KLASA: UP/II-008-07/20-01/582

URBROJ: 401-01/10-20-2

Zagreb, 10. rujna 2020. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Broj: 01-9/2-20.PI od 3. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje trgovačkog društva SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Broj: 01-9/2-20.PI od 3. lipnja 2020. godine.

2.    Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila dokumentaciju apela/zahtjeva/prijedloga kojim prvostupanjsko tijelo traži od gradskog vijeća Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (ili drugi zahtjev kojim bi se izmijenile cijene parkinga kojim upravlja SANITAT DUBROVNIK d.o.o.), temeljem 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj navodi što je bilo predmet njezina zahtjeva za pristup informacijama. Navodi da je prvostupanjsko tijelo suprotno odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev. Ističe da se od prvostupanjskog tijela tražio samo mogući prijedlog Gradskom vijeću, te da obujam dokumentacije nije takav da bi opteretio rad prvostupanjskog tijela. Smatra da osporenim rješenjem službenica prvostupanjskog tijela krši članke 3., 9a i 13. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene zakona te smatra da ne postoje razlozi za uskraćivanje traženih informacija. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 20. svibnja 2020. godine tražila dokumentaciju apela/zahtjeva/prijedloga kojim SANITAT DUBROVNIK d.o.o. traži od Gradskog vijeća Grada Dubrovnika Odluku o izmjenama i dopunama odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (ili drugi zahtjev za akt kojim bi se izmijenile cijene parkinga kojim upravlja SANITAT DUBROVNIK d.o.o.).

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žaliteljice.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.

Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje jedinstveni dokument koji sadrži objedinjene informacije sa svim podacima iz apela/zahtjeva, već da bi izrada takvog dokumenta iziskivala izradu dodatnih izvještaja i analize podataka.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela za sada nije moguće prihvatiti, a iz sljedećih razloga.

Naime, razmatrajući sadržajno zahtjev žaliteljice, može se utvrditi da je predmet zahtjeva za pristup informacijama prijedlog prvostupanjskog tijela Gradskog vijeću Grada Dubrovnika za donošenjem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji i načinu naplate parkinga u Gradu Dubrovniku.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, takav dokument kojim je iniciran postupak izmjene odluke o načinu naplate i parkiranja, predstavljao bi informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, ukoliko isti postoji.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da su prijedlozi za izmjenu odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkinga u Gradu Dubrovniku javno objavljeni na sljedećim poveznicama:

https://www.dubrovnik.hr/uploads/20150624/8._Prijedlog_Odluke_o_organizaciji_i_na%C4%8Dinu_naplate_i_kontrole_parkiranja_u_Gradu_Dubrovniku_.pdf https://www.dubrovnik.hr/uploads/20140830/1402666482_392_m.doc

Osim toga, odluka o organizaciji i načinu naplate parkinga predstavlja opći akt kojim se utječe na prava i interese korisnika, pa ne bi trebalo biti sporno da za dokument prvostupanjskog tijela, a koji je utjecao na donošenje navedene odluke postoji javni interes.

Upravo zbog navedenog, ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da ne posjeduje jedinstveni dokument koji sadrži objedinjene informacije sa svim podacima iz apela/zahtjeva, jer upravo navedena konstatacija prvostupanjskog tijela ukazuje na činjenicu da posjeduju određeni dokument koji bi predstavljao prijedlog Gradskom vijeću.

Ako je prvostupanjskom tijelu bilo nejasno što žaliteljica misli pod pojmom “dokumentacija”, tada je trebalo žaliteljicu pozvati da ispravi svoj zahtjev u smislu članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informaciji, a kako bi se sa sigurnošću utvrdilo predstavlja li “dokumentacija” one dokumente koji su priloženi zahtjevu za izmjenom Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkinga, ili žalitelj baš traži svu dokumentaciju vezano za postupak izmjene odluke o načinu parkiranja.

Dok se navedeno sa sigurnošću ne utvrdi, Povjerenik za informiranje ne može niti ispitati pravilnost primjene članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu se ističe da pobijano rješenje ne sadrži razloge o tome na koji način prvostupanjsko tijelo vodi tražene informacije, niti sadrži razloge o tome u čemu bi se sastojale analize koje prvostupanjsko tijelo navodi u svom zahtjevu.

Osim toga, Povjerenik za informiranje ističe da iz zahtjeva žaliteljice nije jasno koja odluka o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji i načinu parkiranja je predmet postupka.

Posebno se napominje da navođenje pojma “dokumentacija” u zahtjevu za pristup informacijama sasvim sigurno ne doprinosi jasnoći i određenosti zahtjeva, ali s druge strane isto ne daje tijelu javne vlasti mogućnost da takav zahtjev tretira kao kao zahtjev kojim se traže baš sve informacije, već obvezuje tijelo javne vlasti da žaliteljicu pozove na ispravak zahtjeva.

Imajući u vidu navedeno, valjalo je poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe drugostupanjskog tijela iz ovog rješenja.

Dakle, prvostupanjsko tijelo će pozvati žaliteljicu u smislu članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama da točno naznači koju informaciju traži (uz upozorenje na posljedice propuštanja), te će nakon toga donijeti novu odluku, te o istoj dati jasne i valjane razloge koje su u konkretnom slučaju izostali.

Zaključno, Povjerenik za informiranje ukazuje i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-1/16 od 18. travnja 2016. godine u kojoj je zauzet stav da tijelo javne vlasti nema obvezu grupiranja podataka prema vrsti ili nekom drugom kriteriju, nego je dužno omogućiti pristup već gotovoj, postojećoj i određenoj informaciji, pa će prvostupanjsko tijelo, po ispravku zahtjeva žaliteljice, utvrditi može li se navedeni stav primijeniti u konkretnom slučaju.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan