KLASA: UP/II-008-07/19-01/221
URBROJ: 401-01/10-20-5
Zagreb, 25. rujna 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Broj: 39/2018 od 28. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Broj: 39/18 od 28. siječnja 2019. godine u dijelu u kojem žalitelju nije omogućen pristup podatku o korisnicima kredita i iznosu kredita u razdoblju od 1. siječnja 2008. godine do 1. lipnja 2018. godine s kamatom do 2%.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u dijelu pod točkom 1. izreke ovog rješenja.
3. Odbija se žalba ......... u preostalom dijelu kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio podatke o kreditima odobrenim u razdoblju od 1. siječnja 2008. godine do 1. lipnja 2018. godine (pojedinačne informacije o kreditima (rok, iznos za vratiti, razlozi za odobravanje i sl., broj navedenih kredita koje HBOR ima namjeru otpisati, informacije o osobama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji kojima su iznosi odobreni), temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točaka 2., 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to prvostupanjsko tijelo smatra da su zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, da se ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, te da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom opisuje tijek prvostupanjskog postupka. Ističe da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev. Navodi da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Smatra da ne postoje razlozi za uskraćivanje traženih informacija. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 30. siječnja 2018. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće podatke:
- broju odobrenih kredita sa kamatom od 2% tj. ispod tog iznosa te pojedinačne informacije o kreditima (rok, iznos za vratiti, razlozi za odobravanje i slično)
- broj navedenih kredita koji nisu vraćeni, otpisani te koje HBOR ima namjeru otpisati
- specificirano, tj. odvojeno za pravne i fizičke osobe
- broj odobrenih kredita u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (specificirano tj. odvojeno za pravne i fizičke osobe)
- informacije o tim osobama, ukoliko zakoni i podzakonski propisi to dopuštaju
- ukoliko ne dopuštaju, objašnjenje zašto.
Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je postupajući po zahtjevu žalitelja prvostupanjsko tijelo u prilogu dopisa, Klasifikacijska oznaka: OIU-IO/17-03, Urudžbeni broj: DO-19-536 od 30. siječnja 2019. godine žalitelju sljedeće informacije (u formi tablice): broj kredita sa kamatom od 2%, tj. ispod tog iznosa, broj navedenih kredita koji nisu vraćeni, broj navedenih kredita koji nisu otplaćeni, specificirano tj. odvojeno za pravne i fizičke osobe, broju kredita u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (specificirano tj. odvojeno za pravne i fizičke osobe), sve za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 1. lipnja 2018. godine.
Osim toga, žalitelj je navedenim dopisom obaviješten da su u kategoriju „pravne osobe“, uključeni i obrti, OPG-ovi, poljoprivredna gospodarstva, te nema kredita fizičkim osobama, te niti jedan od kredita nije otpisan.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Članak 156. stavak 1. Zakona o kreditnim institucijama propisuje da su bankovna tajna svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom. Kreditna institucija dužna je čuvati bankovnu tajnu. Stavkom 2. ovog članka je propisano da se u smislu navedenog Zakona klijentom kreditne institucije smatra svaka osoba koja je zatražila ili primila bankovnu i/ili financijsku uslugu od kreditne institucije.
Sukladno članku 23. stavku 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Prema članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Sukladno članku 2. Zakona o HBOR-u (“Narodne novine”, broj 138/06 i 25/13), HBOR je razvojna i izvozna banka Republike Hrvatske, čiji je cilj poticanje razvitka hrvatskog gospodarstva.
Člankom 10. istoga Zakona propisano je kako svojim poslovanjem HBOR, u okviru svojih ovlasti i nadležnosti, potiče sustavni, održivi i ravnomjeran gospodarski i društveni razvitak, sukladno općim strateškim ciljevima Republike Hrvatske, te je ujedno propisano kako su djelatnosti HBOR-a prvenstveno financiranje obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva, financiranje infrastrukture, poticanje izvoza, potpora razvitku malog i srednjeg poduzetništva, poticanje zaštite okoliša, osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od netržišnih rizika, te da u cilju obavljanja tih djelatnosti Hrvatska banka za obnovu i razvitak odobrava kredite i druge plasmane, izdaje bankarska i druga jamstva, zaključuje ugovore o osiguranju i reosiguranju, ulaže u dužničke i vlasničke instrumente, obavlja i druge financijske poslove i usluge u svrhu provedbe djelatnosti određenih ovim člankom. Također je propisano da Vlada Republike Hrvatske može povjeriti Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak obavljanje i drugih financijskih poslova ako ocijeni da je to u interesu Republike Hrvatske.
Razmatrajući sadržajno zahtjev žalitelja, može se utvrditi da žalitelj traži ne samo da podatak o broju kredita, već traži da i podatke o osobama kojima je dodijeljen kredit te traži i podatak o iznosu kredita, što je jasno iz formulacije „specificirano za pravne i fizičke osobe“.
U tom dijelu, prema ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje i upravnosudskoj praksi, podaci o iznosu i korisniku kredita predstavljaju informacije od javnog značaja, odnosno informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, navedeni stav se primjenjuje i u slučaju korisnika kredita (primjerice presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-157/18 od 26. rujna 2018. godine i broj UsII-222/18 od 26. rujna 2018. godine), kao i u slučaju krajnjih korisnika kredita (primjerice presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-186/20 od 1. srpnja 2020. godine, i broj UsII-228/20 od 31. srpnja 2020. godine).
Slijedom navedenog, kako navedene informacije predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima, iste su dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, iz kojeg razloga nije moguće primijeniti zakonsko ograničenje poslovne, odnosno bankovne tajne.
Osim toga, u gore citiranim presudama jasno je izražen stav da se u slučaju traženja informacija o korisnicima kredita te iznosu kredita ne može primijeniti odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, a zbog pogrešne primjene odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) poništiti prvostupanjsko rješenje, te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja.
Posebno se ističe da Povjereniku za informiranje nisu dostavljeni navedeni podaci, iz kojeg razloga Povjerenik za informiranje nije mogao sam riješiti ovu upravnu stvar u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe drugostupanjskog tijela iz ovog rješenja.
U odnosu na preostali dio žalbe žalitelja, ističe se kako slijedi.
Što se tiče razloga za odobravanje kredita, u osporenom rješenju navodi da se da navedene informacije prvostupanjsko tijelo nema izdvojene u svojim uobičajenim evidencijama, zbog čega bi svaki takav podatak trebalo izuzeti iz svakog pojedinog predmeta, što bi značilo značajan manualni rad i utrošak nerazmjerne količine vremena.
Osim toga, dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: 008-04/19-0/59, URBROJ: 401-01/10-19-2 od 11. veljače 2019. godine od prvostupanjskog tijela je zatraženo očitovanje o tome koje je radnje potrebno poduzeti radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja.
Iz očitovanja prvostupanjskog tijela od 5. ožujka 2019. godine u bitnom se ponavljaju navodi iz osporenog rješenja vezano za dio zahtjeva žalitelja u kojem isti traži podatak o razlozi odobravanja kredita. Također se u bitnom navodi da nema automatske evidencije, primjerice o kamatnim stopama, iznosu otpisanih kredita, roku otplate i iznosu koji je potrebno vratiti. Dalje se ističe da se vode knjigovodstveni podaci o aktualnim stanjima kredita, pa bilo kakvi upiti za prošlo razdoblje zahtijevaju faktični pregled svakog spisa.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitom proizlazi da se odbija zahtjev žalitelja u dijelu u kojem traži „broj kredita koji HBOR ima namjeru otpisati“, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela, jer namjera prvostupanjskog tijela, koje nije realizirana niti dokumentirana ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Uzimajući u obzir ranije navode ovog rješenja, Povjerenik za informiranje utvrđuje da se udovoljavanja zahtjeva žalitelju, na način kako je postavljen, zahtijevao dodatni angažman prvostupanjskog tijela, jer u postupku nije utvrđeno da bi prvostupanjsko tijelo posjedovalo tražene informacija (rok vraćanja i razlozi odobravanja kredita) kao gotove informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa u tom dijelu žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakoinitost prvostupanjskog rješenja.
Iako se prvostupanjsko tijelo poziva i na zakonsko ograničenje iz članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da prvostupanjsko rješenje sadržajno predstavlja pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da ne posjeduje tražene informacije kao gotove informacije, a u konkretnom slučaju nisu utvrđeni elementi zlouporabe prava na pristup informacijama.
Osim toga, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-141/17 od 06. rujna 2017. godine zauzeto stajalište da tijela javne vlasti nisu dužna u obvezi poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan