KLASA: UP/II-008-07/20-01/974

URBROJ: 401-01/04-20-4

Zagreb, 26. kolovoza 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o., URBROJ: 2-20-IP/049-2020 od 23. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o., Urbroj: 2-20-IP/049-2020 od 23. srpnja 2020. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Odbija se zahtjev ......... za naknadom troška slanja žalbe u iznosu od 14,60 kuna kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. travnja 2020. godine, kojim je tražio preslike računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine za trgovačka društva navedena u zahtjevu za pristup informacijama, te podatke o plaćanju po ugovoru i/ili računu. Predmetni zahtjev žalitelja odbijen je temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da nije tijelo javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. istog Zakona te da samim time zatraženi podatak ne predstavlja informaciju u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. citiranog Zakona.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe da istu izjavljuje zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo i to odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra da je obrazloženje pobijanog rješenja paušalno, čime je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09). Predlaže da se žalba uvaži te potražuje trošak poštarine u iznosu od 14,60 kuna prema članku 161. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. travnja 2020. godine od trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. kao prvostupanjskog tijela tražio presliku računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine zaprimljene od sljedećih dobavljača: VEČERNJI LIST d.o.o, OIB: 92276133102, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, HANZA MEDIA d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, MEDIA POLIS d.o.o., OIB: 00436315186, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, AKTER-PUBLIC d.o.o., OIB: 60260099259, Zagreb, Remetinačka cesta 9/D, REAL GRUPA d.o.o., OIB: 57210097686, Zagreb, Ulica Ljudevita Posavskog 31, RTL Hrvatska d.o.o., OIB: 07330149920, Zagreb, Krapinska 45, NOVA TV d.d., OIB: 75399377119, Zagreb, Remetinačka cesta 139, ADRIA NEWS d.o.o., OIB: 1796354848674, Zagreb, Krste Pavletića 1, OTVORENA TELEVIZIJA ZAGREB d.d., OIB: 10379310214, Zagreb, Grada Vukovara 48, Z1 TELEVIZIJA d.o.o., OIB: 93559902375, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, TELEVIZIJA DALMACIJA d.o.o., OIB: 26161359482, Split, Lučica 4, OAR d.o.o., OIB: 26045420112 Osijek, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 50a te podatke o plaćanju po navedenom ugovoru i /ili računu.

Daljnjim uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva žalitelja, trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. žalitelju dostavilo dopis URBROJ: 2-20-IP/015-2020 od 30. travnja 2020. godine u kojem je istog izvijestilo da se ne smatra tijelom javne vlasti sukladno članku 5. stavku 1. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama te da mu iz navedenog razloga nije u mogućnosti dostaviti tražene informacije.

S obzirom da predmetni zahtjev žalitelja nije riješen na način propisan Zakonom o pravu na pristup informacijama, isti je podnio žalbu Povjereniku za informiranje koji je rješenjem KLASA: UP/II-008-07/20-01/382, URBROJ: 401-01/14-20-1 od 27. svibnja 2020. godine naložio trgovačkom društvu LNG Hrvatska d.o.o. da u određenom roku riješi predmetni zahtjev žalitelja sukladno odredbama citiranog Zakona.

Postupajući po predmetnom rješenju Povjerenika za informiranje, trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. donijelo je rješenje URBROJ: 2-20-IP/034-2020. od 10. lipnja 2020. godine, kojim je predmetni zahtjev žalitelja odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što navedeno trgovačko društvo smatra da nije tijelo javne vlasti sukladno članku 5. stavku 1. točki 2. citiranog Zakona o pravu na pristup informacijama te da se samim time traženi podaci u njegovom posjedu ne smatraju informacijom iz članka 5. stavka 1. točke 3. istog Zakona. Također, u obrazloženju predmetnog rješenja navodi se da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama jer isti podnosi učestale zahtjeve kojima traži veliki broj informacija, čime dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Daljnim uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je postupajući po žalbi žalitelja, Povjerenik za informiranje donio rješenje KLASA: UP/II-008-07/20-01/498, URBROJ: 401-01/10-20-3 od 10. srpnja 2020. godine, kojim je poništeno citirano rješenje trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. od 10. lipnja 2020. godine te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Uvidom u osporeno rješenje koje je trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. donijelo u ponovnom postupku, utvrđeno je da je predmetni zahtjev žalitelja odbijen iz istih razloga kao u prethodno poništenom rješenju, odnosno temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, u obrazloženju osporenog rješenja u bitnom se navodi da trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. smatra da nije tijelo javne vlasti sukladno članku 5. stavku 1. točki 2. citiranog Zakona o pravu na pristup informacijama te da samim time nije dužno dostaviti tražene podatke jer se isti ne smatraju informacijom iz članka 5. stavka 1. točke 3. istog Zakona.

Postupajući po predmetnoj žalbi, dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/974, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 11. kolovoza 2020. godine zatražena je od trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. nadopuna spisa predmeta sa informacijama koje su predmet zahtjeva žalitelja, odnosno preslike zaprimljenih računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine te podatke o plaćanju po ugovoru ili računu za trgovačka društva navedena u zahtjevu za pristup informacijama žalitelja.

Dana 17. kolovoza 2020. godine u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljen je dopis trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. URBROJ: 2-20-IP/059-2020 od 17. kolovoza 2020. godine, u kojem se u bitnome navodi da isto nije u mogućnosti dostaviti tražene informacije, jer bi u tom slučaju trebalo zatražiti izradu informacije od pravne osobe koja za navedeno trgovačko društvo vodi računovodstvene usluge te istu platiti sukladno cjeniku definiranom međusobnim ugovorom.Također, u predmetnom dopisu navodi se da trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. i dalje smatra da nije tijelo javne vlasti te da je iz tog razloga, pobijajući rješenja Povjerenika za informiranje kojim se istom nalaže rješavanje zahtjeva za pristup informacijama, pokrenulo više upravnih sporova pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, u drugostupanjskom postupku utvrđeno je kako je trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. postupivši po predmetnom zahtjevu pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, nakon čega je pogrešno primijenilo materijalno pravo.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da podaci koji se zahtjevom traže nemaju svojstvo informacije u smislu 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da nije tijelo javne vlasti. Međutim, navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz niže navedenih razloga.

Naime, Povjerenik za informiranje uvidom u Sudski registar te druge javno dostupne izvore, kao i navode iz osporenog rješenja vezane uz vlasničku strukturu, utvrđuje da trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. jest tijelo javne vlasti te samim time i obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, većinski udio u vlasništvu trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. ima trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. – HEP (84,18%), koja je u isključivom državnom vlasništvu, a trgovačka društva osnovana posredstvom pravne osobe koja je nesporno tijelo javne vlasti i sama predstavljaju tijelo javne vlasti. Drugim riječima, kada jedno tijelo javne vlasti osnuje trgovačko društvo koje je u njegovom većinskom vlasništvu (50% + 1 dionica), presumpcija je da se i ono smatra tijelom javne vlasti. Istog je pravnog stajališta i Upravni sud Republike Hrvatske, koji u presudi poslovnog broja Us-6433/2011-5 od 26. listopada 2011. godine, daje obrazloženje kako se trgovačka društva koja se nalaze u posrednom vlasništvu Republike Hrvatske odnosno tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, smatraju tijelima javne vlasti.

Nadalje, u odnosu na navode iz zaprimljenog dopisa trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. URBROJ: 2-20-IP/059-2020 od 17. kolovoza 2020. godine, da bi se tražene informacije trebale izraditi od strane pravne osobe koja za navedeno trgovačko društvo vodi računovodstvene usluge te platiti sukladno cjeniku definiranom međusobnim ugovorom, ukazuje se da argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Točno je da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.

Međutim, pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žalitelj traži, odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žalitelj samostalnom obradom došao do traženih podataka, jednako kao što se i jednostavnija obrada postojećih podataka koja ne iziskuje nerazmjeran utrošak vremena i sredstava ne može smatrati stvaranjem nove informacije.

Drugim riječima, pregled financijsko-knjigovodstvene dokumentacije za traženo razdoblje ne predstavlja nužno izradu nove informacije, već se radi o jednostavnim radnjama prvostupanjskog tijela.

U tom se smislu dodatno ukazuje na presudu Suda Europske unije, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine, prema kojoj tijela javne vlasti radi ispunjavanja zahtjeva za pristup informacijama mogu biti dovedena u situaciju da primjenom postojećih alata za pretraživanje izrade dokument iz informacija sadržanih u bazi podataka.

Također, ističe se da trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. ima faktičnu vlast nad računovodstvenim evidencijama koje se vode kod ugovornog partnera koji obavlja poslove računovodstva, slijedom čega ne bi trebao snositi nikakve dodatne troškove da dođe do zatražene dokumentacije.

Iz svega navedenog se može zaključiti da prvostupanjsko tijelo posjeduje zatražene informacije, a što je razvidno iz obrazloženja osporenog rješenja te zaprimljenog očitovanja od 17. kolovoza 2020. godine.

Slijedom navedenog, zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješiti kao u točki 1. i 2. izreke rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju na način na koji je to zatraženo i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.

U odnosu na zahtjev žalitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, isti je neosnovan.

Sukladno članku 161. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan.

Prema članku 4. Zakona o općem upravnom postupku, stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava i obveza ima pravo sudjelovati u postupku.

Uzimajući u obzir navedeno, trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. nije stranka u ovom postupku, već prvostupanjsko tijelo pred kojim se vodi postupak, slijedom čega u konkretnom slučaju nije moguće niti primijeniti odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, jer trgovačko društvo LNG Hrvatska d.o.o. ne može biti nositelj prava na pristup informacijama u odnosu na samu sebe u smislu navedene odredbe.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan