KLASA: UP/II-008-07/19-01/835

URBROJ: 401-01/11-20-6

Zagreb, 1. rujna 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog inspektorata KLASA: UP/I-008-02/19-01/6, URBROJ: 443-14-2-2-19-4 od 31. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Državnog inspektorata KLASA: UP/I-008-02/19-01/6, URBROJ: 443-14-2-2-19-4 od 31. listopada 2019. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog ureda u Splitu, Službe Split II za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Klasa: UP/I-362-02/19-02/208, Ur.broj: 531-07-1-2-2-19-04 od 25. ožujka 2019. godine na način da se na istome prekriju ime i prezime, ime oca, osobni identifikacijski broj i adresa investitora navedeni na 1., 2., 3. i 5. stranici,

te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Nalaže se Državnom inspektoratu da u roku od 8 dana od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 18. srpnja 2020. godine, kojim je zatražio presliku rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog ureda u Splitu, Službe Split II za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Klasa: UP/I-362-02/19-02/208, Ur.broj: 531-07-1-2-2-19-04 od 25. ožujka 2019. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 7. i člankom 16. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što zatražene informacije predstavljaju inspekcijsku tajnu propisanu Zakonom o državnom inspektoratu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako smatra da je zakinut za traženu informaciju te je tijelo javne vlasti bez razloga ograničili pristup traženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta razvidno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama zaprimljenim u tijelu javne vlasti dana 18. srpnja 2019. godine zatražio da mu se dostavi rješenje Građevinske inspekcije Klasa: UP/I-362-02/19-02/208, Ur.broj: 531-07-1-2-2-19-04 od 25. ožujka 2019. godine. Nadalje, utvrđeno je da je Državni inspektorat po zaprimljenom zahtjevu žalitelju najprije dostavio obavijest KLASA: 008-02/19-01/9, URBROJ: 443-14-2-2-19-2 od 4. rujna 2019. godine u kojoj se u bitnome navodi da se njegovom zahtjevu ne može udovoljiti prema odredbama Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) kojim je u članku 57. stavku 7. propisano da dokumentaciju i podatke iz stavka 6. istoga članka prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru Državni inspektorat može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti te ga uputio ga na članak 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.).

Također je razvidno da je Državni inspektorat povodom navedenog zahtjeva, a nakon što je žalitelj izjavio žalbu Povjereniku za informiranje povodom zaprimljene obavijesti, donio osporeno rješenje kojim je odbio zahtjev žalitelja, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 7. i člankom 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražene informacije predstavljaju inspekcijsku tajnu propisanu Zakonom o državnom inspektoratu.

U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako je prvostupanjsko tijelo prije donošenja odluke provelo test razmjernosti i javnog interesa te je utvrđeno da će se pristup informacijama ograničiti radi zaštite i čuvanja inspekcijske tajne propisane Zakonom o državnom inspektoratu.

U žalbenom postupku Državni inspektorat je dopisom KLASA: UP/I-008-02/19-01/6, URBROJ: 443-14-2-2-19-5 od 26. studenoga 2019. godine dostavio Povjereniku za informiranje spis predmeta po žalbi žalitelja na nadležno postupanje, u kojem je kao informacija koja je predmet postupka dostavljeno Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog ureda u Splitu, Službe Split II za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Klasa: UP/I-362-02/19-02/208, Ur.broj: 531-07-1-2-2-19-04 od 25. ožujka 2019. godine. Nadalje, uvidom u dostavljeno utvrđeno je da je protiv citiranog rješenja od 25. ožujka 2019. godine pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu, okončan Poslovni broj: 5 Uslgr-173/19-8 od 2. rujna 2019. godine protiv koje je dopušteno izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. S obzirom da iz dostavljenog nije bilo razvidno vodi li se postupak pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, aktima Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/19-01/835, URBROJ: 401-01/11-20-2 od 16. ožujka 2020. godine i KLASA: UP/II-008-07/19-01/835, URBROJ: 401-01/11-20-3 od 26. svibnja 2020. godine zatraženo je od Državnog inspektorata očitovanje o navedenim okolnostima. Dana 29. srpnja 2020. godine Državni inspektorat izvijestio je putem elektroničke pošte da protiv citirane presude Upravnog suda u Splitu od 2. rujna 2019. godine nije izjavljena žalba te nije vođen upravni spor pred Visokim upravnim sudom u Splitu.

Iako se Državni inspektorat u obrazloženju pobijanog rješenja poziva na odredbu članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz pobijanog rješenja, a niti dostavljenog spis predmeta nije razvidno da je u prvostupanjskom postupku test razmjernosti i javnog interesa i proveden. Samo pozivanje na zakonske odredbe ne može se smatrati provedenim postupkom testa razmjernosti i javnog interesa sukladno prethodno citiranim odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Stoga je isti trebalo provesti u žalbenom postupku.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Državni inspektorat se u osporenom rješenju pozvao na odredbu članka 57. stavka 6. i 7. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine”, broj 115/18.) kojima je propisano da je Državni inspektorat dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješku, zapisnik, nacrt rješenja, rješenje, zaključak, prekršajni akt, kaznenu prijavu, uputu za rad, izjavu stranke, predstavku, pritužbu) te sve druge podatke i dokaze utvrđene odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom te da dokumentaciju i podatke iz stavka 6. ovoga članka, prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru, te identitet podnositelja predstavke u skladu sa stavkom 2. ovoga članka Državni inspektorat može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti.

Uzimajući u obzir navedene odredbe potrebno je istaknuti da se, iako je zakonodavac u članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisao da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom, se ne radi o apsolutnom razlogu za ograničenje nego o relativnom, a u kojem je slučaju prvostupanjsko tijelo propustilo razmotriti mogućnost pristupa zatraženim informacijama, navodeći kao relevantne samo odredbe Zakona o državnom inspektoratu.

Uvidom u informaciju koja je predmet ovog postupka utvrđeno je da je ista nastala u postupku inspekcijskog nadzora sukladno odredbama Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13), a koji je proveden nad građevinom koja se nalazi unutar kulturno-povijesne urbanističke cjeline Grada Sinja (zona B – djelomična zaštita povijesnih struktura), sukladno rješenju Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine Klasa: UP-I°-612-08/11-06/0178 od 7. travnja 2011. godine, a koja je upisana u registar nepokretnih spomenika kulture regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu pod registarskim brojem RST-740 i ima svojstvo kulturnog dobra.

Člankom 6. stavkom 1. točkom 5. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 , 98/15, 44/17 i 90/18), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup informacijama, propisano je da se kulturno-povijesnom cjelinom smatra naselje ili dio naselja, kao i područje, koji su zaštićeni kao kulturno dobro, a sukladno članku 2. stavku 1. citiranog Zakona kulturna dobra od interesa su za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.

S obzirom na navedeno, u žalbenom postupku utvrđeno je da javni interes preteže nad potrebom zaštite interesa iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 57. stavka 6. i 7. Zakona o državnom inspektoratu.

Nadalje, uvidom u informaciju koja je predmet ovog postupka utvrđeno je kako ista kao mogući razlog za ograničenje pristupa informacijama sadrži osobne podatke fizičke osobe-investitora, i to: ime i prezime, ime oca, adresu i osobni identifikacijski broj te ime, prezime i potpis inspektora koji je vodio postupak inspekcijskog nadzora.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

U žalbenom postupku uzete su u obzir i odredba članka 6. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu koja propisuje da inspekcijske poslove odnosno službene kontrole u području zaštite zdravlja ljudi, sigurnosti hrane, GMO-a, vode za ljudsku potrošnju, predmeta opće uporabe, duhanskih i srodnih proizvoda, buke, kemikalija i biocidnih proizvoda te neionizirajućeg zračenja obavljaju sanitarna inspekcija i granična sanitarna inspekcija, te odredba članka 54. stavka 1. navedenog Zakona, kojom je propisano da je inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora samostalan te vodi postupak, donosi upravne akte i poduzima mjere u okviru prava, obveza i ovlasti utvrđenih ovim Zakonom i/ili drugim propisima kojima je uređeno područje rada inspektora.

Vezano za zaštitu osobnih podataka je potrebno naglasiti da kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u svakom pojedinom slučaju zaštićen. U žalbenom postupku razmotreno da li je žalitelju moguće odobriti djelomičan pristup zatraženim informacijama, uz zaštitu određenih osobnih podataka.

Nakon izvršenog uvida u dostavljene informacije, u žalbenom je postupku zaključeno da se rješenju Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog ureda u Splitu, Službe Split II za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Klasa: UP/I-362-02/19-02/208, Ur.broj: 531-07-1-2-2-19-04 od 25. ožujka 2019. godine može omogućiti djelomičan pristup na način da se prekriju ime i prezime, ime oca, osobni identifikacijski broj i adresa investitora (ujedno adresa građevine), a koji se podaci navode na 1., 2. i 3. stranici citiranog rješenja od 25. ožujka 2019. godine. U odnosu na navedene podatke utvrđeno je da bi njihovim omogućavanjem došlo do povrede zaštićenih interesa fizičke osobe odnosno do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes i da je navedene podatke potrebno zaštititi, a kako je to navedeno u točki 2. izreke rješenja.

Nadalje, u odnosu na ime i prezime i potpis inspektora Državnog inspektorata, Sektora inspekcijskog nadzora zaštite okoliša koji je proveo inspekcijski nadzor utvrđeno je da se isti u konkretnom slučaju ne štite.

Vezano za podatke koji se zaštićuju, ističe se kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave u odnosu na taj dio zatraženih informacija, niti se iste odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tog dijela traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjeren rok u kojem je to dužno učiniti.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan