KLASA: UP/II-008-07/20-01/428
URBROJ: 401-01/10-20-4
Zagreb, 7. srpnja 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Gradske plinare Zagreb d.o.o., KLASA: GPZ-05-20-1087, URBROJ: 00-20-002 od 6. svibnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Gradske plinare Zagreb d.o.o., KLASA: GPZ-05-20-1087, URBROJ: 00-20-002 od 6. svibnja 2020. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Ugovora o radu KLASA: GPZ-05-19-13, URBROJ: 07-04-02-19-001 od 3. rujna 2019. godine na način da se na istom prekriju adresa, osobni identifikacijski broj te vlastoručni potpis radnice, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Odbacuje se zahtjev žalitelja u dijelu zahtjeva kojim traži dostavu podataka podataka o prethodno provedenom javnom natječaju.
4. Nalaže se trgovačkom društvu Gradskoj plinari Zagreb d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... kojim je tražio podatke o tome je li određena osoba zaposlenik prvostupanjskog tijela, te podatke o provedenom natječaju i njegovu ishodu, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji dovelo do povrede osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da prvostupanjsko tijelo predstavlja tijelo javne vlasti te prilaže dokaze navedenoj tvrdnji. Poziva se na Smjernice Povjerenika za informiranje od 23. svibnja 2016. godine, odnosno da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama objavljivati ime i prezime odabranog kandidata i njegovu stručnu spremu. Smatra da je neophodno transparentno objavljivati i provoditi natječaje, a imajući u vidu odredbu članka 44. Ustava Republike Hrvatske.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama tražio sljedeće informacije:
„Je li osoba pod imenom ......... zaposlena u društvu Gradska plinara Zagreb d.o.o. i na kojem mjestu?
„Ukoliko je ......... zaposlenik Vašeg društva, utoliko Vas molimo za dostavu podataka o prethodno provedenog javnog natječaja (datum objave natječaja, uvjeti natječaja, radno mjesto za koje je objavljen) te ishod tako provedenog natječaja“
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se žalitelju onemogućuje pristup traženim podacima iz razloga jer bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama bio bitno povrijeđen interes zaštite osobnih podataka.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
Naime, svrha testa razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je da se stvarno analiziraju razlozi za i protiv protiv omogućavanja pristupa traženim informacijama, a obrazloženje prvostupanjskog tijela svodi se isključivo na reproduciranje navedene zakonske odredbe bez davanja jasnih i valjanih razloga, pa Povjerenik za informiranje ističe da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
U pogledu zatražene informacije u konkretnom slučaju u žalbenom je postupku utvrđeno da neće doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka, ukoliko se žalitelju omogući pristup informaciji o imenu i prezimenu zaposlenika tijela javne vlasti i njegovu radnom mjestu.
Naime, navedeno potvrđuje i ustaljena praksa Povjerenika za informiranje i upravnosudska praksa, pa je tako primjerice u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-304/17 od 21. ožujka 2018. godine izražen stav da ugovor o radu predstavlja informaciju iz koje je vidljivo raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, u presudi Visokog upravni sud Republike broj UsII-151/18 od 11. srpnja 2018. godine zauzeto je stajalište da ne dolazi do povrede osobnih podataka omogućavanjem pristupa, između ostalog, i ugovoru o radu, ne dovodi do povrede osobnih podataka, već se radi o informaciji vezanom za rad tijela javne vlasti i raspolaganje javnim sredstvima, dok je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-50/18 od 4. svibnja 2018. godine, uz navedeni stav, odbijen prigovor tužitelja (Narodne novine d.d.) da se ne radi o javnim sredstvima jer društvo ne posluje na tržištu.
Konačno, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-246/18 od 20. rujna 2018. godine potvrđen je stav Povjerenika za informiranje da se i u slučaju ugovora o radu koje sklapaju trgovačka društva, čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, radi o informaciji o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
S obzirom da iz sudskog registra proizlazi da je osnivač prvostupanjskog tijela Zagrebački holding d.o.o., a čiji osnivač je Grad Zagreb, Povjerenik za informiranje smatra da se utvrđenja iz citiranih pravomoćnih presuda mogu primijeniti i na konkretni slučaj, odnosno ne nalazi razloge za odstupanje od ustaljene sudske prakse.
U odnosu na navod prvostupanjskog tijela da je žalitelj tražio samo naveo ime pojedinca i tražio informacije o ishodu natječajnog postupka, ističe se da pristup informacijama uključuje pristup onom dokumentu koji sadrži traženu informaciju, a upravo ugovor o radu sadrži informaciju koju žalitelj traži pod točkom 1. zahtjeva.
Uvidom u predmetni ugovor utvrđeno je da isti sadrži sljedeće osobne podatke: adresu, osobni identifikacijski broj i vlastoručni potpis radnice prvostupanjskog tijela.
Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatak o adresi, osobnom identifikacijskom broju i vlastoručnom potpisu ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenoj informaciji predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedeni podatak, odnosno odbiti zahtjev žalitelja
Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je odlučiti kao pod točkama 1., 2. i 4. izreke ovog rješenja.
U odnosu na dio zahtjeva kojim žalitelj traži podatke o provedenom javnom natječaju, valja istaknuti da iz obrazloženja prvostupanjskog tijela proizlazi da isto nije obveznik raspisivanja natječaja radi sklapanja ugovora o radu, iz čega se može zaključiti da isto ne posjeduje informacije koje žalitelj traži.
Dakle, ako tijelo javne vlasti nije obveznik raspisivanja javnog natječaja radi sklapanja ugovora o radu, tada isto tijelo niti ne može objaviti ishod natječajnog postupka u smislu članka 10. stavka 1. točke 10. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan