KLASA: UP/II-008-07/20-01/500

URBROJ: 401-01/10-20-4

Zagreb, 8. rujna 2020. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Sveučilišta u Splitu, Katoličko-bogoslovnog fakulteta, KLASA: 032-01/20-04/0001, URBROJ: 2181-203-03-02-20-0051 od 21. svibnja 2020, godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Sveučilišta u Splitu, Katoličko-bogoslovnog fakulteta, KLASA: 032-01/20-04/0001, URBROJ: 2181-203-03-02-20-0051 od 21. svibnja 2020. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici elektroničkih glasova članova Fakultetskog vijeća sa treće i četvrte izvanredne sjednice Fakultetskog vijeća u akademskoj godini 2019./2020. godini, i to na način da se na elektroničkim glasovima članova Studentskog zbora, osim predsjednika Studentskog zbora, prekrije podatak o adresi elektroničke pošte, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Nalaže se Sveučilištu u Splitu, Katoličko-bogoslovnom fakultetu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio uvid i preslike elektroničkih glasova članova Fakultetskog vijeća sa treće i četvrte izvanredne sjednice Fakultetskog vijeća u akademskoj godini 2019./2020., temeljem članka 15. stavka 4. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informacijama koje su zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu, i to zbog pogrešne primjene zakona, zbog toga što se nije postupilo po zakonskim odredbama i nalogu Povjerenika za informiranje. Opisuje tijek ranijeg postupka koji se vodio kod Povjerenika za informiranje radi šutnje uprave pod KLASOM: UP/II-008-07/20-01/252. Ističe da je pobijano rješenje doneseno na temelju nepostojeće zakonske odredbe, zbog čega je rješenje neustavno. Navodi da u izreci rješenja ne spominje članak 8. stavak 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa da nije točna tvrdnja iz rješenja da bi navedeni interesi bili bitno povrijeđeni. Ukazuje na mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa informacijama sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ukazuje na odredbu članka 12. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama te ističe da je potrebno osigurati mogućnost uvida u elektronske glasove članova Fakultetskog vijeća, jer se samo tako može utvrditi jesu li glasovali članovi Fakultetskog vijeća ili netko drugi umjesto njih. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. veljače 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio uvid i presliku elektroničkih glasova članova Fakultetskog vijeća sa treće i četvrte izvanredne sjednice Fakultetskog vijeća u akademskoj godini 2019./2020.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informaciji koja je zaštićena zakonom kojim se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka, odnosno da navedena informacija ni na koji način ne utječe na prava i interese drugih osoba.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Sukladno članku 7. Pravilnika o radu upravnih tijela Katoličko-bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, KLASA: 003-05/19-01/0001, URBROJ: 2181-203-01-01-19-0003 od 19. ožujka 2019. godine (dalje u tekstu: Pravilnik), koji je Povjereniku za informiranje dostavljen za potrebe žalbenog postupka, Fakultetsko vijeće tvore svi nastavnici u znanstveno-nastavnom zvanju, predstojnici Odsjeka instituta, te predstavnici nastavnika u nastavnim i suradničkim zvanjima, voditelj knjižnice, predstavnici studenata te službenika i namještenika.

Prema članku 9. stavku 1. Pravilnika sjednice Fakultetskog vijeća su redovite, izvanredne i elektroničke, a prema članku 10. Pravilnika dekan može sazvati izvanrednu sjednicu kad to smatra nužnim ili kad mu je upućen pisani zahtjev od barem jedne trećine članova Fakultetskog vijeća.

Člankom 11. stavku 1. Pravilnika propisano je da dekan ili onaj koji ga zamjenjuje može, kada je to žurno, sazvati i elektroničku sjednicu Fakultetskog vijeća elektroničkom poštom najmanje 24 sata prije sjednice, dok je stavkom 4. navedenog članka propisano da se glasovanje o prijedlozima elektroničke sjednice dostavlja elektroničkom poštom u Tajništvo fakulteta, a sadrži odgovore „za“, „protiv“ i „suzdržan“.

Prema članku 13. stavku 1. Pravilnika glasovanje na sjednicama je javno, osim ako drugačije ne određuje Statut ili Pravilnik Fakulteta, i obvezuje sve članove FV-a, dok je stavkom 4. navedenog članka propisano da se poimenično glasovanje provodi tako da se svaki prozvani član Fakultetskog vijeća izjasni je li „za“, ili „protiv“ prijedloga, odnosno je li „suzdržan“.

Sukladno članku 14. stavku 1. Pravilnika propisano je da se tajno glasovanje provodi kod izbora ili razrješenja dekana i prodekana, kod izbora na novo radno mjesto između više kandidata koji su zadovoljili uvjete i svaki put kad se odlučuje o pojedinačnoj osobi u raspravama koje prelaze okvire natječajnog postupka.

Iako je i žalitelj član Fakultetskoj vijeća, iz stanja spisa, te Pravilnika ne proizlazi da bi žalitelju tražene informacije bile dostupne po posebnom propisu, jer se u tom slučaju ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama sukladno članku 1. stavku 3. navedenog Zakona.

Slijedom navedenog, valjalo je razmotriti je li moguće žalitelju, i u kojem opsegu, omogućiti pravo na pristup informacijama koje su predmet postupka.

Nesporna je činjenica da javnost ima pravo biti upoznata s odlukama koje donose tijela javne vlasti, a što je posebno naglašeno u odredbi članka 10. stavka 1. točke 12. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisana obveza proaktivne objave zaključka sa službenih sjednica tijela javne vlasti.

U konkretnom slučaju, iz preslika elektroničkih glasova, moguće je utvrditi kakva je odluka donesena na pojedinoj izvanrednoj sjednici Fakultetskog vijeća, a takva odluka zapravo predstavlja zaključak sa sjednice tijela javne vlasti u smislu članka 10. stavka 1. točke 12. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Uvidom u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela, poveznica https://www.kbf.unist.hr/index.php/hr/studenti/studentski-zbor objavljena su imena i prezimena članova studentskog zbora, a koji su ujedno i predstavnici u Fakultetskom vijeću.

Također je utvrđeno da su ostali članovi Fakultetskog vijeća redoviti profesori, izvanredni profesori te docenti, dakle radi se o zaposlenicima tijela čiji se rad financira iz javnih sredstava.

Razmatrajući sadržaj informacija koji su predmet postupka, Povjerenik za informiranje ističe da se radi o elektroničkim porukama koje sadrže službenu e-mail ili privatnu e-mail adresu članova Fakultetskog vijeća, njihova imena i prezimena, te podatak o tome kako je određena osoba glasovala (za, protiv ili suzdržan).

Imena i prezimena članova Fakultetskog vijeća, bez obzira na to radi li se o zaposlenicima tijela ili o studentima ne predstavljaju zaštićene osobne podatke, s obzirom na to da se radi o tijelu koje sudjeluje u upravljanju fakultetom, a čije su ovlasti propisane člankom 21. Statuta prvostupanjskog tijela, koji je dostupan na poveznici https://www.kbf.unist.hr/images/dok/pravilnici/Statut-KBF_novi_2018-01-17.pdf

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, a u odnosu na adrese elektroničke pošte zaposlenika prvostupanjskog tijela (redovitih, izvanrednih profesora, asistenata i sl.), Povjerenik za informiranje smatra da isti ne predstavljaju zaštićene osobne podatke u smislu članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka, posebno imajući u vidu činjenicu da su iste javno dostupne na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela.

Isti stav treba primijeniti i u slučaju ako se radi o službenoj adresi (npr. kbf.st.) ili o nekoj drugoj (gmail ili st.t-com.hr), jer samom činjenicom da je navedeni podatak javno objavljen znači da je navedena osoba pristala da njezin službeni kontakt kod poslodavca bude njezina privatna adresa, pa u tom slučaju ne dolazi do povrede osobnih podataka.

Međutim, članovi Fakultetskog vijeća, a kako je to gore opisano, nisu samo zaposlenici prvostupanjskog tijela, već i predstavnici Studentskog zbora.

Sukladno članku 5. Statutu Studenskog zbora Katoličko-bogoslovnog fakulteta, koji je dostupan na poveznici https://www.kbf.unist.hr/images/dok/pravilnici/KBFST-SZ-STATUT-2019.pdf propisano je da studenti sudjeluju u upravljanju Fakultetom kroz Studentski zbor kao izborno predstavničko tijelo studenata Fakulteta.

Slijedom navedenog, u odnosu na studente koji su članovi Studentskog zbora, Povjerenik za informiranje smatra da za podatke o adresama elektroničke pošte, osim za predsjednika Studentskog zbora, koja je javno dostupna na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela, ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, a koje ne bi imalo legitimni cilj.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da podatak o navedenoj e-mail adresi nije nužan za potpunost i točnost informacija koje su predmet postupka, jer se i sa prekrivanjem navedenog podatka može utvrditi kako je pojedini član Fakultetskog vijeća glasovao.

Pri tome je uzeta u obzir i činjenica da je samo javno dostupna adresa elektroničke pošte predsjednika Studentskog zbora, ali ne i ostalih članova Fakultetskog vijeća koji su članovi Studentskog zbora.

Također Povjerenik za informiranje smatra bitnom činjenicu da studenti nisu zaposlenici tijela javne vlasti, pa ne dolazi u obzir primjena članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama o raspolaganju javnim sredstvima, odnosno ne može se tvrditi da je bi adresa elektroničke pošte bila povezana s njihovim radom, pa da bi prevladavao javni interes i za navedene informacije.

Osim toga, treba uzeti u obzir činjenicu da i u slučaju redovite sjednice Fakultetskog vijeća, podatak o e-mail adresama predstavnika Studentskog zbora nisu sastavni dio zapisnika, a što je utvrđeno uvidom u zapisnike sa sjednica Fakultetskog vijeća dostupne na poveznici https://www.kbf.unist.hr/hr/sjednice-fv-kbf-a.

Povjerenik za informiranje također ističe da je na navedenim izvanrednim sjednicama predmet odlučivanja bila odluka o poništaju natječaja, te odluka o izboru profesora emeritusa, dakle ne radi se o situaciji iz članka 15. Pravilnika u kojem bi se radilo o tajnom glasovanju.

Osim toga, svrha tajnog glasovanja je u tome da se zaštiti sam proces glasovanja, odnosno da se izbjegne mogući utjecaj na osobe koje donose odluku, pa u situaciji nakon što je pojedina odluka donesena, Povjerenik za informiranje smatra da tajnost glasovanja ne bi trebala uživati apsolutnu zaštitu, jer nije jasno koji bi se interes štitio nakon što je odluka već donesena.

Slijedom svega navedenog, a temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama prekriti podatak o adresi elektroničke pošte predstavnika Studentskog zbora, osim predsjednika Studentskog zbora.

U odnosu na navode žalbe da se prvostupanjsko tijelo poziva na nepostojeću zakonsku odredbu, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja je razvidno da se je zahtjev odbijen radi zaštite osobnih podataka.

Iako je u rješenju citirana odredba članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivanje prvostupanjskog tijela na istu je irelevantno zbog razloga koji su ranije navedeni u ovom obrazloženju, a navedena odredba ne predstavlja samostalnu osnovu za ograničavanje prava na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je riješiti kao pod točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan