KLASA: UP/II-008-07/20-01/503

URBROJ: 401-01/10-20-2

Zagreb, 15. rujna 2020. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Sveučilišta u Splitu, Katoličko-bogoslovnog fakulteta, KLASA: 032-01/20-04/0001, URBROJ: 2181-203-03-02-20-0050 od 20. svibnja 2020, godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Sveučilišta u Splitu, Katoličko-bogoslovnog fakulteta, KLASA: 032-01/20-04/0001, URBROJ: 2181-203-03-02-20-0050 od 20. svibnja 2020. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici sljedećih dokumenata:

- prijavi ......... na natječaj od 17. svibnja 2019. godine na način da se na istoj prekrije adresa, broj mobitela i vlastoručni potpis navedene osobe, te su tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

- životopisu ......... na način da se na istom prekrije podatak o adresi i broju telefona, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija

- Nihil obstat broj 433/2019 od 16. svibnja 2019. godine, na način da se na istim prekriju vlastoručni potpisi generalnog vikara i kancelara

- domovnici, na način da se na istoj prekriju podaci o jedinstvenom matičnom broju građanina te adresa prebivališta

- dokaza o akademskom stupnju doktora znanosti te odluke o nostrifikaciji Sveučilišta u Zagrebu, Katoličko-bogoslovnog fakulteta, Ur. broj: 07-807/4-2003. od 15. srpnja 2003. godine

- rješenja Sveučilišta u Zagrebu, Katoličko-bogoslovnog fakulteta, KLASA: 640-03/17-01/01, URBROJ: 251-82/34-17-330 od 3. listopada 2017. godine

- potvrde Sveučilišta u Zagrebu, KLASA: 640-03/17-07/174, URBROJ: 380-020/081-17-2 od 17. listopada 2017. godine

- Nihil obstat, broj N 849/2017

- Odluke Velikog kancelara, Broj 538-1/2017-VK od 3. travnja 2018. godine o imenovanju redovitim profesorom

- odluke Sveučilišta u Zagrebu, Katoličko-bogoslovnog fakulteta, KLASA: 640-03/17-01/01, URBROJ: 251-82/18-17-385 od 30. listopada 2017. godine o rasporedu na radno mjesto

- odluci Nacionalnog vijeća za znanost – Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti, KLASA: UP/I-640-03/13-01/1903, URBROJ: 355-06-04-14-0002 od 16. siječnja 2014. godine

- izvješću ......... o ispunjavanju zakonskih uvjeta od 17. svibnja 2019. godine na način da se na istom prekrije podatak o broju mobitela, adresi te vlastoručnom potpisu .........

3. Nalaže se Sveučilištu u Splitu, Katoličko-bogoslovnom fakultetu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem djelomično je odbijen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 3. siječnja 2020. godine, kojim je tražio prijavu na natječaj ........., temeljem članka 15. stavka 4. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informacijama koje su zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. U osporenom rješenju se također navodi da se dozvoljava uvid, ali ne i preslika tražene informacije.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu, i to zbog pogrešne primjene zakona, zbog toga što se nije postupilo po zakonskim odredbama i nalogu Povjerenika za informiranje. Opisuje tijek ranijeg postupka koji se vodio kod Povjerenika za informiranje radi šutnje uprave pod KLASOM: UP/II-008-07/20-01/153. Ističe da je pobijano rješenje doneseno na temelju nepostojeće zakonske odredbe, zbog čega je rješenje neustavno. Navodi da u izreci rješenja ne spominje članak 8. stavak 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa da nije točna tvrdnja iz rješenja da bi navedeni interesi bili bitno povrijeđeni. Ukazuje na mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa informacijama sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi da je većina osobnih podataka koja se odnosi na ......... javno objavljena u telefonskom imeniku i/ili Rasporedu akademske godine 2019/2020. Također ističe da se radi o radnom mjestu koje se financira iz državnog proračuna te upućuje na zapisnik sa sjednice Fakultetskog vijeća. Zaključno ističe da su povrijeđene odredbe Uredbe o uredskom poslovanju. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. siječnja 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio presliku sljedećih informacija:

1. Dopisa KBF Ministarstvu znanosti i obrazovanja koji se odnosi na e-poruku tog tijela od 20. studenog 2019. godine u kojoj je navedeno „da bez odgode omogućite uvid svima koji podnesu zahtjev (u usmenom ili pisanom obliku) za pravo na uvid ispitima i završenim radovima, odnosno da što žurnije osigurate da završni radovi budu javno dostupni na gore navedeni način te o lokaciji objave bilo kojeg završnog rada obavijestite zainteresirane osobe na njihov zahtjev. Također ljubazno molimo da nas izvijestite o rješavanju navedenog (putem elektroničke pošte).

2. Prijavu (s popratnom dokumentacijom ......... na natječaj na koji je KBF raspisao za radno mjesto I. vrste u znanstveno-nastavnom zvanju i odgovarajućem radnom mjestu redovitog profesora u znanstvenom području humanističkih znanosti, znanstvenom polju teleologije, znanstvenoj grani patristike i kršćanske književnosti, na Katedri povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka s popratnom dokumentacijom.

Uvodno se ističe da je predmet ovog žalbenog postupka samo točka 2. zahtjeva za pristup informacijama, dok se točki 1. zahtjeva za pristup informacijama vodio žalbeni postupak kod Povjerenika za informiranje pod KLASOM: UP/II-008-07/20-01/501.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informaciji koja je zaštićena zakonom kojim se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka, odnosno da navedena informacija ni na koji način ne utječe na prava i interese drugih osoba, te se žalitelju omogućuje uvid u informacije, bez pravljenja preslika dokumenata.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljene su informacije koje su predmet postupka, a koje su detaljno opisane u točki 2. ovog rješenja.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Člankom 17. stavkom 2. alinejom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna omogućiti pristup informacijama uvidom u dokumente i izradom preslika dokumenata.

Uzimajući u obzir navedenu odredbu, jasno je da se pristup informacijama ostvaruje dobivanjem preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju.

Naime, kad bi se pristup informacijama samo omogućavao uvidom u informacije, bez preslika istih, izgubio bi se smisao Zakona o pravu na pristup informacijama.

Sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnik ima pravo javno iznositi informaciju kojom raspolaže sukladno odredbama navedenog Zakona.

Ako korisnik ne bi imao presliku informacije, javno iznošenje informacije bi se svelo na iznošenje zabilješki o informacijama u koje su korisnici izvršili uvid, te na taj način ne bi mogla biti ostvarena svrha Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno pravo svake fizičke i pravne osobe da pod jednakim uvjetima dobiju informaciju sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, predmetno rješenje ne sadrži nikakvo obrazloženje zbog čega se dozvoljava samo uvid, a ne i pravljenje preslika tražene dokumentacije, čime je povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) koja obvezuje prvostupanjsko da u obrazloženju rješenje navede razloge koji su bili odlučni za rješavanje upravne stvari.

U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako slijedi.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Uvidom u tekst natječaja, KLASA: 112-01/19-01/0005, URBROJ: 2181-203-01-01-19-0001 od 23. travnja 2019. godine („Narodne novine“, broj 41/19), utvrđeno je da su kandidati za radno mjesto pod točkom 2. – radno mjesto I. vrste u znanstveno-nastavnom zvanju i odgovarajućem radnom mjestu redovitog profesora u znanstvenom području humanističkih znanosti, znanstvenom području teologije, znanstvenoj grani patristike i kršćanske književnosti, na Katedri povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu (a koje je predmet ovog postupka), utvrđeno je da su kandidati bili dužni sljedeće dokumente: 1. potpisani životopis, 2. nihil obstar svog ordinarijata (pristupnici klerici), 3. domovnicu ili dokaz o državljanstvu neke druge države, 4. izvješće o ispunjavanju natječajnih, odnosno minimalnih zakonskih uvjeta, potrebnih za izbor u zvanje i na radno mjesto prema natječaju i 5. za strane državljane dokaz o poznavanju hrvatskoj jezika (napredno poznavanje).

S obzirom da će se sredstva za rad odabranog kandidata financirati iz javnih sredstava, Povjerenik za informiranje smatra da javnost ima pravo biti upoznata s činjenicom ispunjava li odabrani kandidat uvjete iz natječaja.

Pri tome je u žalbenom postupku uzet u obzir i zapisnik s druge redovite sjednice Fakultetskog vijeća od 15. studenog 2018. godine, iz koje proizlazi da će rad ......... biti financiran javnim sredstvima (državni proračun).

Uvidom u prijavnu dokumentaciju koja je predmet postupka, opisanu u točki 2. izreke ovog rješenja Povjerenik za informiranje je utvrdio da ista sadrži osobne podatke kao što su datum rođenja, adresa, adresa elektroničke pošte, vlastoručni potpis, mjesto rođenja, broj mobitela te jedinstveni matični broj građanina.

Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje prvenstveno ističe da je životopis ......... javno objavljen na sljedećim linkovima:

https://verbum.hr/autori/bodrozicivan,

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Bodro%C5%BEi%C4%87,

https://patrologija.com/about/

http://161.53.223.135/katedre/izv_prof_dr_sc_ivan_bodrozic.html

Nadalje, životopis kandidata sadrži i osobne podatke kao što su datum i mjesto rođenja.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, ako je životopis javno objavljen, tada bi bilo bespredmetno štiti podatke koji su već javno objavljeni pozivom na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na da zaštita osobnih podataka uključuje njihovu tajnost zajamčenu člankom 37. Ustava Republike Hrvatske.

Ako su takvi podaci javno objavljeni, tada pri provedbi testa razmjernosti i javnog interesa nije moguće utvrditi štetu za zaštićene interese koja bi nastala omogućavanjem pristupa informaciji, jer su podaci već učinjeni dostupnim javnosti, pa prekrivanje podataka koji su javno objavljeni ne bi moglo ostvariti legitimni cilj zaštite navedenih podataka.

To isto vrijedi i za adresu elektroničke pošte, s obzirom na to da je ista javno dostupna na sljedećoj poveznici https://www.kbf.unist.hr/hr/kontakt/17-nastavnici/18-redoviti-profesori/54-ivan-bodrozic .

Slijedom navedenog, ako je osoba na koju se zahtjev odnosi pristala da njezina privatna e-mail adresa bude njezin kontakt kod poslodavca koji je tijelo javne vlasti, tada niti takav podatak ne predstavlja zaštićeni osobni podatak u smislu članka 4. Uredbe o zaštiti osobnih podataka.

Međutim u odnosu na podatke o adresi, broju telefona i vlastoručnom potpisu odabranog kandidata, te ostale podatke koji su izričito navedeni u točki 2. izreke, Povjerenik za informiranje smatra da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, pa je temeljem članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke.

U odnosu na navode žalbe da se prvostupanjsko tijelo poziva na nepostojeću zakonsku odredbu, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja je razvidno da se je zahtjev odbijen i radi zaštite osobnih podataka, iako rješenje ne sadrži valjano obrazloženje o istom.

Iako je u rješenju citirana odredba članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivanje prvostupanjskog tijela na istu je irelevantno zbog razloga koji su ranije navedeni u ovom obrazloženju, a navedena odredba ne predstavlja samostalnu osnovu za ograničavanje prava na pristup informacijama.

U odnosu na odluke navedene u točki 2. izreke o izborima u znanstvene znanje, o imenovanju profesorom te o rasporedu na radno mjesto, a koje predstavljaju dokaze o ispunjavanju uvjeta iz natječaja, Povjerenik za informiranje smatra da se na iste ne može primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se žalitelju u cijelosti omogućuje navedenim dokumentima.

Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je riješiti kao pod točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan