URBROJ: 401-01/05-20-4

Zagreb, 21. travnja 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-008-01/20-01/01, URBROJ: 2198/16-03/3-20-1 od 10. siječnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-008-01/20-01/01, URBROJ: 2198/16-03/3-20-1 od 10. siječnja 2020. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Sporazuma o suradnji zaključenog 5. lipnja 2019. godine između Grada Biograda na Moru i trgovačkog društva AsiaBaseMetals Inc., na način da se na posljednjoj stranici Sporazuma prekrije broj putovnice fizičke osobe, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Nalaže se Gradu Biogradu na Moru da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Grada Biograda na Moru odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražena preslika Sporazuma između Grada Biograda na moru i trgovačkog društva AsiaBaseMetals Inc., temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer bi objavljivanje informacije prije njenog dovršetka i cjelovite izrade moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj navodi kako postoji veliki interes javnosti da sazna kakav je sporazum potpisao gradonačelnik u ime građana u pogledu suradnje s navedenom tvrtkom, te ističe kako je test razmjernosti pogrešno proveden, s obzirom da je nagovještaj sadržaja sporazuma objavila druga strana potpisnica sporazuma na svojim mrežnim stranicama te je time dala za pravo da se postavi ovakav zahtjev koji će u interesu javnosti učiniti dostupnom zatraženu informaciju. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 14. prosinca 2019. godine zatražio od Grada Biograda na Moru presliku Sporazuma sklopljenog između Grada Biograda na moru i trgovačkog društva AsiaBaseMetals Inc., s obzirom da je dana 21. lipnja 2019. godine na stranicama Grada objavljen tekst o potencijalnom ulaganju navedenog trgovačkog društva, kao i o tome da je potpisan sporazum o suradnji.

Grad Biograd na Moru je u obrazloženju pobijanog rješenja kojim je odbio žaliteljev zahtjev naveo kako obzirom da predmetni Sporazum predstavlja tek prvi korak u realizaciji projekta i sadrži osobne podatke, a postoji mogućnost da je klasificiran kao poslovna tajna druge ugovorne strane te da je druga ugovorna strana pravna osoba registrirana u drugoj državi, tijelo javne vlasti je utvrdilo potrebu provedbe testa razmjernosti i javnog interesa prije davanja tražene informacije te je zaključilo da bi u konkretnom slučaju valjalo ograničiti pravo na pristup traženoj informaciji. Pritom je istaknuto da bi daljnje objavljivanje informacije prije njenog dovršetka i cjelovite izrade moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Grad Biograd na Moru prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje, nakon čega je nepravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

S obzirom na razloge uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Nadalje, odredbom članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Grad Biograd na Moru je po sudu Povjerenika za informiranje propustio prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer bi objavljivanje tražene informacije prije njenog dovršetka i cjelovite izrade moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.

Naime, zatražena informacija, odnosno Sporazum o suradnji, je dovršen i izrađen, stoga se ne može koristiti pravni temelj uskrate propisan odredbom članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, slijedom čega je provedeni test razmjernosti i javnog interesa pogrešno proveden jer se u njemu ne identificiraju stvarni i postojeći razlozi ugroze i štete koja bi mogla nastati kada bi se omogućio pristup zatraženoj informaciji.

Štoviše, na internetskim stranicama tijela javne vlasti je objavljeno da je Sporazum sklopljen, dakle da je informacija izrađena, čime se naglašava javni interes za objavom njezinog sadržaja i potrebom transparentnog obavještavanja javnosti o vođenju poslova jedinice lokalne samouprave i sporazuma koje sklapa u ime njezinih građana.

Predmetni Sporazum iskazuje samo namjeru i potencijalnu buduću suradnju između sporazumnih strana te bi kao takav trebao biti dostupan javnosti.

Tijelo javne vlasti je propustilo utvrditi da je kao pravni temelj eventualne uskrate trebalo primijeniti odredbu članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je u članku 7. Sporazuma navedeno kako su sporazumne strane suglasne da je ovaj Sporazum poslovna tajna.

Međutim, čak i da je primijenjena navedena zakonska odredba, ishod žalbenog postupka bi bio isti jer sporazumna strana mora biti svjesna da kada sklapa bilo kakav pravni posao s tijelom javne vlasti, tada ulazi u javni prostor gdje prevladava javni interes i gdje pretežu pojačana načela transparentnosti, a opsežna praksa Povjerenika za informiranje te upravnosudska praksa jasno ukazuju kako ugovori (a time podredno i sporazumi) koje sklapaju tijela javne vlasti sa drugim subjektima privatnog i javnog prava predstavljaju informaciju od javnog interesa.

Tako su presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, UsII-117/16-7 od 16. kolovoza 2016. godine, UsII-209/15-8 od 27. siječnja 2018. godine, UsII-14/15-6 od 22. svibnja 2015. godine, UsII-13/15-8 od 5. lipnja 2015. godine te 393/19-6 od 5. rujna 2019. godine potvrđivana tuženikova rješenja kojima su korisnicima prava na pristup informacijama omogućavane preslike ugovora koje sklopila Hrvatska elektroprivreda, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo pravosuđa i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

Zajednička karakteristika ugovora iz navedenih presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske je ta da ih je tijelo javne vlasti sklopilo sa fizičkim i pravnim osobama koje nisu tijela javne vlasti te da su ugovori bili označeni kao poslovna tajna.

Slijedom navedenog, iako su navedeni ugovori bili označeni kao poslovna tajna, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku, a potom i Visoki upravni sud u upravnosudskom postupku ustanovio kako ugovori između subjekata javnog te subjekata privatnog prava, odnosno između više subjekata javnog prava, predstavljaju informaciju od javnog značaja koja bi trebala biti dostupna javnosti, te kako su ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađenog odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Ugovorna transparentnost omogućava javnosti evaluaciju ugovora, a eventualno onemogućavanje pristupa takvim informacijama bi izazvalo sumnju u dijelu javnosti da poslovna tajna skriva nekompetentnost, loše upravljanje i rad za privatne interese.

S druge strane, s obzirom da predmetni Sporazum o suradnji sadrži i broj putovnice fizičke osobe, u žalbenom je postupku nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno je da bi otkrivanjem tog podatka u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnog podataka neovlaštenom obradom od strane primatelja tih podataka, u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Slijedom navedenog je bilo moguće u tom dijelu primijeniti odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 2. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacija može omogućiti žalitelju.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. te članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan