KLASA: UP/II-008-07/20-01/569
URBROJ: 401-01/10-20-4
Zagreb, 11. rujna 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Broj: 511-10-01-03-119/2-2020 od 21. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Broj: 511-10-01-03-119/2-2020 od 21. svibnja 2020. godine u dijelu u kojem je odbijen zahtjev žalitelja za pristup informaciji o imenu i policijskog službenika koji je izdao putnu ispravu za malodobnu kćer žalitelja.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup podatku o imenu i prezimenu policijskog službenika koji je izdao putnu ispravu za njegovu malodobnu kćer
3. Odbija se žalba žalitelja u preostalom dijelu kao neosnovana.
4. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Sisačko moslavačkoj da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravom ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio podatke o službeniku koji je izdao putnu ispravu za maloljetnu kćer žalitelja, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da na prvostupanjsko smatra da u konkretnom slučaju preteže potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da istu ulaže zbog pogrešne primjene pravnog propisa temeljem kojeg je riješena upravna stvar, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena povreda odredbe članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, te da prvostupanjsko rješenje ne sadrži sve relevantne činjenice i dokaze. Navodi da o zahtjevu nije riješeno u roku određenom Zakonom o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama od 16. travnja 2020. godine tražio podatke o službeniku (ime, prezime, adresu i osobni identifikacijski broj) koji je izdao putnu ispravu za njegovu malodobnu kćer, te dostavu preslike suglasnost oba roditelja za izdavanje navedene isprave.
Uvidom u dopis prvostupanjskog tijela, Broj: 511-10-14-01-374/2020 od 20. svibnja 2020. godine upućen žalitelju, utvrđeno je da je žalitelj u bitnom obaviješten da se na njegov dio zahtjeva kojim traži presliku suglasnosti za izdavanje putne isprave ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje je utvrđeno da je žalitelj obaviješten da je zahtjev za izdavanjem putne isprave podnijela majka, koja je i preuzela navedenu putnu ispravu.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje, uključujući i informacije koje su predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da bi iznošenje osobnih podataka zaposlenika moglo dovesti do narušavanja privatnog života navedene osoba.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela, u odnosu na podatak o imenu i prezimenu policijskog službenika, nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Prema ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje, podatak o imenu i prezimenu državnog službenika, kad se navedeni podatak traži vezano uz njegov rad, ne predstavlja zaštićeni osobni podatak.
Taj stav je potvrđen i u praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-156/19 od 9. svibnja 2019. godine iz koje u bitnom proizlazi da se plaće državnih službenika financiraju iz javnih sredstava, te da službenici kao svoje redovno zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tijela.
Slijedom navedenog, omogućavanje podatka o imenu i prezimenu državnog službenika istog neće izložiti javnosti iznad onih očekivanja koje je imao kad je postao državni službenik, jer njegov posao (u konkretnom slučaju izdavanje putne isprave) uključuje rad s strankama, odnosno da njegovo ime i prezime može biti i sastavni dio dokumenta koji je izradio obavljajući poslove iz djelokruga tijela javne vlasti.
Imajući u vidu odredbu članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, temelji zakonite obrade nisu postavljeni kumulativno, već je dovoljno da je ispunjen jedan od uvjeta naveden u članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka.
Slijedom navedenog, kako je prvostupanjsko tijelo, koje je ujedno i voditelj obrade u smislu odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka, dužno provoditi test razmjernosti u slučaju postojanja zakonskog ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada se po mišljenju Povjerenika radi o izvršavanju pravnih obveza voditelja obrade osobnih podataka, u smislu članka 6 c) Opće uredbe o zaštiti podataka, prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama.
Dakle, činjenica što osoba na koju se zahtjev odnosi nije dala privolu, samo po sebi nije argument za ograničavanje prava na pristup informacijama, s obzirom na to odredbe Uredbe o zaštiti podataka predviđaju i druge temelje za zakonitu obradu osobnih podataka.
Suprotno shvaćanje značilo bi da bi se u slučaju izostanka privole dolazilo do odbijanja zahtjeva za pristup informacijama, a što bi dovelo do toga da bi zaštita osobnih podataka predstavljala apsolutni razlog za ograničavanje prava na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.
Međutim, u odnosu na podatak o adresi i osobnom identifikacijskom broju policijskog službenika koji je izdao putnu ispravu, provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, jer podatak o osobnom identifikacijskom broju i adresi policijskog službenika ne bi ni na koji način doprinio javnom interesu, odnosno ostvarivanju načela djelovanja u tijelima javne vlasti kao što su zakonitost, odgovornost i dobro upravljanje.
Upravo suprotno, navedeni podaci su vezani isključivo za privatnu sferu navedene osobe, pa je primjenom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacija riješeno kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan