KLASA: UP/II-008-07/20-01/73
URBROJ: 401-01/10-20-6
Zagreb, 5. lipnja 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/18-02/396, URBROJ: 251-02-02/015-20-24 od 10. siječnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Zagreba, KLASA: 008-02/18-02/396, URBROJ: 251-02-02/015-20-24 od 10. siječnja 2020. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio dostavu popisa korisnika Vile Zagreb od 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da su traženi podaci zaštićeni posebnim propisom, da sustav u kojem se vodi popis štiti navedene podatke, da su podaci jedino dostupni osobi koja je ovlaštena za pristup sustavu eVisitor, te da žalitelj ne traži informaciju o trošenju javnih sredstava.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom ističe da je prvostupanjsko tijelo suprotno odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Osporava dio rješenja u kojem se navodi da se ne može utvrditi da preteže javni interes za za traženim informacijama. Navodi da mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarivanje prava na pristup informacijama. Ističe da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Smatra da je u javnom interesu da se zna tko su korisnici vile. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 17. listopada 2018. godine od prvostupanjskog tijela zatražio popis korisnika Vile Zagreb od 2000. godine.
Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/821, URBROJ: 401-01/05-19-5 od 16. travnja 2019. godine poništeno rješenje Grada Zagreba, KLASA: 008-02/18-002/396, URBROJ: 251-02-22/005-18-5 od 7. studenog 2018. godine i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje da prvostupanjsko tijelo nije pravilno provelo test razmjernosti i javnog interesa, odnosno stavilo u međusobni odnos dva suprotstavljena interesa, te nije razmotrilo odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da su traženi podaci zaštićeni posebnim propisom, da sustav u kojem se vodi popis štiti navedene podatke, da su podaci jedino dostupni osobi koja je ovlaštena za pristup sustavu eVisitor, te da žalitelj ne traži informaciju o trošenju javnih sredstava.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Naime, smjernice i preporuke Hrvatske turističke zajednice za postupanje prema Općoj uredbi za zaštitu podataka ne mogu predstavljati valjanu pravnu osnovu za ograničavanje pristupa informacijama, jer se pravo na pristup informacijama može ograničiti samo na temelju zakona (a ne smjernica Hrvatske turističke zajednice), i to zbog razloga propisanih u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dakle, kako je već u ranijem rješenju Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/821, URBROJ: 401-01/05-19-5 od 16. travnja 2019. godine istaknuto, prvostupanjsko tijelo ponovno nije dovelo u odnos dva suprotstavljena interesa - interes zaštite osobnih podataka, te javni interes pristupa informacijama.
Naime, razmatrajući provedeni test razmjernosti i javnog interesa, KLASA: 008-02/18-002/396, URBROJ: 251-02-02/15-20-23 od 10. siječnja 2020. godine, Povjerenik za informiranje primjećuje da se u istom ponovno ne navode razlozi u prilog omogućavanja pristupa informaciji, već se u istom reproducira tijek prvostupanjskog postupka, čime je ponovno povrijeđena odredba članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Prvostupanjsko tijelo samo paušalno navodi da se prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes, a kako bi se spriječile moguće zlouporabe podataka.
Povjerenik za informiranje ističe da način na koji će korisnik koristiti podatke, u slučaju da mu se pristup istim omogući sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ne predstavlja pravno relevantnu činjenicu pri provedbi testa razmjernosti, jer se po logici stvari radi o činjenici koja ne postoji u trenutku provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
Činjenica što prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o raspolaganju javnim sredstvima, također ne predstavlja odlučnu činjenicu, jer se kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa razmatraju razlozi za i protiv omogućavanja pristupa informacijama, dok se u slučaju raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa.
Osim toga, pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da je navedeni podatak dostupan samo osobi koja je ovlaštena za pristup sustavu eVisitor, ni na koji način ne utječe na prava žalitelja u ovom postupku.
Nadalje, neodlučan je način na koji prvostupanjsko tijelo vodi tražene podatke, odnosno činjenica tko ima pristup sustavu eVisitor, jer se iz dosadašnjeg tijeka postupka može zaključiti da prvostupanjsko tijelo posjeduje traženu informaciju.
Posebno se ističe da prvostupanjsko tijelo nije omogućilo Povjereniku za informiranje uvid u informacije koje su predmet postupka (premda je za to postojala obveza prvostupanjskog tijela u smislu članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama), iako je Povjerenik za informiranje dopisima, KLASA: UP/II-008-07/18-01/821, URBROJ: 401/05-19-2 od 19. veljače 2019. godine, KLASA: UP/II-008-07/20-01/73, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 5. veljače 2020. godine, te e-mailom od 17. travnja 2020. godine, koji su uredno zaprimljeni od strane prvostupanjskog tijela, zatražio uvid u informacije koje su predmet postupka.
Da bi Povjerenik za informiranje sam mogao riješiti upravnu stvar u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, potrebno je izvršiti uvid u informaciju, odnosno dokument koji sadrži traženu informaciju, jer se samo na navedeni način može utvrditi postoje li određena zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama na dokumentu koji sadrži traženu informaciju.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe drugostupanjskog tijela iz ovog rješenja.
Pri tome treba imati u vidu činjenicu da su na poveznici http://arhiva.nacional.hr/clanak/13549/gledam-caroliju-i-uzivam-u-pogledu-s-terase-vile-zagreb dostupni podaci o imenima i prezimenima osoba koje su koristile navedenu vilu u određenom vremenskom razmaku.
Nadalje, u ponovljenom postupku treba imati u vidu da se radi o nekretnini koju koristi prvostupanjsko tijelo kao tijelo javne vlasti, a iz poveznice https://www.zagreb.hr/sanacija-krova-garaze-vila-zagreb-moscenicka-draga/37736 razvidno je da je predmetna vila bila predmetom postupka javne nabave, odnosno sanacije krova, pa je nesporno da se predmetna vila održava javnim sredstvima.
Upravo te činjenice predstavljaju činjenice koje idu u prilog omogućavanju pristupa traženoj informaciji, jer se radi o upravljanju imovinom od strane tijela javne vlasti.
Slijedom navedenog, osobe koje koriste vilu kojom upravlja tijelo javne vlasti moraju biti svjesni činjenice da ne koriste privatnu nekretninu, pa je upitno kakva bi šteta za navedene osobe mogla nastati ako bi se javno objavio navedeni popis s njihovim imenima i prezimenima.
Treba uzeti u obzir i to da žalitelj ne traži podatke kao što su osobni identifikacijski broj, jedinstveni matični broj građanina, njihove adrese, kontakte i sl., a u kojem slučaju bi se moglo raspravljati o tome preteže li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.
Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan