KLASA: UP/II-008-07/20-01/293
URBROJ: 401-01/05-20-1
Zagreb, 1. lipnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15) i članka 114. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), povodom žalbe ......... izjavljene protiv dopisa Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539-017011/1768-20-289 od 8. travnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbacuje se žalba ......... izjavljena protiv dopisa Sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539-017011/1768-20-289 od 8. travnja 2020. godine, kao nedopuštena.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim dopisom Sigurnosno-obavještajna agencija (dalje u tekstu: SOA) je obavijestila ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kako sukladno odredbama Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 79/06, 105/06) i Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12) ne udovoljava pravnim uvjetima niti postoji pravna osnova da mu se dostave podaci klasificirani stupnjem tajnosti. Navodi se kako je žalitelj o razlozima njegovog neraspoređivanja na radno mjesto na koje se poziva već više puta obaviješten.
Protiv pobijanog dopisa žalitelj je izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako je zahtjevom za pristup informacijama od 6. travnja 2020. godine SOA-i postavio pitanje jesu li u sigurnosnoj agenciji u razdoblju od 1. lipnja 2003. do 2. siječnja 2004. godine bila popunjena sva radna mjesta VSS propisana Pravilnikom o unutarnjem redu Protuobavještajne agencije, čiji je sastavni dio i Sistematizacija radnih mjesta, za koja je uvjet raspored VSS koju posjeduje. Nadalje navodi kako se njegovo traženje svodi na dobivanje izravnog odgovora je li bilo slobodno barem jedno radno mjesto za koje je uvjet rasporeda VSS koju žalitelj posjeduje, a nikako ne preispitivanje organizacijskog ili bilo kojeg drugog stanja unutar sigurnosne agencije. Ističe da nije tražio uvid u bilo što osim onoga što mu po zakonu pripada, a to je upoznavanje sa svime što je dovelo do promjene njegovog radno-pravnog statusa, a nije utemeljeno na istini, činjenicama i zakonu. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je nedopuštena.
Prema članku 1. stavku 4. Zakona je propisano kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na informacije za koje postoji obveza čuvanja tajnosti, sukladno zakonu koji uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske.
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 5. Zakona je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da za informaciju postoji obveza zaštite čuvanja njezine tajnosti, sukladno članku 1. stavku 4. i 5. ovog Zakona. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da o postojanju razloga koji su utvrđeni stavkom 1. točkom 2., 3., 4. i 5. ovog članka tijelo javne vlasti obvezno je, bez odgode, obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti faktički postupilo sukladno odredbi članka 1. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da se u ovom slučaju uopće ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je zatražena informacija regulirana zakonom kojim se uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske.
Naime, člankom 39. stavkom 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske propisano je kako sigurnosno-obavještajne agencije uspostavljaju i vode zbirke i registre osobnih podataka i druge evidencije prikupljenih podataka i dokumenata o podacima koji su u svezi s poslovima iz djelokruga rada sigurnosno-obavještajnih agencija te druge evidencije o njihovim poslovima i aktivnostima, dok je stavkom 2. navedenog zakonskog članka propisano da su osobe koje su upoznate s podacima iz evidencija sigurnosno-obavještajnih agencija i dokumentima o tim podacima dužne iste čuvati kao tajnu.
Slijedom navedenog, spomenuta zakonska odredba isključuje primjenu Zakona o pravu na pristup informacija, a tijelo javne vlasti je obavijestilo žalitelja kako ne postoji pravna osnova da mu se omogući pristup klasificiranim podacima.
Nadalje, žalitelj ne traži informaciju u zakonskom smislu, već tijelu javne vlasti postavlja pitanje, stoga se ističe kako je odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama j propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, odnosno može se lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje te u slučaju potrebe dostaviti podnositelju zahtjeva presliku iste.
Na zakonsku definiciju informacije se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Žalitelj od SOA-e traži objašnjenje te postavlja upit koji nema nikakvu podlogu u javnom interesu, nego služi isključivo za njegov posebni, partikularni pravni interes i rješavanje njegove individualne pravne situacije, što je protivno cilju i svrsi Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 114. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine, broj 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo ispitati je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.
Budući da se u ovom predmetu nije bilo dopušteno uložiti žalbu jer se ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, sukladno članku 114. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan