KLASA: UP/II-008-07/19-01/765

URBROJ: 401-01/06-20-4

Zagreb, 10. travnja 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) i članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), povodom žalbe ......... podnesene protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: 008-02/19-002/421, URBROJ: 251-02-02/1/015-19-5 od 15. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: 008-02/19-002/421, URBROJ: 251-02-02/1/015-19-5 od 15. listopada 2019. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem je u točki 1. izreke ......... (dalje u tekstu: žalitelj) djelomično odobreno pravo na pristup preslici građevinske dozvole KLASA: UP/I-361-03/14-10/150 od 12. lipnja 2014. godine uz prekrivanje osobnih podataka fizičkih osoba, osim imena i prezimena, u kojem je dijelu zahtjev žalitelja odbijen.

U točki 2. izreke osporenog rješenja odbijen je zahtjev žalitelja u pogledu traženja tehničke dokumentacije iz koje je vidljiv izgled uličnog pročelja i prostora predvrta.

Zahtjev žalitelja je u točki 1. izreke djelomično odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 3., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su navedene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, a u točki 2. izreke temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 5. navedenog Zakona, iz razloga što su zatražene informacije zaštićene propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje u pogledu točke 2. njegove izreke iz razloga što je taj dio rješenja nepravilan i nezakonit odnosno da u postupku koji mu je prethodio nije pravilno utvrđeno činjenično stanje te da ne postoje razlozi zbog kojih mu se kao stranci ne bi trebale dostaviti tražene informacije. Pri navedenom se žalitelj poziva na odredbu članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj podnositelj zahtjeva nije obvezan navoditi razloge zbog kojih traži pristup informaciji. Nadalje, ističe kako prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju nije vezano za provedeni test razmjernosti i javnog interesa dalo potpuno obrazloženje, niti je navelo sve bitne činjenice. Žalitelj također navodi kako tijelo nije pravilno primijenilo zakonsku odredbu članka 15. iz razloga što je iz odredaba Zakona o gradnji temeljem kojeg je izdana predmetna građevinska dozvola (na koju se odnosi točka 1. izreke osporenog rješenja), vidljivo da je on kao stranka ovlašten na pristup traženoj informaciji odnosno informaciji koja je sastavni dio te dozvole (na koju se odnosi točka 2. izreke osporenog rješenja). Navodi da u prilogu žalbe dostvalja dokaz da je nekretnina s kojom neposredno graniči nekretnina vezano za koju traži informacije u ovom postupku, u njegovom suvlasništvu od 2007. godine. Zaključno ističe da je prvostupanjsko tijelo moglo već iz činjenica o adresi podnositelja nekretnine na koju se odnosi njegov zahtjev te iz spisa predmeta u kojem se izdavala predmetna građevinska dozvola točno utvrditi činjenice, pravilno provesti testa razmjernosti i javnog interesa te pravilnom primjenom zakonskih odredbi utvrditi da on kao stranka nesporno ima pravo na pristup traženim informacijama i u dijelu u kojem je njegov zahtjev odbijen. Od Povjerenika za informiranje traži da naloži prvostupanjskom tijelu da mu omogući pristup informacijama odbijenim u točki 2. osporenog rješenja. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj dana 19. rujna 2019. godine Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjelu za graditeljstvo, Središnjem odsjeku za graditeljstvo, podnio zahtjev za izdavanje preslike isprava iz spisa URBROJ: 251-13-22/122-14-8, s naznakom veze na Uporabnu dozvolu, Klasa: UP/I-361-05/2015-001-62, UR.BRROJ: 251-13-22/136-2015-7 te da je pozivom na Zakon o pravu na pristup informacijama zatražio dostavu ovjerenih preslika sljedećih dokumenata iz navedenog spisa: 1. preslike građevinske dozvole od dana 12. lipnja 2014. godine, Urbroj: 251-13-22/122-14-8 za rekonstrukciju poslovne zgrade (aparthotel) u Zagrebi, Ulica Franje Pokornyja 1A, i 2. preslike tehničke dokumentacije iz koje je vidljiv izgled uličnog pročelja i prostora predvrta za navedenu zgradu.

Nadalje je utvrđeno da je Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, navedeni podnesak žalitelja aktom KLASA: 350-01/19-002/159, URBROJ: 251-13-20/001-19-2 od 23. rujna 2019. godine proslijedio na nadležno postupanje Gradskom uredu za opću upravu, s naznakom predmeta – ovjerene preslike iz arhiviranog spisa, kao i da je citirani akt dostavljen na znanje i službenici za informiranje Grada Zagreba. U navedenom je aktu je navedeno kako pravni interes podnositelja izvire iz odredbe članka 115. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17. i 39/19.) uz predočenje isprave kojom dokazuje da je vlasnik odnosno nositelj druguh stvarnih prava na nekretnini Franje Pokornyja 3, koja neposredno graniči s nekretninom za koju je izdana građevinska dozvola.

Iz spisa predmeta je također vidljivo da je podnesak žalitelja uzeo u rad službenik za informiranje Grada Zagreba koji je, nakom provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, a o čemu u spisu postoji službena bilješka KLASA: 008-02/19-02/421, URBROJ: 251-02-02/015-19-4 od 15. listopada 2019. godine, o njegovom zahtjevu donio osporeno rješenje kojim je isti djelomično odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 3., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. i točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su navedene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka te se radi o autorskom djelu zaštićenim posebnim propisom.

U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je u pogledu podataka koji su traženi pod točkom 1. predmetnog zahtjeva utvrđeno da se radi o dokumentu koji sadrže osobne podatke te da je sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama proveden test razmjernosti i javnog interesa u kojem je utvrđeno da se može omogućiti pristup dokumentu na način da ostanu vidljiva imena i prezimena fizičkih osoba, a da se prekriju ostali osobni podaci. U odnosu na informaciju koja se tražila pod rednim brojem 2. zahtjeva je utvrđeno da se radi o dokumentaciji koja je sukladno odredbi članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, pa je stoge u tom dijelu valjalo odbiti zahtjev žalitelja.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje je aktom Grada Zagreba KLASA: 008-02/19-002/421, URBROJ: 251-02-02/015-19-7 od 6. studenoga 2019. godine dostavljen spis predmeta po žalbi žalitelja na nadležno postupanje, a slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz dopisa KLASA: UP/II-008-07/19-01/765, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 2. siječnja 2020. godine, aktom KLASA: 008-02/19-002/421, URBROJ: 251-02-02/015-20-11 od 9. siječnja 2020. godine dostavljena je i dokumentacija u pogledu koje je odbijen zahtjev žalitelja u točki 2. izreke osporenog rješenja.

Napominje se da je u aktu Grada Zagreba kojim je dostavljen spis predmeta istaknuta napomena kako u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja u spisu predmeta nije postojao dokaz o tome da je žalitelj stranka postupka izdavanja građevinske dozvole koja je predmet ovog postupka, a da je u aktu kojim je dostavljena nadopuna spisa predmeta navedeno kako je dio projekta koji je predmet ovog postupka sastavni dio građevinske dozvole izdane u postupku u kojem je žalitelj stranka kao vlasnik parcele koja neposredno graniči s nekretninom na adresi Franje Pokornyja 1A u Zagrebu.

Člankom 115. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisnao da drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.

U žalbenom postupku je stoga razmatrana zakonitost osporenog rješenja u pogledu informacija kojima u točki 2. izreke osporenog rješenja nije omogućen pristup sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Stoga je Povjerenik za informiranje ispitujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa u prvostupanjskom postupku, u žalbenom postupku razmotrio je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama pod točkom 2. predmetnog zahtjeva, a također i utvrdio da li se pristup istima može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 48. Zakona o gradnji propisano je da sudionici u gradnji jesu: 1. investitor, 2. projektant, 3. izvođač, 4. nadzorni inženjer, 5. revident. U članku 65. stavku 1. istog Zakona je propisano da su glavni projekt i izvedbeni projekt zajedno s građevinskom dozvolom dužni trajno čuvati investitor, njegov pravni sljednik, odnosno vlasnik građevine, a u stavku 2. istog članka da je glavni projekt zajedno s građevinskom dozvolom dužno čuvati upravno tijelo odnosno Ministarstvo. Člankom 67. navedenog Zakona je propisano da se projekti u smislu istog Zakona razvrstavaju prema namjeni i razini razrade na: 1. glavni projekt, 2. izvedbeni projekt, 3. tipski projekt, 4. projekt uklanjanja građevine.

U članku 75. Zakona o gradnji je propisano da se autorska prava na građevini projektiranoj glavnim ili drugim projektom i građenjem u skladu s tim projektom stječu sukladno posebnom zakonu, ako je to ugovoreno ugovorom o izradi projekta.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanog pristanka nositelja prava. Stavkom 6. navedenog članka je propisano da informacije kojima se ograničava pristup zbog razloga navedenih u stavku 2. točki 5. ovog članka postaju dostupne javnosti kad to odredi onaj kome bi objavljivanjem informacije mogla biti prouzročena šteta, ali najduže u roku od 20 godina od dana kad je informacija nastala, osim ako zakonom ili drugim propisom nije određen duži rok.

U članku 115. stavku 1. Zakona o gradnji je propisano da je stranka u postupku građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola. Stavkom 2. istog članka je propisano da je tijelo graditeljstva dužno stranki, prije izdavanja građevinske dozvole, pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja (u daljnjem tekstu: uvid u spis predmeta).

Člankom 5. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03., 79/07., 80/11., 141/13., 127/14., 62/17. i 96/18.) propisano je da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da autorska djela jesu osobito: jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi), glazbena djela, s riječima ili bez riječi, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti, djela arhitekture, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju), kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.

Člankom 91. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima je propisano da je dopušteno reproduciranje autorskih djela koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih reprodukcija. Stavkom 2. istog članka je propisano da se djela iz stavka 1. ovoga članka ne smiju reproducirati u trodimenzionalnom obliku. U članku 92. navedenog Zakona je propisano da se odredbe članka 91. stavka 1. ovoga Zakona primjenjuju samo u pogledu vanjskog izgleda arhitektonskog objekta.

Uzimajući u obzir da iz navedenih odredbi proizlazi da u slučaju projektne dokumentacije iz područja arhitekture idejni projekt (koji obuhvaća pisani i crtani dio) zaštićen autorskim pravom, u žalbenom je postupku zaključeno da se prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju osnovano pozvalo na ograničenje pristupa informacijama propisano člankom 15. stavkom 2. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, sukladno navedenim odredbama Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima, dopušteno je reproduciranje vanjskog dijela izgrađene zgrade, koja postoji u prostoru, ali ne i u trodimenzionalnom obliku, iz čega proizlazi da nije dopušteno, bez pristanka autora arhitektonski projekt odnosno idejni te glavni projekt koji je prilog građevinske dozvole, distribuirati trećim osobama. Pri navedenom se napominje da u spisu predmeta nema pisanog traga o traženju navedenog pristanka, bilo od strane žalitelja bilo od prvostupanjskog tijela, tako da se u spisu predmeta ne nalazi pristanak nositelja prava.

Osim navedenog, uvidom u informacije koje su predmet ovog postupka u žalbenom postupku je zaključeno da iste sadrže i osobne podatke fizičkih osoba investitora te projektanata i arhitekata.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

U uvodnoj odredbi broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

Uvodnom odredom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno os sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.

Uzimajući u obzir sve navedene odredbe u žalbenom je postupku ispitivanjem pravilnosti testa razmjernosti i javnog interesa provedenog od strane prvostupanjskog tijela zaključeno kako ne prevladava javni interes za odobravanjem pristupa „tehničkoj dokumentaciji iz koje je vidljiv izgled uličnog pročelja i prostora predvrta” kako je istu u svom zahtjevu nazvao žalitelj, a u pogledu postojeće zgrade u prostoru za koju je u upravnom postupku izdana građevinska dozvola, a osobito imajući u vidu i općepoznatu činjenicu da građanima u slučaju sumnje u nepravilnosti pri izdavanju građevinskih dozvola na raspolaganju stoje nadležne inspekcijske službe.

Naime, u konkretnom slučaju žalitelj traži informacije iz postupka u kojem je izdana građevinska dozvola za zgradu koja nije izgrađena javnim sredstvima nego sredstvima fizičke osobe privatnog investitora. S obzirom da se Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi na sve korisnike jednako žalbeni razlozi ne mogu se prihvatiti i žalitelju omogućiti traženi pristup informacijama sukladno odredbama navedenog Zakona, jer je iz njegovih navoda očito da se radi o privatnom interesu, a ne o javnom interesu. Svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a pravo na pristup informacijama ne znači zadiranje u tuđe osobne podatke i ugrožavanje tuđe privatnosti. Nadalje, osobni podatak nije samo ime i prezime osobe nego i sva obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Povrh navedenog zatražene informacije su informacije koje su dio određenog upravnog postupka, a pristup takvim informacijama mogu ostvarivati stranke i osobe koje dokažu pravni interes temeljem drugog posebnog propisa, a ne temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nakon provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je zaključio da nije utvrđeno prevladavanje javnog interesa za omogućavanje pristupa traženim informacijama, s obzirom da se radi o izgrađenoj zgradi za koju je izdana građevinska dozvola te da o u predmetnom zahtjevu navedenoj nekretnini postoje javno dostupni podaci u zemljišnim knjigama te je zaključeno da je time zadovoljen javni interes za pristupom navedenim informacijama. Naime, radi se o dokumentaciji čiju je izradu privatni investitor naručio od ovlaštene osobe te istu platio, odnosno ista je dio idejnog projekta u vlasništvu privatne fizičke osobe.

S obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno da nema prevladavajućeg javnog interesa da se žalitelju omogući pristup traženim informacijama, jer nije identificirano postojanje javnog interesa vezanog za arhitektonski projekt odnosno njegove dijelove koji su zatraženi u predmetnom zahtjevu, iz navedenog proizlazi da ne prevladava javni interes za omogućavanjem pristupa zatraženoj informaciji, osim što navedeni podaci zanimaju žalitelja. Naime, da su pri izgradnji zgrade za koju se traže predmetne informacije bila utrošena javna sredstva, iste bi bile od javnog značaja, što ovdje očito nije slučaj.

Također, iz spisa predmeta te javno objavljenih informacija ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za ishođenje lokacijske i građevinske dozvole te za samu izgradnju zgrade privatnog investitora u pogledu koje se traže informacije, niti se u zahtjevu zatražene informacije odnose na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava istih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Osim navedenog, posebno se ističe da ukoliko bi se žalitelju omogućio pristup zatraženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, pristup istim informacijama bi se onda trebao omogućiti bilo kojoj osobi koja bi ih zatražila, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. navedenog Zakona, a koju bi sukladno članku 9. istog Zakona korisnik u tom slučaju imao pravo javno iznositi. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Stoga se zbog zaštite osobnih podataka ne može žalitelju omogućiti pristup zatraženim informacijama sukladno odredbama Zakona o oravu na pristup informacijam. Naime, iskazani privatni interes žalitelja u konkretnom slučaju ne može biti stavljen ispred zaštite privatnosti pojedinaca.

Pri navedenom se posebno napominje i to da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti vezana za izdavanje građevinskih dozvola u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Nakon provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je zaključio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, s obzirom da prije nego što se upustilo u rješavanje predmetnog zahtjeva sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno prije donošenja osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je zahtjev žalitelja rješavalo sukladno odredbama navedenog Zakona, kao da je isti zahtjev podnijela bilo koja druga pravna ili fizička osoba. Međutim, kada se uzme u razmatranje postupanje prvostupanjskog tijela pri rješavanju zahtjeva sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup infromacijama, zaključeno je da je prvostupanjsko tijelo u pogledu točke 2. izreke osporneog rješenja pravilno postupilo kada je odbilo zahtjev žalitelja, pri čemu se ističe da je shodno svemu ranije navedenom na isti način treballo postupiti i u pogledu točke 1. zahtjeva žalitelja. No, uzimajući u obzir da je žakbeno tijelo dužno postupati u granicama zahtjeva iz predmetnog podneska, navedeni nedostatak nije mogao utjecati na donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreciovog rješenja.

Posebno se napominje da se ovim rješenjem ne dira u pravo žalitelja da zatraži uvid u spis predmeta sukladno posebnom propisu, odnosno sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku, koji u stavku 1. propisuje da se stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan