KLASA: UP/II-008-07/20-01/876
URBROJ: 401-01/05-20-3
Zagreb, 7. rujna 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske pošte d.d., broj: HP-08/1-035087/20 od 1. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske pošte d.d., broj: HP-08/1-035087/20 od 1. srpnja 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup informaciji o ukupnom broju transakcija ePošte za 2019. godinu: broj zaprimljenih računa, broj plaćenih računa, broj pisama napisanih u ePošti a poslanih na fizičku adresu (obično ili preporučeno pismo koje je Hrvatska pošta ispisala i izvršila dostavu) te broj naplaćenih pristupa dokumentima iz arhive (pristup dokumentima starijim od godinu dana).
3. Nalaže se Hrvatskoj pošti d.d. da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatske pošte d.d. (u daljnjem tekstu: Hrvatska pošta) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim su zatražene informacije o ukupnom broju transakcija ePošte za 2019. godinu, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako se ne slaže s navodima tijela javne vlasti, za koje smatra kako nije dokazalo da se zatražena informacija smatra poslovnom tajnom, odnosno niti jedan paragraf članka 3. Pravilnika o poslovnoj tajni Hrvatske pošte ne propisuje da se statistika transakcija smatra poslovnom tajnom. Predlaže da se njegova žalba uvaži i da mu se omogući pristup zatraženoj informaciji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 6. lipnja 2020. godine zatražio od Hrvatske pošte informaciju o ukupnom broju transakcija ePošte za 2019. godinu: broj zaprimljenih računa, broj plaćenih računa, broj pisama napisanih u ePošti a poslanih na fizičku adresu (obično ili preporučeno pismo koje je Hrvatska pošta ispisala i izvršila dostavu) te broj naplaćenih pristupa dokumentima iz arhive (pristup dokumentima starijim od godinu dana).
Hrvatska pošta u obrazloženju pobijanog rješenja, kojim je odbila žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, navodi kako je sukladno provedenom testu razmjernosti i javnog interesa te sukladno članku 3. Pravilnika o poslovnoj tajni utvrđeno da informacija predstavlja poslovnu tajnu, stoga je trebalo u smislu odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama ograničiti pristup takvoj informaciji.
U dostavljenom testu razmjernosti i javnog interesa Hrvatska pošta u bitnom navodi kako se tražena informacija ne odnosi na državnu sigurnost, zdravlje građanstva, pitanja obrane niti na druga slična pitanja koja bi se mogla apostrofirati od visokog značenja za širu javnost, niti se odnosi na javnu osobu niti državnog dužnosnika. Stoga Hrvatska pošta zaključuje da u ovom segmentu interes javnosti ne prevladava nad interesom zaštite poslovanja tijela javne vlasti koje je ujedno i trgovačko društvo. S druge strane, tijelo javne vlasti smatra kako bi odavanje ovih poslovnih tajni u bitnome moglo narušiti tržišne pozicije tijela javne vlasti koje svoj položaj i opstojnost realizira isključivo kroz otvoreno tržišno natjecanje na slobodnom tržištu poštanskih usluga. Hrvatska pošta zaključuje kako interes zaštite poslovne tajne trgovačkog društva prevladava nad interesom prava na pristup informacijama, te bi objava, odnosno davanja traženih informacija mogla nanijeti neopravdanu štetu tržišnoj poziciji Hrvatske pošte.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Hrvatska pošta prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdila činjenično stanje, nakon čega je nepravilno primijenila zakonske odredbe.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Hrvatska pošta je po sudu Povjerenika za informiranje propustila prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer ista predstavlja poslovnu tajnu, te je ujedno nepravilno provela test razmjernosti i javnog interesa, slijedom čega je pogrešno primijenila zakonske odredbe.
Naime, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Slijedom navedenog, Hrvatska pošta je u prvostupanjskom postupku bila dužna pružiti valjano obrazloženje kojim bi se jasno i nedvosmisleno identificirali razlozi zbog kojih bi omogućavanje uvida u zatražene statističke podatke dovelo do štetnih posljedica za njezine gospodarske interese, što je ratio legis instituta poslovne tajne.
Drugim riječima, tijelo javne vlasti ne smije spekulirati, nagađati i koristiti se argumentom zastrašivanja oko nastanaka moguće štete prilikom davanja informacije, već zakonsku svrhu instituta poslovne tajne nalazimo u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese subjekta odnosno njegovu poziciju na tržištu.
Također, tijelo javne vlasti mora argumentirano ukazati na vjerojatnu ozbiljnu povredu zaštićenog interesa. Nije dovoljno pozvati se na zakonska ograničenja i navesti da bi nastala šteta za gospodarske interese, već je potrebno iste utemeljiti i obrazložiti kako bi se utvrdila vjerojatnost ozbiljne povrede.
Zatraženi ukupni brojevi transakcija ePošte ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, iz razloga što predmetni podaci ne predstavljaju proizvodnu tajnu ili rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada niti druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese, već oni predstavljaju statistički podatak čija objava po logici stvari ne može ugroziti gospodarske interese prvostupanjskog tijela.
Osim što zatraženim informacijama nedostaje sadržajni element da bi se moglo smatrati poslovnom tajnom, uvidom u Pravilnik o poslovnoj tajni Hrvatske pošte je utvrđeno da im nedostaje i formalni element, odnosno zatraženi brojčani podaci se ne mogu podvesti pod definiciju poslovne tajne iz članka 3. Pravilnika.
Stavkom 1. članka 3. Pravilnika o poslovnoj tajni Hrvatske pošte preuzeta je citirana definicija poslovne tajne iz članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, dok je stavkom 2. članka 3. navedenog Pravilnika propisano kako sukladno odredbi stavka 1. ovog članka, poslovnu tajnu predstavljaju osobito: podaci o sustavu sigurnosnih, zaštitnih i obrambenih mjera, podaci o izumu i tehničkom unaprjeđenju, podaci koji čine posebna znanja ili dostignuća u poslovanju bitna za odvijanje tehničko-tehnološkog postupka, podaci o plaćama i drugim primanjima radnika te ostali podaci koji su općim aktom Društva utvrđeni za poslovnu tajnu. Stavkom 3. članka 3. Pravilnika navodi se kako se poslovnom tajnom smatraju i interni akti Društva u kojima su opisani poslovni, tehnološki i financijski procesi Društva, kao i svi drugi interni akti i dokumenti Društva takvog sadržaja čije bi otkrivanje i dostupnost trećim osobama, izvan društva, mogla ugroziti ili narušiti tržišni status Društva.
Sukladno navedenom, zatraženi podaci se ne mogu podvesti pod odredbu članka 3. Pravilnika o poslovnoj tajni Hrvatske pošte, niti izrijekom, niti ih se može u općenitoj formulaciji smatrati podacima čije bi otkrivanje i dostupnost trećim osobama, izvan društva, mogla ugroziti ili narušiti tržišni status Društva.
Zaključno, poslovna tajna je uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.
Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako će sud odbaciti zahtjev za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona kada je navodno pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne učinjeno radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja misli, prava na pristup informacijama te slobode izvještavanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, kao i zakonom kojim se uređuje medijsko izvještavanje, a u skladu s poštivanjem slobode i pluralizma medija.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog Povjerenik za informiranje nije utvrdio opravdanim razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan