KLASA: UP/II-008-07/19-01/889
URBROJ: 401-01/05-20-4
Zagreb, 17. travnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Ekoplus d.o.o., broj: 1911-618/DB od 26. studenog 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Ekoplus d.o.o., broj: 1911-618/DB od 26. studenog 2019. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici „Clean start“ analize stanja trgovačkog društva Ekoplus d.o.o., na način da se na dokumentu u poglavlju 5.4.1 „Postupci izvlaštenja“, od 115. do 121. stranice, prekriju imena i prezimena fizičkih osoba sa pripadajućim brojevima katastarskih čestica, te se u tom dijelu zahtjev odbija.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Ekoplus d.o.o. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove pravomoćnosti.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem trgovačkog društva Ekoplus d.o.o. (dalje u tekstu: TD Ekoplus) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je zatražena „Clean start“ analiza poslovanja TD Ekoplus, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 1. te stavka 3. točke 1. i točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, kao i jer postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne; odnosno onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti.
Žaliteljica je na pobijano rješenje pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako je osnovana djelatnost TD Ekoplus gospodarenje otpadom, slijedom čega je transparentno poslovanje društva od javnog interesa zbog potrebe adekvatne zaštite okoliša i zdravlja građana, te podliježe pravu na pristup informacijama i prema Arhuškoj konvenciji. Predlaže da se njezina žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 12. studenog 2019. godine zatražila od tijela javne vlasti, temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama i Arhuške konvencije, da joj dostavi „Clean start“ analizu poslovanja TD Ekoplus u elektroničkom obliku.
U obrazloženju rješenja kojim se odbija žaliteljičin zahtjev za pristup informacijama, TD Ekoplus citira gore navedene odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama te ističe kako je Uprava Društva klasificirala zatraženu informaciju stupnjem tajnosti „strogo tajno“, sukladno Pravilniku o klasifikaciji podataka TD Ekoplus. Također navodi kako je predsjednik uprave Društva dostavio predmetnu analizu Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, stoga je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama te da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
S obzirom na pravni temelj odbijanja zahtjeva, u žalbenom je postupku razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.
Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. i točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne; odnosno onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Nastavno na citirane zakonske odredbe na kojima je utemeljeno pobijano rješenje, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje te je pogrešno primijenilo zakonske odredbe.
Naime, TD Ekoplus je pogrešno odbio zahtjev temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer navedena odredba pretpostavlja da je informacija klasificirana stupnjem tajnosti sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12), a ne sukladno Pravilniku o klasifikaciji podataka TD Ekoplus.
Zakonom o tajnosti podataka se utvrđuje pojam klasificiranih i neklasificiranih podataka, stupnjevi tajnosti, postupak klasifikacije i deklasifikacije, pristup klasificiranim i neklasificiranim podacima, njihova zaštita i nadzor nad provedbom ovoga Zakona, a u članku 4. navedenog Zakona je propisano kako su stupnjevi tajnosti klasificiranih podataka VRLO TAJNO, TAJNO, POVJERLJIVO i OGRANIČENO. Člankom 5. Zakona o tajnosti podataka propisano je da se s obzirom na stupanj ugroze zaštićenih vrijednosti stupnjevima tajnosti iz članka 4. ovoga Zakona mogu klasificirati podaci iz djelokruga državnih tijela u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku. Člankom 13. navedenog Zakona su predviđene osobe koje mogu klasificirati podatke predviđenim stupnjevima tajnosti.
Drugim riječima TD Ekoplus nema ovlast klasificirati podatke stupnjem tajnosti propisanim, odredbom članka 4. Zakona o tajnosti podataka, a uostalom ističe se kako je tijelo javne vlasti klasificiralo podatke stupnjem tajnosti „strogo tajno“, koji uopće nije predviđen navedenom zakonskom odredbom.
Osim toga, zatražena „Clean start“ analiza uopće ne predstavlja podatak od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku da bi bio predmet klasifikacije.
Nadalje, što se tiče uskrate informacije jer postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne; odnosno onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti, naglašava se kako tijelo javne vlasti nije ispravno podvelo utvrđeno činjenično stanje pod navedenu zakonsku odredbu, odnosno nije utvrđeno pravo stanje stvari.
U žalbenom postupku nije utvrđeno da se vodi ikakav sudski ili drugi postupak čije bi odvijanje bilo narušeno, već je TD Ekoplus dostavilo Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci predmetnu „Clean start“ analizu.
Naglašava se kako tijelo javne vlasti nije čak ni podnijelo kaznenu prijavu, već je obavijestilo državno odvjetništvo o određenim utvrđenim nepravilnostima.
Osim toga, predmetna analiza je izrađena prije njenog dostavljanja nadležnom državnom odvjetništvu, predstavlja zasebnu informaciju i ne postoji nikakav pravno i činjenično utemeljen razlog za primjenu odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. i točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dodatno je potrebno nešto više reći o ulozi TD Ekoplus i njegovoj društvenoj odgovornosti, kao i zakonskim obvezama.
Tako se ističe da je TD Ekoplus osnovano od strane Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Općine Viškovo te trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Rijeka, u svrhu gospodarenja otpadom na području cijele Primorsko-goranske županije.
Drugim riječima, TD Ekoplus je osnovano od strane drugih tijela javne vlasti, temeljni kapital društva uplaćen je iz javnih sredstava, a djelomično se i financira iz proračunskih sredstava, a osnovano je za svrhu obavljanja javne službe i pružanja javne usluge.
TD Ekoplus je obveznik Zakona o javnoj nabavi, a njegovu djelatnost definiraju Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, 110/18) i Zakon o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine, broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19).
Sukladno odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, komunalno gospodarstvo, između ostalih, se temelji na načelima zaštite javnog interesa, javne službe i neprofitnosti.
Člankom 23. stavkom 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisano je da je gospodarenje otpadom od interesa za Republiku Hrvatsku, dok se na više mjesta u Zakonu prikupljanje određenih kategorija otpada apostrofira kao javna usluga.
Treba uzeti u obzir da zatražena informacija predstavlja između ostalog informaciju o okolišu te da je okoliš dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu čineći time informacije o okolišu informacijama od posebnog značaja i interesa za javnost interesa. Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u pitanjima koja se tiču okoliša uređen je Zakonom o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 80/13, 153/13, 78/15, 12/18, 118/18), ujedno i Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša („Narodne novine“, broj 64/08) koja je donesena temeljem Zakona iz 2007. godine. Zakon o zaštiti okoliša je usklađen s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija), koja je implementirana u hrvatsko pozitivno pravo Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/07.). Arhuška konvencija, čija je svrha razvoj okolišne demokracije i koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša za sve stranke Konvencije, je u odnosu na Hrvatsku stupila na snagu 25. lipnja 2007. godine.
S obzirom da je TD Ekoplus djelomično financirano iz proračunskih sredstava, te s obzirom da je onda i predmetna analiza djelomično financirana iz javnih sredstava, ukazuje se na odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u informacije koja su predmet postupka te je utvrđeno da one nisu klasificirane određenim stupnjem tajnosti sukladno Zakonu o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12).
S druge strane, dostavom podataka o adresama fizičkih osoba i pripadajućim brojevima katastarskih čestica, došlo bi do nepotrebnog otkrivanja zaštićenih osobnih podataka fizičkih osoba, što bi predstavljalo davanje osobnih podataka u prekomjernom opsegu.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za osobne podatke koji su dio zatražene informacije, da se isti ne odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava adrese fizičke osobe doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 2. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljičin zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacija može omogućiti žalitelju.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. te člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan