KLASA: UP/II-008-07/20-01/832
URBROJ: 401-01/06-20-2
Zagreb, 14. rujna 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Opće bolnice Dubrovnik, Broj: 01-326/13-20 od 17. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Opće bolnice Dubrovnik, Broj: 01-326/13-20 od 17. lipnja 2020. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 4. lipnja 2020. godine, kojim je od Opće bolnice Dubrovnik zatražio dokumentaciju vezanu za instalaciju/telekomunikacijski toranj na zemljištu navedenog tijela javne vlasti, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer korisnik prava na pristup informacijama zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi sadržaj svog zahtjeva te obrazloženja osporenog rješenja te ističe kako je netočno da se u njegovom slučaju radi o zlouporabi prava na pristup informacijama, obzirom da je svrha postojanja žalitelja kao udruge transparentnost te moguće sankcioniranje nepravilnosti u radu bilo koje javne tvrtke ili institucije. Ističe kako mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarivanje prava na pristup informacijama, jer ne postoje razlozi za uskratu zatražene informacije. Od Povjerenika za informiranje traži da poništi prvostupanjsko rješenje i omogući pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Iz spisa predmeta proizlazi da se žalitelj predstavkom te zahtjevom za pristup informacijama od 4. lipnja 2020. godine obratio Općoj bolnici Dubrovnik, u kojem podnesku je, između ostalog, zatražio informacije vezane za odobravanje postavljanja telekomunikacijskog tornja na zemljištu Opće bolnice Dubrovnik, a ukoliko isto nije odobreno - dokumentaciju iz postupka pokrenutog radi postavljanja instalacije (posebno nakon Odluke Grada Hvara). U zahtjevu je također naveo da ukoliko je tijelo javne vlasti u posjedu bilo kakvih informacija u svezi navedene teme, da moli dostavu istih.
Daljnjim uvidom u spis je utvrđeno da je Opća bolnica Dubrovnik nakon zaprimanja gore citiranog rješenja Povjerenika za informiranje donijela osporeno rješenje kojim je odbila zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer korisnik prava na pristup informacijama zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti. U obrazloženju osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo je vezano za traženje revizije Ugovora s tvrtkom Parking tim d.o.o. obavijestilo podnositelja kako se njegov zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama, sukladno odredbi članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Opća bolnica Dubrovnik je aktom Broj: 01-326/17-20 od 8. srpnja 2020. godine dostavila Povjereniku za informiranje spis predmeta po žalbi na nadležno odlučivanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Iz osporenog rješenja Opće bolnice Dubrovnik razvidno je da je razlog odbijanja žaliteljeva zahtjeva zloupotreba prava na pristup informacijama. Kod utvrđivanja zloupotrebe prava na pristup informacijama potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.
U obrazloženju osporenog rješenja je navedena kronologija postupanja prvostupanjskog tijela po zahtjevu žalitelja te da žalitelj svojim učestalim zahtjevima zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te time opterećuje rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti.
U žalbenom postupku, aktom KLASA: 008-04/20-01/689, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 1. srpnja 2020. godine, Povjerenik za informiranje je zatražio je dostavu zahtjeva za pristup informacijama žalitelja zaprimljenih u 2019. i 2020. godini te presliku Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2019. i 2020. godinu.
Uvidom u dostavljene Upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Opće bolnice Dubrovnik, utvrđeno je kako je navedenom tijelu javne vlasti 2019. godine ukupno evidentiran 15 zahtjeva za pristup informacijama, o čega je 5 podnio žalitelj, a 1 predsjednik žalitelja kao fizička osoba, kao i da je u 2020. godini zaključno sa 8. srpnja 2020. godine prvostupanjskom tijelu podneseno 7 zahtjeva od čega je 3 podnio žalitelj.
Nadalje, posebno se ističe da se obzirom na evidentirane podatke u gore navedenim Upisnicima o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija na prvi pogled može zaključiti kako se ne radi o velikom broju podnesenih zahtjeva. Osim navedenog, detaljnim pregledom sadržaja svih evidentiranih zahtjeva je utvrđeno kako se u većini uopće ne radi o zahtjevima za pristup informacijama. Naime, iz navedenih je Upisnika razvidno kako je prvostupanjsko tijelo u iste upisivalo u većini slučajeva novinarske upite, ali i traženje dokumentacije o malodobnom pacijentu, a što ne spada u područje primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Štoviše, iz sadržaja novinarskih upita je vidljivo kako su svi podneseni u formi pitanja na koje se traže odgovori i kojima je udovoljeno. Iako je u samom Upisniku vidljivo da je u nekim slučajevima prvostupanjsko tijelo prepoznalo da se ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, postavlja se pitanje iz kojeg se razloga novinarski upiti uopće bilježe u gore navedenim Upisnicima, obzirom da bi o njima tijelo javne vlasti trebalo voditi posebnu evidenciju, koja nije vezana za primjenu Zakona o pravu na pristup informacijama, nego za primjenu Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04., 84/11. i 81/13.). Nadalje, ističe se da je uvidom u navedene Upisnike utvrđeno kako prvostupanjsko tijelo zaprima manji broj zahtjeva za pristup informacijama na godišnjoj razini, i to uglavnom od strane žalitelja te da se njima uglavnom traže informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koje se u većini tiču raspolaganja javnim sredstvima.
Izvršenim uvidom u sve navedene zahtjeve podnesene od strane žalitelja razvidno je da se istima od prvostupanjskog tijela nisu tražile iste niti istovrsne informacije, kao niti velika količina informacija te kako se sve zatražene informacije odnose na raspolaganje sredstvima tijela javne vlasti. Pri navedenom se ističe i činjenicu kako je iz sadržaja dostavljenih Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Opće bolnice Dubrovnik, vidljivo da se veći dio novinarskih upita koje su zaprimili odnosi na podatke o poslovanju Opće bolnice Dubrovnik te podatke o zaposlenima, a da je u navedenim upisnicima navedeno kako je takvim traženjima udovoljeno.
Procjenom svih činjenica i okolnosti, a osobito malog broja sveukupnih zahtjeva zaprimljenih u Općoj bolnici Dubrovnik u 2019. te 2020. godini te vrste informacija koje je žalitelj tražio u istima odnosno u konkretnom slučaju, u žalbenom postupku nije utvrđena zloupotreba prava na pristup informacijama od strane žalitelja u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te je utvrđeno da osporeno rješenje treba poništiti.
S obzirom da uvidom u spisa predmeta koji je Povjereniku za informiranje dostavljen u žalbenom postupku nije utvrđeno da su žalitelju ranije omogućene preslike zatraženih informacija iz zahtjeva, kao i da prvostupanjsko tijelo nije sukladno svojim zakonskim obvezama Povjereniku za informiranje dostavilo informacije koje su predmet postupka te nije pružilo dostatne dokaze koji potkrepljuju navode iz osporenog rješenja, navedeno je rješenje stoga bilo nužno poništiti.
Iz predmetnog zahtjeva žalitelja je razvidno da je u istom zatražio informacije koje se mogu smatrati informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a za koje se može pretpostaviti da bi trebale biti u posjedu tijela javne vlasti. S obzirom da tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku koji je prethodio predmetnoj žalbi nije meritorno odlučivalo o predmetnom zahtjevu jer je u osporenom rješenju odbilo zahtjev zbog tzv. zlouporabe prava, i jer u postupku po žalbi nije dostavilo u zahtjevu zatražene informacije, predmet je nužno vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku tijelo javne vlasti prije svega mora utvrditi koju sve dokumentaciju koja se odnosi na traženje žalitelja ima u svom posjedu te obratiti pažnju na činjenicu da ostvarivanje prava na pristup informacijama znači dostavu preslike zatraženih informacija. Naime, omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način izrađivati novu informaciju.
Ukoliko tijelo javne vlasti po zahtjevu korisnika utvrdi da ne posjeduje zatraženu informaciju, u obvezi je postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Ako tijelo javne vlasti utvrdi da posjeduje izrađene tražene informacije i ako utvrdi da nema razloga za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti treba omogućiti pravo na pristup zatraženoj informaciji. Ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da za zatraženu informaciju postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obvezu tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva.
Posebno se ističe da je pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama potrebno uzeti u obzir da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Uzimajući u obzir da iz dokumentacije koja je u žalbenom postupku dostavljena od strane prvostupanjskog tijela vidljivo kako je po novinarskim upitima udovoljavalo traženjima koja su se odnosila na angažman liječnika iz drugih zdravstvenih ustanova, bolovanje zaposlenih, odrađivanje prekovremenih sati, broj liječnika i sestara koji nedostaju, također se ističe kako se prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. navedenog Zakona, što znači da bi svakom korisniku informacija morala biti dostupna pod jednakim uvjetima, odnosno da bi isti bili ravnopravni u ostvarivanju navedenog prava.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni žalbenog tijela u ovom slučaju, vezano za žaliteljevo traženje iz predmetnog zahtjeva, činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje sve izrađene informacije koje se odnose na u predmetnom zahtjevu navedeno traženje posjeduje odnosno dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan