KLASA: UP/II-008-07/20-01/447

URBROJ: 401-01/05-20-2

Zagreb, 29. srpnja 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 11/2020 od 11. svibnja godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 11/2020 od 11. svibnja godine.

2. Odobrava ......... pravo na pristup preslici zaprimljenih računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine, zaprimljenih od VEČERNJEG LISTA d.o.o., HANZA MEDIJE d.o.o., RTL Hrvatske d.o.o., NOVA TV d.d., 0AR d.o.o, kao i podacima o plaćanju po navedenim ugovorima i/ili računima.

3. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove pravomoćnosti.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom 1. izreke pobijanog rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), u dijelu koji se odnosi na dostavu preslika zaprimljenih računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine, zaprimljenih od VEČERNJEG LISTA d.o.o., HANZA MEDIJE d.o.o., RTL Hrvatske d.o.o., NOVA TV d.d., 0AR d.o.o, kao i podacima o plaćanju po navedenim ugovorima i/ili računima. Zahtjev je u navedenom dijelu odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točaka 2. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je zatražena informacija poslovna tajna, kao i iz razloga što žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. Točkom 2. izreke pobijanog rješenja HBOR je odbacio žaliteljev zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, u dijelu koji se odnosi na dostavu preslika zaprimljenih računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine, zaprimljenih od MEDIA POLISA d.o.o., AKTER-PUBLICA d.o.o., REAL GRUPE d.o.o., ADRIA NEWSA d.o.o., OTVORENE TELEVIZIJE ZAGREB d.d., Z1 TELEVIZIJE d.o.o., TELEVIZIJE DALMACIJA D.O.O., kao i podacima o plaćanju po navedenim ugovorima i/ili računima, iz razloga što ne posjeduje zatraženu informaciju.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu protiv točke 1. izreke pobijanog rješenja zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra kako je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer u ovom slučaju dolazi do primjene odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama koja se odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, kao i da je počinjena bitna povreda upravnog postupka jer mu nije omogućeno da sudjeluje u ispitnom postupku. Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. travnja 2020. godine zatražio od HBOR-a dostavu dostavu preslika zaprimljenih računa za robu i/ili usluge u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 15. travnja 2020. godine, zaprimljenih od VEČERNJEG LISTA d.o.o., HANZA MEDIJE d.o.o., MEDIA POLISA d.o.o., AKTER-PUBLICA d.o.o., REAL GRUPE d.o.o., RTL Hrvatske d.o.o., NOVE TV d.d., ADRIA NEWSA d.o.o., OTVORENE TELEVIZIJE ZAGREB d.d., Z1 TELEVIZIJE d.o.o., TELEVIZIJE DALMACIJA D.O.O. i 0AR d.o.o, kao i podacima o plaćanju po navedenim ugovorima i/ili računima.

HBOR je točkom 1. izreke pobijanog rješenjem odbio žaliteljev zahtjev, a u njegovom obrazloženju navodi kako zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno Pravilniku o zaštiti poslovne i bankovne tajne u HBOR-u, kao i sukladno sklopljenim ugovorima sa navedenim davateljima usluga, prilikom čega su uzete u obzir odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka i Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na poslovnu tajnu. Nadalje, HBOR je uzeo u obzir žaliteljeve zahtjeve za pristup informacijama te zaključuje da s obzirom na to da je žalitelj podnio u razdoblju od 23. siječnja 2017. do 15. travnja 2020. godine ukupno 81 funkcionalno povezani zahtjev za pristupom informacijama, očito je u konkretnom slučaju došlo do opterećenja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te su ostvarene sve pretpostavke za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog očite zloupotrebe prava na pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi kako je odredbom članka 15. stavka 2. točkom 7. propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom, s obzirom da je u svim zaključenim ugovorima sa dobavljačima usluga ugovorena podredna primjena Zakona o obveznim odnosima. HBOR također navodi kako je provodeći test razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da ne postoji nikakva osnova za odavanje podataka o cijenama oglašavanja, budući da i je HBOR dužan čuvati kao poslovnu tajnu, a odavanje istih bi dovelo do kršenja ugovornih obveza HBOR-a prema davateljima usluge te bi moglo narušiti/raskinuti poslovne odnose sa dobavljačima usluga, uz moguću odgovornost na strani HBOR-a/Republike Hrvatske za naknadu štete. Vezano uz točku 2. izreke pobijanog rješenja, HBOR navodi kako nije zaprimio račune od navedenih dobavljača te slijedom navedenog nema ni podataka o plaćanju po istima.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Također je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, kao i odredba članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HBOR u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.

U tom smislu treba ukazati kako je HBOR razvojna i izvozna banka u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.

Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama, primjerice presuda broj: UsII-169/19-5 od 10. travnja 2019. godine, zauzeo stajalište kako informacija o krajnjim korisnicima kredita treba biti dostupna javnosti budući da HBOR raspolaže javnim sredstvima, zbog čega se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva za pristup informacijama, slijedom čega se navedena presuda može analogijom primijeniti i na ovu upravnu stvar.

Stoga se zatraženi računi i podaci o plaćanju po njima mogu podvesti pod odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je regulirana dostupnost informacija koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima.

Iako HBOR u pobijanom rješenju tvrdi da zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu, u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne provodi se test razmjernosti i javnog interesa, stoga bi zatražene informacije trebale biti dostupne javnosti temeljem zakonske odredbe.

Svejedno, u nastavku se dodatno analizira odbijanje žaliteljevog zahtjeva zbog postojanja poslovne tajne, kao i provedeni test razmjernosti i javnog interesa.

Poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Slijedom navedene zakonske odredbe, tijelo javne vlasti je u prvostupanjskom postupku bilo dužno pružiti valjano obrazloženje kojim bi se jasno i nedvosmisleno identificirali razlozi zbog kojih bi omogućavanjem uvida u zatraženu informaciju dovelo do štetnih posljedica za njezine gospodarske interese, odnosno za gospodarske inerese dobavljača što je ratio legis instituta poslovne tajne.

HBOR navodi samo formalnu sastavnicu poslovne tajne – određivanje zatražene informacije poslovnom tajnom općim aktom HBOR-a – prilikom čega ne identificira sadržajnu sastavnicu poslovne tajne, odnosno ne identificira nastupanje mogućih štetnih posljedica.

Određivanje poslovne tajne međusobnim ugovorom između dobavljača i HBOR-a ne potpada pod spomenutu definiciju poslovne tajne iz Zakona o zaštiti podataka, te je važno napomenuti kako bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa ugovor sa tijelom javne vlasti mora biti svjesna da ulazi u javni prostor gdje prevladava javni interes i gdje pretežu pojačana načela transparentnosti.

S obzirom da tijelo javne vlasti u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako se zatražene informacije smatraju poslovnom tajnom sukladno Pravilniku o zaštiti poslovne i bankovne tajne u HBOR-u, potrebno je naglasiti kako Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljeno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga slijedom pravnog načela lex superior derogat legi inferiori navedeni Zakon predstavlja viši pravni akt od predmetnog Pravilnika, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe Pravilnika.

S obzirom da je temeljna premisa Zakona o pravu na pristup informacijama ta da su informacije u posjedu tijela javne vlasti dostupne javnosti, nedostatak detaljnog obrazloženja prvostupanjskog rješenja i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa ukazuje da tijelo javne vlasti nije identificiralo štetnu posljedicu koju bi proizvelo davanje informacije žalitelju, čime je neodrživo postojanje ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer formalna komponenta poslovne tajne predstavlja samo besadržajno označavanje informacije poslovnom tajnom.

HBOR predstavlja tijelo javne vlasti sukladno članku 5. stavku 1. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vlasništvu je Republike Hrvatske i podvrgnut je režimu javnog prava, stoga je nerazumljivo kako tijelo javne vlasti nije identificiralo javni interes prilikom provedbe testa, s obzirom da za HBOR vrijede pravila koja ga čine odgovornim prema javnosti i dužnost veće transparentnosti u odnosu na ostale kreditne institucije.

Između ostalog, različitost položaja u odnosu na ostale kreditne institucije razvidna je iz odredbe članka 8. stavka 2. Zakona o HBOR-u, kojom je propisano da Republika Hrvatska jamči za obveze HBOR-a bezuvjetno, neopozivo i na prvi poziv te bez izdavanja posebne jamstvene isprave, kao i iz članka 12. stavaka 1. i 3. istog Zakona, kojima je propisano HBOR ne posluje s ciljem ostvarivanja dobiti, odnosno kada na zahtjev Vlade Republike Hrvatske, HBOR odobri plasman ispod tržišnih uvjeta, Republika Hrvatska će iz državnog proračuna naknaditi HBOR-u razliku do visine prihoda koji bi bili ostvareni plasmanom pod tržišnim uvjetima.

Iz navedenog valja zaključiti kako zaprimljeni računi i podaci o plaćanju po njima predstavlja informaciju od javnog interesa te da tijelo javne vlasti u provedenom testu razmjernosti i javnog interesa nije dalo dovoljno dobre razloge zašto bi zatražena informacija trebale biti nedostupne javnosti.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan