KLASA: UP/II-008-07/20-01/738

URBROJ: 401-01/06-20-2

Zagreb, 10. rujna 2020.

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP/I 035-01/20-37/5, Urbroj: 251-66-1700-20-2 od 29. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP/I 035-01/20-37/5, Urbroj: 251-66-1700-20-2 od 29. svibnja 2020. godine, kao neosnovana.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu i ispravak informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 14. svibnja 2020. godine, u kojem je tražio akte iz kojih bilo dokazivo kako mu je Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu dostavio sve putne naloge i rješenja o putnim troškovima koje tražio u zahtjevu 18. listopada 2019. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu/ispravak informacije.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Nadalje, žalitelj navodi kako je zahtjevom tražio popratnu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo što mu je tijelo javne vlasti po prethodnom zahtjevu zaista i dostavilo, pri čemu navodi da mu je naplaćeno 482 dvije stranice preslika a dostavljeno 458 stranica. Ističe da mu je zahtjev nezakonito odbijen, jer se iz onoga što je prethodno zaprimio ne može utvrditi koji mu putni nalozi nisu dostavljeni odnosno da li su neki namjerno uklonjeni prije slanja pošiljke, pa je stoga u predmetnom zahtjevu zatražio popis po brojevima putnih naloga kako bi utvrdio što mu je točno tijelo javne vlasti dostavilo. Smatra netočnim navode iz obrazloženja osporenog rješenja u kojima prvostupanjsko tijelo drži kako žalitelj traži izradu novih informacija te ističe kao netočno tumačenje zakonske odredbe članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama od strane službenika za informiranje. Žalitelj ističe da je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva te od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup traženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom od 14. svibnja 2020. godine Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, podnio zahtjev za dopunu i ispravak informacije, u kojem je u bitnome naveo kako slijedi: „Da mu je vezano za dostavu informacija po rješenju Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/113, URBROJ: 401-01/06-20-3 od 14. travnja 2020. godine, dostavljena obavijest službenika za informiranje u kojoj ga isti obavještava o dostavi 482 stranice putne dokumentacije, ali da dostavljena dokumentacija ne sadrži 482 preslike putnih naloga, pa ako ih toliko i ima traži od tijela javne vlasti da mu se isti i dostave. Smatra da su informacije koje su mu dostavljene nepotpune pa traži da mu se dostavi popratna dokumentacija odnosno lista točno dostavljene dokumentacije vođena prema klasi ili broju punog naloga s navedenim datumom i brojem stranica. Traži potpune informacije iz kojih se može jasno utvrditi kako je službenik za informiranje došao do toga da dokumentacija koju mu je dostavio ima 482 stranice preslika jer je on zaprimio 458 stranica pa je nemoguće utvrditi jesu li mu dostavljeni svi putni nalozi te da je zbog toga potrebno da mu se dostavi popis putnih naloga zavedenih prema brojevima koji logično idu uz poslane preslike putne dokumentacije koju je tražio.“

Također je utvrđeno da je Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu povodom navedenog zahtjeva, donio osporeno rješenje Klasa: UP/I 035-01/20-37/5, Urbroj: 251-66-1700-20-2 od 29. svibnja 2020. godine, kojim je odbio isti zahtjev kao neosnovan, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu i ispravak dane informacije. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako je žalitelju povodom zahtjeva od 18. listopada 2019. godine dostavljena sva dokumentacija kako je to naloženo u izreci rješenja Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/113, URBROJ: 401-01/06-20-3 od 14. travnja 2020. godine te da prvostupanjsko tijelo nema obvezu žalitelju izrađivati popise i stvarati novu dokumentaciju, obzirom da se takvo traženje sukladno odredbi članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne smatra zahtjevom za pristup informacijama.

U žalbenom postupku aktom Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu Klasa: UP I 035-01/20-37/5, Urbroj: 251-66-1700-20-4 od 3. srpnja 2020. godine Povjereniku za informiranje je dostavljen spis predmeta te se u citiranom aktu prvostupanjsko tijelo očitovalo kako ostaje kod navoda iz svog rješenja jer je u potpunosti postupilo sukladno izreci rješenja Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/113, URBROJ: 401-01/06-20-3 od 14. travnja 2020. godine te da nije dužno stvarati nove informacije koje traži žalitelj iznošenjem navoda koje ničim ne dokazuje.

Daljnjim uvidom u spis predmeta i razmotrivši sve prethodno navedeno te žaliteljev zahtjev za dopunu i ispravak informacije, Povjerenik za informiranje zaključuje kako je žalitelj navedenim zahtjevom zapravo zatražio dokaze o tome da mu je dostavljena potpuna dokumentacija u postupanju po rješenju Povjerenika za informiranje u predmetu KLASA: UP/II-008-07/20-01/113 odnosno izradu popisa o tome što je dostavljeno uz obavijest prvostupanjskog tijela Klasa: UP I 035-01/19-37/14, Urbroj: 251-66-1700-20-9 od 30. travnja 2020. godine kojom su mu dostavljene preslike dokumentacije, i to prema kriterijima koje navodi u istom zahtjevu.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Odredbom članka 23. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad korisniku omogućuje pristup traženoj informaciji.

Odredbom članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ukoliko korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njen ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Tijelo javne vlasti obvezno je odlučiti o zahtjevu za ispravak odnosno dopunu informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona. Stavkom 5. točkom 4. navedenog članka je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

U postupku po žalbi, a s obzirom na navode žalbe te osporenog rješenja, drugostupanjsko tijelo mora utvrditi da li je žalitelj predmetnim zahtjevom za dopunu i ispravak informacije tražio podatak koji se može podvesti pod gore citiranu definiciju „informacije“, posjeduje li tijelo javne vlasti zatraženu informaciju u trenutku podnošenja zahtjeva te postoje li ograničenja zbog kojih je informacija izuzeta od javnog pristupa.

Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je žalitelj od prvostupanjskog tijela zatražio dokaz o tome da su mu dostavljeni svi putni nalozi i računi prema izreci rješenja Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/113, URBROJ: 401-01/06-20-3 od 14. travnja 2020. godine, na način da se izradi lista točno dostavljene dokumentacije vođena prema klasi i broju putnog naloga s navedenim datumom i brojem stranica. Iz navedenog se može zaključiti kako je žalitelj iz dostavljenog mu izračuna troška dostave preslika informacija (broja stranica) zaključio kako mu nisu dostavljene sve informacije.

Uzimajući u obzir sadržaj traženja žalitelja u konkretnom slučaju, razvidno je da žalitelj zahtjevom traži da mu tijelo javne vlasti dostavi popratni dokument za informacije koje su mu već dostavljene, i to tako da popiše sve dostavljene mu informacije na način kako on to u zahtjevu navodi, a što se ne može smatrati traženjem informacije u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje popise, analize, izvješća, i sastavlja odgovore na pitanja i izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva.

Posebno se napominje da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji u slučaju kada je njezino postojanje kod istog tijela javne vlasti nedvojbeno utvrđeno.

S obzirom na sve navedeno, u žalbenom je postupku zaključeno da je prvostupanjsko tijelo u pogledu predmetnog zahtjeva za dopunu i ispravak informacije ispravno odbilo isti kao neosnovan, ali da se pri navedenom trebalo pozvati na odredbu članka 23. stavka 5. točku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se istim zapravo ne traži informaciju u zakonskom smislu.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da oni nisu mogli biti od utjecaja pri rješavanju ove upravne stvari, pa se stoga prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti te je zaključeno kako je ista neosnovana.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan