KLASA: UP/II-008-07/20-01/475

URBROJ: 401-01/10-20-5

Zagreb, 3. srpnja 2020. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o. od 30. travnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o. od 30. travnja 2020. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama sljedećih dokumenata koji se odnose na trgovačko društvo HANZA MEDIA d.o.o.:

- R1-Odobrenje br. 73312/0105/1 od 1. travnja 2020. godine

- R1-Račun br. 24366/0105/1 od 2. siječnja 2020. godine

- R1-Odobrenje br. 169694/0105/1 od 2. rujna 2019. godine

- R1-Račun br. 10118-0102-1 od 31. srpnja 2019. godine

- R1-Odobrenje br. 153982/0105/1 od 1. kolovoza 2019. godine

- R1-Račun br. 27297/0105/1 od 2. siječnja 2019. godine, na način da se na istim prekriju imena i prezimena zaposlenika HANZA MEDIA d.o.o., te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Nalaže se trgovačkom društvu Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 15. travnja 2020. godine, kojim je tražio preslike računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine za trgovačka društva navedena u zahtjevu za pristup informacijama, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da tražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da isto pobija zbog povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo, jer su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Ističe da su povrijeđena članci 30., 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku jer ga prvostupanjsko tijelo nije obavijestilo o odlučnim činjenicama koje je utvrdilo. Smatra da je i počinjena povreda članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku jer pobijano rješenje ne sadrži odlučne činjenice. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. travnja 2020. godine od trgovačkog društva Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o. kao prvostupanjskog tijela tražio presliku računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine zaprimljene od sljedećih dobavljača: VEČERNJI LIST d.o.o, OIB: 92276133102, Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, HANZA MEDIA d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, Mediapolis d.o.o., OIB: 00436315186, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, AKTER-PUBLIC d.o.o., OIB: 60260099259, Zagreb, Remetinačka cesta 9/D, REAL GRUPA d.o.o., OIB: 57210097686, Zagreb, Ulica Ljudevita Posavskog 31, RTL Hrvatska d.o.o., OIB: 07330149920, Zagreb, Krapinska 45, NOVA TV d.d., OIB: 75399377119, Zagreb, Remetinačka cesta 139, ADRIA NEWS d.o.o., OIB: 1796354848674, Zagreb, Krste Pavletića 1, OTVORENA TELEVIZIJA ZAGREB d.d., OIB: 10379310214, Zagreb, Grada Vukovara 48, Z1 TELEVIZIJA d.o.o., OIB: 93559902375, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, TELEVIZIJA DALMACIJA d.o.o., OIB: 26161359482, Split, Lučica 4, OAR d.o.o., OIB: 26045420112 Osijek, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 50a te podatke o plaćanju po navedenom ugovoru.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Sukladno članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu,

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

U odnosu na navode prvostupanjskog tijela da isti nije tijelo javne vlasti, ukazuje se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-5/19-6 od 20. ožujka 2019. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev trgovačkog društva Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o., u čijem obrazloženju je, između ostalog, navedeno da imajući u vidu djelatnost tijela javne vlasti zbog koje je isto osnovano, a zbog čega postoji visoka razina interesa javnosti za uvidom u njegov rad i financijsko poslovanje, prigovor o naknadnoj promjeni vlasničke strukture trgovačkog društva ne utječe na stav navedenog Suda da se kod traženja o informacija o potrošnji njegovih sredstava radi o javnim sredstvima. U navedenoj je presudi uzeto u obzir da je Zakonom o javnim cestama uređen pravni status javnih cesta, građenje i održavanje, upravljanje, mjere za zaštitu, koncesije, financiranje i nadzor nad javnim cestama te da su prema izričitoj zakonskoj odredbi javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, koje se financiraju i iz sredstava državnog proračuna, pa stoga u slučaju traženja informacije o trošenju sredstava trgovačkog društva Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o. dolazi do primjene odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Uvidom u Odluku Vlade Republike Hrvatske o osnivanju trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću, KLASA: 340-03/99-01/03, URBROJ: 5030115-03-1 od 27. ožujka 2003. godine (“Narodne novine”, broj 52/2003) utvrđeno je da se u istoj navodi da će djelatnost društva biti financiranje, građenje, te gospodarsko korištenje i održavanje autoceste Zagreb-Macelj i njenih pratećih objekata na cestovnom zemljištu, u sklopu ostvarivanja prava iz koncesije koja će se društvu dodijeliti sukladno Zakonu o javnim cestama. U predmetnoj odluci se također navodi da će temeljni kapital društva iznositi 20.000,00 kn.

U presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-137/18 od 20. rujna 2018. godine zauzet je stav da i uplata temeljnog kapitala od strane Republike Hrvatske ukazuje na raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Suprotno stavu prvostupanjskog tijela, u konkretnom slučaju nije riječ o tome da se samo zbog uplate uloga od 20.000,00 kn prvostupanjsko tijelo smatra tijelom javne vlasti, s obzirom na to da iz Društvenog ugovora od 15. veljače 2018. godine proizlazi da je Republika Hrvatska uplatila temeljni ulog u novcu u iznosu od 43.335.600,00 kn.

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju u bitnom iznosi iste argumente o tome da ne predstavlja tijelo javne vlasti, Povjerenik za informiranje ne nalazi postojanje razloga za odstupanje od ranije pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, pa i informacije koje su predmet ovog postupka (računi i dokaz o plaćanju) također predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima.

S tim u vezi, neodlučno je pozivanje prvostupanjskog tijela na praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7709/2018, s obzirom na to da je navedena odluka relevantna samo za pitanje obveze plaćanja pristojbe, te nije od utjecaja na obveze prvostupanjskog tijela kao tijela javne vlasti.

Sukladno članku 74. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar obavlja javnu ovlast kad izdaje: dozvolu za izvanredni prijevoz iz članka 46. stavka 4. navedenog Zakona, rješenje o prekomjernoj uporabi iz članka 49. stavka 4. navedenog Zakona, suglasnost za priključak i prilaz na javnu cestu iz članka 51. stavka 3. navedenog Zakona, te rješenje za prilagođavanje priključka i prilaza iz članka 52. stavka 1. navedenog Zakona.

U odnosu na izjavu ovlaštenih osoba prvostupanjskog tijela da prvostupanjsko tijelo ne izvršava javne ovlasti propisane člankom 74. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19), Povjerenik za informiranje smatra da navedena izjava sama po sebi ne znači da prvostupanjsko tijelo nije tijelo javne vlasti.

Naime, iz članka 51. stavka 3. Zakona o cestama proizlazi da se priključak i prilaz na javnu cestu smije izvesti samo uz suglasnost pravne osobe koja upravlja javnom cestom, a iz članka 2. stavka 2. navedenog Zakona proizlazi da i autocesta predstavlja javnu cestu.

Slijedom navedenog, kako je nesporno da je prvostupanjsko tijelo Ugovorom o koncesiji od 11. srpnja 2003. godine, steklo ekskluzivno pravo nad razvojem, projektiranjem, financiranjem, građenjem, upravljanjem i održavanjem autoceste i svih pratećih objekata, postojeće autoceste i postojećih pratećih objekata u trajanju od 28 godina, tj. do 2032. godine, te kako prvostupanjsko tijelo, a niti odredbe Zakona o cestama izričito ne ukazuju na drugu osobu koja bi izdavala predmetnu suglasnost, za sada se ne može prihvatiti navedeni stav prvostupanjskog tijela da isto ne izvršava javnu ovlast.

Osim toga, prvostupanjsko tijelo niti ne upućuje na konkretne odredbe ugovora o koncesiji koje bi isključivale mogućnost izvršavanja javnih spomenutih javnih ovlasti.

Što se tiče pozivanja prvostupanjskog tijela na očitovanje MAZARS CINOTTI CONSULTING d.o.o., sama činjenica da prvostupanjsko tijelo primjenjuje Međunarodne standarde financijskog izvještavanja, a niti činjenica da je navedenim revizorima u telefonskom razgovoru potvrđeno da prvostupanjsko tijelo ne vodi posebne račune sukladno članku 5. Zakona o transparentnosti tokova javnih sredstava („Narodne novine“, broj 72/13, 47/14) ne znači da prvostupanjsko tijelo nije tijelo javne vlasti.

Nadalje iz očitovanja MAZARS CINOTTI CONSULTING d.o.o. jasno proizlazi da se prvostupanjsko tijelo financira i na teret Republike Hrvatske, te da nepodmireni dug na dan 31. prosinca 2019. godine iznosi 366.000.000,00 kn (16% ukupnih obveza), pa Povjerenik za informiranje smatra da uplata temeljnog kapitala, te financiranje poslovanja od strane Republike Hrvatske nedvojbeno predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Pri tome nije od utjecaja činjenica što Republika Hrvatska drži 48,99% udjela u društvu, s obzirom na ranije navode ovog rješenja da se ne može sa sigurnošću utvrditi da prvostupanjsko tijelo nema javne ovlasti sukladno članku 74. Zakona o cestama

Iako u slučaju primjene članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nema mjesta provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, ističe se sljedeće.

Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.

Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.

Imajući u vidu navedeno, logično je da informacije koje žalitelj traži ne mogu predstavljati proizvodnu tajnu, rezultate konstrukcijskog ili istraživačkog rada, a niti druge podatke u smislu članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, jer nije jasno u čemu bi se sastojala šteta i za čije interese, ako bi se sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelju omogućio pristup informacijama koje su predmet postupka.

Uvidom u predmetne račune i odobrenja utvrđeno je da isti sadrže imena i prezimena zaposlenika Hanza media d.o.o. (osoba koja je izdala račun, propagandist).

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatak o imenima i prezimenima fizičkih osoba, a koji nisu zaposlenici tijela javne vlasti, ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenoj informaciji predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, odnosno odbiti zahtjev žaliteljia u tom dijelu.

Vezano za žalbene navode u kojima se navode povrede upravnog postupka ističe se da se sukladno članku 30. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke, ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke, ili kad je tako propisano zakonom. Po logici stvari, navedena odredba se odnosi na upravne postupke u kojima postoji obveza provođenja ispitnog postupka, a u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je neposredno rješavalo upravnu stvar na temelju članka 50. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, iz kojeg razloga ne mogu biti povrijeđena prava stranke u ispitnom postupku zajamčena člankom 52. Zakona o općem upravnom postupku.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i članku 25. stavku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.                       

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan