2019. te prosinac 2019. godine.

Hrvatska pošta u obrazloženju pobijanog rješenja, kojim je odbila žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, navodi kako je sukladno provedenom testu razmjernosti i javnog interesa te sukladno članku 3. stavku 2. točki 4. Pravilnika o poslovnoj tajni utvrđeno da informacija predstavlja poslovnu tajnu, stoga je trebalo u smislu odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama ograničiti pristup takvoj informaciji.

U dostavljenom testu razmjernosti i javnog interesa Hrvatska pošta u bitnom navodi kako se tražena informacija ne odnosi na državnu sigurnost, zdravlje građanstva, pitanja obrane niti na druga slična pitanja koja bi se mogla apostrofirati od visokog značenja za širu javnost, niti se odnosi na javnu osobu niti državnog dužnosnika. Stoga, Hrvatska pošta zaključuje da u ovom segmentu interes javnosti ne prevladava nad interesom zaštite poslovanja tijela javne vlasti koje je ujedno i trgovačko društvo. S druge strane, tijelo javne vlasti smatra kako bi odavanje ovih poslovnih tajni u bitnome moglo narušiti tržišne pozicije tijela javne vlasti koje svoj položaj i opstojnost realizira isključivo kroz otvoreno tržišno natjecanje na slobodnom tržištu poštanskih usluga. Hrvatska pošta zaključuje kako interes zaštite poslovne tajne trgovačkog društva prevladava nad interesom prava na pristup informacijama, te bi objava, odnosno davanja traženih informacija mogla nanijeti neopravdanu štetu tržišnoj poziciji Hrvatske pošte.

Nadalje, uvidom u dopis Hrvatske pošte broj: HP-08/1-037190/20 od 21. srpnja 2020. godine, kojim je Povjereniku za informiranje dostavljena žalba sa spisom predmeta na daljnje postupanje, utvrđeno je da se u istom u bitnome ponavljaju razlozi odbijanja predmetnog zahtjeva žalitelja navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja. Također, u odnosu na žalbene navode da su podaci o raspolaganju javnim sredstvima dostupni javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa u skladu s člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, navedeno tijelo javne vlasti ističe da isto ima svojstvo poduzetnika koji svoje prihode ostvaruje pružanjem poštanskih usluga na unutarnjem i međunarodnom tržištu, pa stoga isplatom plaće ne raspolaže javnim sredstvima.

S obzirom na osnovu odbijanja zahtjeva, dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: 008-04/20-01/898, URBROJ: 401-01/04-20-2 od 24. srpnja 2020. godine, od navedenog tijela javne vlasti zatražena je nadopuna spisa predmeta u kojoj su zatražene informacije koje su predmet postupka, u skladu s člankom 25. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, zajedno s Pravilnikom o poslovnoj tajni Hrvatske pošte od 8. lipnja 2017. godine.

Dana 4. kolovoza 2020. godine u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljen je dopis Hrvatske pošte broj: HP-08/1-037190/20 od 31. srpnja 2020. godine, u prilogu kojeg je dostavljena informacija o isplaćenim bruto plaćama/naknadama plaće od strane navedenog tijela javne vlasti bez doprinosa na plaće i o broju osoba kojima je izvršena isplata za prosinac 2018., ožujak 2019., lipanj 2019., rujan 2019. te prosinac 2019. godine; te o ukupnom bruto iznosu plaćanja fizičkim osobama temeljem kojeg postoji obveza tijela javne vlasti uplate poreza na dohodak bez doprinosa na taj iznos i o broju fizičkih osoba kojima je izvršena isplata za prosinac 2018., ožujak 2019., lipanj 2019., rujan 2019. te prosinac 2019. godine. Također, predmetnim dopisom dostavljena je i tražena preslika Pravilnika o poslovnoj tajni navedenog tijela javne vlasti od 8. lipnja 2017. godine.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Hrvatska pošta prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdila činjenično stanje, nakon čega je nepravilno primijenila zakonske odredbe.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Hrvatska pošta je po sudu Povjerenika za informiranje propustila prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer ista predstavlja poslovnu tajnu, te je ujedno nepravilno provela test razmjernosti i javnog interesa, slijedom čega je pogrešno primijenila zakonske odredbe.

Naime, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Slijedom navedenog, Hrvatska pošta je u prvostupanjskom postupku bila dužna pružiti valjano obrazloženje kojim bi se jasno i nedvosmisleno identificirali razlozi zbog kojih bi omogućavanje uvida u zatražene podatke o bruto plaćama/naknadama plaće dovelo do štetnih posljedica za njezine gospodarske interese, što je ratio legis instituta poslovne tajne.

Drugim riječima, tijelo javne vlasti ne smije spekulirati, nagađati i koristiti se argumentom zastrašivanja oko nastanaka moguće štete prilikom davanja informacije, već zakonsku svrhu instituta poslovne tajne nalazimo u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese subjekta odnosno njegovu poziciju na tržištu.

Također, tijelo javne vlasti mora argumentirano ukazati na vjerojatnu ozbiljnu povredu zaštićenog interesa. Nije dovoljno pozvati se na zakonska ograničenja i navesti da bi nastala šteta za gospodarske interese, već je potrebno iste utemeljiti i obrazložiti kako bi se utvrdila vjerojatnost ozbiljne povrede.

Zatraženi podaci o bruto plaćama/naknadama plaće ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, iz razloga što predmetni podaci ne predstavljaju proizvodnu tajnu ili rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada niti druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese, već oni predstavljaju statistički podatak čija objava po logici stvari ne može ugroziti gospodarske interese prvostupanjskog tijela.

Osim što zatraženim informacijama nedostaje sadržajni element da bi se moglo smatrati poslovnom tajnom, uvidom u Pravilnik o poslovnoj tajni Hrvatske pošte je utvrđeno da im nedostaje i formalni element, odnosno zatraženi brojčani podaci se ne mogu podvesti pod definiciju poslovne tajne iz članka 3. Pravilnika.

Stavkom 1. članka 3. Pravilnika o poslovnoj tajni Hrvatske pošte preuzeta je citirana definicija poslovne tajne iz članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, dok je stavkom 2. članka 3. navedenog Pravilnika propisano kako sukladno odredbi stavka 1. ovog članka, poslovnu tajnu predstavljaju osobito: podaci o sustavu sigurnosnih, zaštitnih i obrambenih mjera, podaci o izumu i tehničkom unaprjeđenju, podaci koji čine posebna znanja ili dostignuća u poslovanju bitna za odvijanje tehničko-tehnološkog postupka, podaci o plaćama i drugim primanjima radnika te ostali podaci koji su općim aktom Društva utvrđeni za poslovnu tajnu. Stavkom 3. članka 3. Pravilnika navodi se kako se poslovnom tajnom smatraju i interni akti Društva u kojima su opisani poslovni, tehnološki i financijski procesi Društva, kao i svi drugi interni akti i dokumenti Društva takvog sadržaja čije bi otkrivanje i dostupnost trećim osobama, izvan društva, mogla ugroziti ili narušiti tržišni status Društva.

Iako se člankom 3. citiranog Pravilnika navodi da poslovnu tajnu, između ostaloga predstavljaju i podaci o plaćama i drugim primanjima radnika, potrebno je naglasiti kako Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljeno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga slijedom pravnog načela lex superior derogat legi inferiori navedeni Zakon predstavlja viši pravni akt od predmetnog Pravilnika, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe Pravilnika.

Sukladno navedenom, zatraženi podaci se ne mogu podvesti pod odredbu članka 3. Pravilnika o poslovnoj tajni Hrvatske pošte, niti izrijekom, niti ih se može u općenitoj formulaciji smatrati podacima čije bi otkrivanje i dostupnost trećim osobama, izvan društva, mogla ugroziti ili narušiti tržišni status Društva.

Osim toga žalitelj traži ukupne bruto isplate plaća/naknada tijela javne vlasti, stoga takva informacija ne može nikako zadovoljiti sadržajni element definicije poslovne tajne.

Hrvatska pošta predstavlja tijelo javne vlasti sukladno članku 5. stavku 1. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno trgovačko je društvo čiji je vlasnik i osnivač Republika Hrvatska, slijedom čega spada u javni sektor koji je podvrgnut režimu javnog prava, dakle za njega vrijede pravila koja ga čine odgovornim prema javnosti i dužnost veće transparentnosti u odnosu na trgovačka društva u privatnom vlasništvu.

Nadalje, prema odredbi članka 61. stavka 2. Zakona o proračunu („Narodne novine“, broj 87/08, 136/12 i 15/15), za izvršavanje javnih službi i djelatnosti u javnom interesu država, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, može svojom imovinom osnovati ustanove, trgovačka društva i druge pravne osobe.

Upravo zbog navedenog, ističe se kako je transparentnost u radu Hrvatske pošte od inherentnog javnog interesa, s obzirom da je predmetno trgovačko društvo u vlasništvu Republike Hrvatske osnovano za izvršavanje javnih službi i djelatnosti.

Trgovačka društva u vlasništvu države i jedinica lokalne i područne samouprave, odnosno javna poduzeća, osim što posluju na tržištu, sadržavaju element javnosti s obzirom da ostvarena dobit (kao i gubitak) poslovanja pripada državnom proračunu, a poduzeće za poslovanje odgovara cijelom društvu.

Zaključno, poslovna tajna je uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.

Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako će sud odbaciti zahtjev za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona kada je navodno pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne učinjeno radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja misli, prava na pristup informacijama te slobode izvještavanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, kao i zakonom kojim se uređuje medijsko izvještavanje, a u skladu s poštivanjem slobode i pluralizma medija.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog Povjerenik za informiranje nije utvrdio opravdanim razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao pod točkama 1. do 3. izreke ovog rješenja

U odnosu na zahtjev žalitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, isti je neosnovan iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 161. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan.

Prema članku 4. Zakona o općem upravnom postupku stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava i obveza ima pravo sudjelovati u postupku.

Uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom postupku u kojem sudjeluju dvije ili više stranaka, već da se radi o postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke, odnosno da Hrvatska pošta nije stranka u postupku već prvostupanjsko tijelo pred kojim se vodi postupak, Povjerenik za informiranje smatra da nema zakonske osnove da se žalitelju odredi trošak poštarine u iznosu od 14,60 kn.

Osim toga u konkretnom slučaju nije moguće niti primijeniti odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku jer Hrvatska pošta ne može biti nositelj prava na pristup informacjjama u odnosu na samu sebe u smislu navedene odredbe, a odredbom članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nije predviđena ovlast Povjerenika za informiranje da odlučuje o troškovima žalbenog postupka.

Također treba istaknuti da žalitelj nije niti specificirao navedeni trošak, niti je dostavio dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da mu je isti nastao.

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom 5. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan