KLASA: UP/II-008-07/20-01/271
URBROJ: 401-01/05-20-6
Zagreb, 1. srpnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o., ur.broj: 2-20-IP/004-2020 od 3. ožujka 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o., ur.broj: 2-20-IP/004-2020 od 3. ožujka 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup informaciji o ukupnim isplatama odvjetničkim društvima u 2019. godini od strane trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o., po pojedinom odvjetničkom društvu.
3. Nalaže se trgovačkom društvu LNG Hrvatska d.o.o. da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem trgovačkog društva LNG Hrvatska d.o.o. (dalje u tekstu: LNG Hrvatska) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražena informacija o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima tijekom 2019. godine, po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem odredbe 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podatak ne predstavlja informaciju u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. istog Zakona.
Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe kako LNG Hrvatska ima faktičnu vlast nad računovodstvenim evidencijama koje se vode kod ugovornog partnera koji obavlja poslove računovodstva te da je u zahtjevu naznačio da pristup zatraženoj informaciji može ostvariti i na način da samostalno obradi više postojećih dokumenata kako bi došao do tražene informacije. Smatra kako se u ovom slučaju radi o raspolaganju javnim sredstvima i primjeni odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer već samim udjelom Republike Hrvatske u kapitalu tijela javne vlasti raspolaže se javnim sredstvima. Navodi kako je počinjena bitna povreda upravnog postupka jer žalitelj nije sudjelovao u ispitnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. siječnja 2020. godine zatražio od LNG-a Hrvatska o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima tijekom 2019. godine, po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima.
LNG Hrvatska je pobijanim rješenjem odbio žaliteljev zahtjev, navodeći u njegovom obrazloženju kako pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, te da je LNG Hrvatska kao takvu ne posjeduje. Navodi kako računovodstvene usluge za njih obavlja ugovorni partner koji nije tijelo javne vlasti, a kod kojeg se nalaze sve analitičke i sintetičke evidencije kao i originali dokumentacije za 2019. godinu, te da bi za dostavu traženih informacija LNG Hrvatska trebao platiti ugovornom partneru. Navodi kako nije obvezno izrađivati novu informaciju, niti snositi troškove kreiranja iste.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje i kako je neodgovarajuće primijenilo zakonske odredbe.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da informacija koja se zahtjevom traži nema svojstvo informacije u smislu 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, međutim, navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz niže navedenih razloga.
Točno je da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Međutim, pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žalitelj odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žalitelj samostalnom obradom došao do traženih podataka, jednako kao što se i jednostavnija obrada postojećih podataka koja ne iziskuje nerazmjeran utrošak vremena i sredstava ne može smatrati stvaranjem nove informacije.
Drugim riječima, pregled financijsko-knjigovodstvene dokumentacije za traženo razdoblje ne predstavlja nužno izradu nove informacije, već se radi o jednostavnim radnjama prvostupanjskog tijela.
U tom se smislu dodatno ukazuje na presudu Suda Europske unije, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine, prema kojoj tijela javne vlasti radi ispunjavanja zahtjeva za pristup informacijama mogu biti dovedena u situaciju da primjenom postojećih alata za pretraživanje izrade dokument iz informacija sadržanih u bazi podataka.
Osim toga, ispravan je žaliteljev navod da LNG Hrvatska ima faktičnu vlast nad računovodstvenim evidencijama koje se vode kod ugovornog partnera koji obavlja poslove računovodstva, slijedom čega ne bi trebao snositi nikakve dodatne troškove da dođe do zatražene dokumentacije.
Također valja istaknuti kako žalitelj u svojem zahtjevu dodatno naglašava da mu se može omogućiti pristup onoj dokumentaciji, tj. preslikama iz kojih proizlaze podaci koje traži predmetnim zahtjevom, odnosno presliku više postojećih informacija, odnosno dokumenata, iz kojih samostalnom obradom može doći do traženih informacija.
Iz svega navedenog se može zaključiti da prvostupanjsko tijelo posjeduje zatraženu informaciju, što je i potvrđeno dostavljanjem zatraženih podataka povodom žalbenog postupka drugostupanjskom tijelu na rješavanje.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog Povjerenik za informiranje nije utvrdio opravdanim razloge za ograničenje iz članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan