KLASA: UP/II-008-07/20-01/737
URBROJ: 401-01-10-20-4
Zagreb, 13. kolovoza 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25-13, 85-15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d., broj: Broj: i da (3964/20/ZV) od 18. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d., Broj: i da (3964/20/ZV) od 18. lipnja 2020. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Odbija se zahtjev žalitelja za naknadom troška poštarine u iznosu od 14,60 kn.
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je od 12 društava HEP grupe tražio podatke o godišnjoj bruto plaći po svakom članu uprave, odnosno podatak o godišnjoj bruto naknadi po svakom članu nadzornog odbora, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebaljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Zaključno navodi da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Potražuje trošak poštarine u iznosu od 14,60 kn. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. svibnja 2020. godine tražio informaciju o tome koliko iznosi po svakom članu uprave godišnja bruto plaća, odnosno koliko iznosi po svakom članu nadzornog odbora godišnja bruto naknada od sljedećih društava HEP grupe: Hrvatska elektroprivreda d.d., Energetski park Korlat d.o.o., Plomin holding d.o.o., HEP Trgovina d.o.o., HEP Opskrba d,o.o., HEP Plin d.o.o., HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., HEP Upravljanje imovinom d.o.o., HEP ESCO d.o.o., HEP Toplinarstvo d.o.o., HEP Proizvodnja d.o.o. i HEP Elektra d.o.o.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da su spojeni postupci po gore navedenim zahtjevima radi ekonomičnosti, s obzirom da se traže istovrsni podaci.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
lako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „...osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
U konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje ne sadrži konkretne razloge iz kojih bi bi bilo razvidno u čemu se sastoji opterećivanje rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, posebno uzimajući u obzir činjenicu da iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo udovoljilo bilo kojem od zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, odnosno da isto nije postupalo sukladno načelu suradnje u smislu članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako ne predstavljaju klasificiran podatak.
Iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-460/18 od 30. siječnja 2019. godine u bitnom proizlazi da u slučaju traženja informacija koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama.
U konkretnom slučaju žalitelj traži podatke o godišnjoj bruto plaći članova uprave, odnosno godišnjoj bruto naknadi članovima nadzornog odbora, a koji podaci predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Posebno se ističe da je dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/737, URBROJ: 401-01/05-20-2 od 24. srpnja 2020. godine od prvostupanjskog tijela zatraženo da dostavi original spis predmeta, zajedno sa informacijama koje su predmet postupka, sve zahtjeve žalitelja zaprimljene u 2019. i 2020. godini, te presliku Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama za 2019. i 2020. godinu.
Postupajući po navedenom dopisu, prvostupanjsko tijelo je elektroničkom poštom od 7. kolovoza 2020. godine dostavilo presliku upisnika, međutim navedeni upisnik nije sastavljen sukladno Pravilniku o ustroju, sadržaju i načinu vođenja službenog upisnika o ostvarivanju prava na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 83/14), odnosno isti sadrži uvredljive komentare od strane službenika prvostupanjskog tijela prema žalitelju („krele“, kverulantni fantazist“, „stvarno neka mi neko javi ženi da čovjek ima problema“..)
Osim toga, iz sadržaja istog nije moguće utvrditi broj podnesenih zahtjeva, niti je isto moguće povezati sa sadržajem prvostupanjskog rješenja, pa se za sada ne može niti ispitati pravilnost primjene odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer upravo prvostupanjsko tijelo neispunjavanjem svojih obveza o vođenju Upisnika onemogućuje Povjerenika za informiranje da u drugostupanjskom postupku utvrdi relevantne činjenice.
Također se ističe da Povjereniku za informiranje nisu dostavljene preslike svih zahtjeva za pristup informacijama i informacije koje su predmet postupka, iz kojeg razloga Povjerenik za informiranje nije mogao sam riješiti ovu upravnu stvar u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.
Imajući u vidu navedeno, valjalo je zbog pogrešne primjene odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe drugostupanjskog tijela iz ovog rješenja.
U odnosu na zahtjev žalitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, isti je neosnovan iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 161. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan.
Prema članku 4. Zakona o općem upravnom postupku stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava i obveza ima pravo sudjelovati u postupku.
Uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom postupku u kojem sudjeluju dvije ili više stranaka, već da se radi o postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke, odnosno da Hrvatska elektroprivreda d.d. nije stranka u postupku već prvostupanjsko tijelo pred kojim se vodi postupak, Povjerenik za informiranje smatra da nema zakonske osnove da se žalitelju odredi trošak poštarine u iznosu od 14.60 kn.
Osim toga u konkretnom slučaju nije moguće niti primijeniti odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku jer trgovačko društvo Hrvatska elektroprivreda d.d. ne može biti nositelj prava na pristup informacijama u odnosu na samu sebe u smislu navedene odredbe, a odredbom članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nije predviđena ovlast Povjerenika za informiranje da odlučuje o troškovima žalbenog postupka.
Također treba istaknuti da žalitelj nije niti specificirao navedeni trošak, niti je dostavio dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da mu je isti nastao.
Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan