KLASA: UP/II-008-07/19-01/284

URBROJ: 401-01/04-20-4

Zagreb, 6. travnja 2020.

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/I-008-02/19-03/7, URBROJ: 530-11-19-1 od 8. ožujka 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/I-008-02/19-03/7, URBROJ: 530-11-19-1 od 8. ožujka 2019. godine, kao neosnovana.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Pobijanim rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je žalitelj zatražio dostavu izdanih suglasnosti i pripadajuće dokumentacije dane za provođenje podvodnih radova unutar područja luke Karigador u 2018. godini. Predmetni zahtjev odbačen je temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije, niti ima saznanja gdje se informacije nalaze.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu, u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje, žalitelj smatra neosnovanim stajalište pobijanog rješenja kako „...suglasnost i pripadajuća dokumentacija vezane za provođenje podvodnih radova unutar područja luke Karigador za 2018. godinu ne postoje u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, žalitelj smatra da je zahtjevom za pristup informacijama od 27. veljače 2019. godine zatražio konkretnu, točno određenu informaciju. Također, smatra da je tijelo javne vlasti trebalo rješenjem odbiti njegov predmetni zahtjev temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ukoliko se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. citiranog Zakona. S tim u vezi, smatra da je pobijanim rješenjem neosnovano ocijenjeno kako tražena informacija ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te da je neosnovano odbačen njegov zahtjev, čime je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, počinjena bitna povreda odredaba postupka i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje smatra da je pobijanim rješenjem neosnovano utvrđeno da navedeno tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije te da se u obrazloženju rješenja citiraju zakonske odredbe, ali ne iznose razlozi zbog kojih tijelo javne vlasti ne raspolaže zatraženim informacijama. Također, ukazuje da pobijano rješenje ne navodi koje su radnje poduzete u cilju utvrđivanja postojanja, odnosno nepostojanja zatražene informacije, čime je tijelo javne vlasti propustilo postupiti sukladno upravno pravnom načelu utvrđivanja materijalne istine. Predlaže da žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27. veljače 2019. godine, od tijela javne vlasti, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, zatražio dostavu sljedećih informacija: „je li u 2018. godini od Ministarstva zatraženo te, shodno tome, je li Ministarstvo izdalo bio kakve suglasnosti za provođenje podvodnih radova bilo koje vrste, bilo kojem subjektu, unutar područja luke Karigador (sukladno članku 13. Pomorskog zakonika, članka 31. Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske i/ili drugim posebnim propisima); ukoliko je od Ministarstva zatraženo izdavanje takvih suglasnosti, odnosno ukoliko je Ministarstvo takve suglasnosti izdalo, molimo za dostavu sljedećih informacija: - je li Ministarstvo subjektu kojemu je izdana suglasnost naložilo da o obavljanju radova prethodno obavijesti Lučku kapetaniju Pula ili drugo nadležno tijelo, a ako je, je li subjekt postupio po nalogu Ministarstva i o obavljanju radova prethodno obavijestio Lučku kapetaniju Pula ili drugo nadležno tijelo; - je li Ministarstvo u odnosu na podvodne radove za koje je izdana suglasnost naložilo da se o navedenim radovima obavijesti javnost i na koji način, a ako je, je li, kada i na koji način objavljena obavijest (oglas) o provođenju navedenih podvodnih radova te; - dostavu sve dokumentacije u vezi s navedenim zahtjevima za izdavanje suglasnosti za podvodne radove i s izdanim suglasnostima“. Također, žalitelj podredno navodi, ukoliko dostava traženih informacija nije moguća, da se njegov zahtjev ima smatrati zahtjevom za uvid u spis Ministarstva vezano za zatražene i izdane suglasnosti za obavljanje podvodnih radova u luci Karigador, sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku.

Nadalje, uvidom u pobijano rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/I-008-02/19-03/7, URBROJ: 530-11-19-1 od 8. ožujka 2019. godine, utvrđeno je da je zahtjev žalitelja za pristup informacijama odbačen temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije, niti ima saznanja gdje se informacije nalaze. Također, u obrazloženju osporavanog rješenja u bitnome se navodi da je u provedenom postupku, a temeljem prikupljenih informacija, utvrđeno da suglasnost i pripadajuća dokumentacija vezane za provođenje podvodnih radova unutar područja luke Karigador za 2018. godinu ne postoje u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama unutar Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Uz navedeno, ukazuje se da je žalitelj dana 11. srpnja 2018. godine, u skladu s člankom 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) razgledao spis KLASA: 342-04/17-02/153 koji sadrži cjelokupnu dokumentaciju vezanu za podmorski arheološki pregled uvale Karigador u općini Brtonigla te da je o istom sačinjen zapisnik čiju je kopiju preuzeo žalitelj istoga dana.

Postupajući po žalbi, dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/19-01/284, URBROJ: 401-01/11-19-2 od 15. svibnja 2019. godine, od Ministarstva mora prometa i infrastrukture zatraženo je obrazloženje okolnosti temeljem kojih je odbačen zahtjev žalitelja, odnosno dostava drugog dokaza iz kojeg proizlazi da navedeno tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije.

Dana 24. svibnja 2019. godine u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljen dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/I-008-02/19-03/7, URBROJ: 530-11-19-5 od 24. svibnja 2019. godine, u kojem se u bitnome navodi da je izvršena ponovna provjera postoje li dodatne informacije pored onih koje su Povjereniku za informiranje prethodno dostavljene u spisu predmeta, pri čemu je utvrđeno da navedeno tijelo javne vlasti ne raspolaže s dodatnim informacijama. Također, ističe se da je sve informacije koje postoje, a koje su propisane člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, žalitelj dana 11. srpnja 2018. godine, u skladu s člankom 84. Zakona o općem upravnom postupku, razgledao unutar spisa KLASA: 342-04/17-02/153 , kao što je i navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja. Zaključno, tijelo javne vlasti napominje da je isto učinilo sve što je potrebno u svrhu ispravnog rješavanja zahtjev žalitelja za pristup informacijama.

Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Nadalje, podredno se ukazuje na odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku (npr. određenog dokumenta, ugovora, izvješća, zapisa na CD-u ili drugom mediju za pohranu podataka) u trenutku postavljanja zahtjeva za pristup informacijama.

Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka. Osim toga, pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žalitelj traži, odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žalitelj samostalnom obradom došao do traženih podataka.

Uvidom u žaliteljev zahtjev za pristup informacijama razvidno je kako se isti sastoji od postavljanja upita tijelu javne vlasti i zahtjeva za dostavom konkretne dokumentacije vezane uz izdavanje suglasnosti za podvodne radove unutar luke Karigador.

S obzirom da je tijelo javne vlasti povodom zaprimljenog zahtjeva utvrdilo da ne posjeduje tražene informacije u materijaliziranom obliku iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te nema saznanja gdje se informacije nalaze, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a prvostupanjsko tijelo je stoga o zahtjevu stranke odlučilo sukladno odredbama citiranog Zakona, tako da se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Pri navedenom se posebno napominje i to da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                         dr. sc. Zoran Pičuljan.