KLASA: UP/II-008-07/20-01/237
URBROJ: 401-01/05-20-2
Zagreb, 17. travnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 8/2020 od 24. ožujka 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 8/2020 od 24. ožujka 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražena dostava preslika ili skeniranih ugovora o kreditima/pozajmicama ili slično, koji se odnose na sljedeće isplate: ZAPREŠIĆ d.o.o. iznos od 2.426.250 kn, Bigfoot d.o.o. iznos od 270.803 kn, Bigfoot d.o.o. iznos od 173.591 kn, INTERDENT d.o.o. iznos od 64.448 kn, INTERDENT d.o.o. iznos od 101.752 kn, INTERDENT d.o.o. iznos od 104.745 kn, INTERDENT d.o.o. iznos od 74.048 kn, LUTEC RACING d.o.o. iznos od 657.360 kn, LUTEC RACING d.o.o. iznos od 587.475 kn, Kvarat d.o.o. iznos od 672.300 kn, Kvarat d.o.o. iznos od 672.300 kn. Predmetni zahtjev odbačen je temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako ulaže žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako temeljem članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima trebaju biti dostupne bez ograničenja te ističe kako je nerazumljivo i nejasno kako bi tijelo javne vlasti posjedovalo informaciju tko su krajnji korisnici te iznos sredstava po okvirnom iznosu za financiranje s leasing društvima, a da o tome ne posjeduje informaciju. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 25. veljače 2020. godine zatražio od HBOR-a dostavu preslika ili skeniranih ugovora o kreditima/pozajmicama i slično koji se odnose na sljedeće isplate: ZAPREŠIĆ d.o.o. iznos od 2.426.250 kn, Bigfoot d.o.o. iznos od 270.803 kn, Bigfoot d.o.o. iznos od 173.591 kn, INTERDENT d.o.o. iznos od 64.448 kn, INTERDENT d.o.o. iznos od 101.752 kn, INTERDENT d.o.o. iznos od 104.745 kn, INTERDENT d.o.o. iznos od 74.048 kn, LUTEC RACING d.o.o. iznos od 657.360 kn, LUTEC RACING d.o.o. iznos od 587.475 kn, Kvarat d.o.o. iznos od 672.300 kn, Kvarat d.o.o. iznos od 672.300 kn .
U obrazloženju pobijanog rješenja, kojim je odbačen žaliteljev zahtjev, HBOR navodi kako je postupajući po rješenju Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/546, URBROJ: 401-01/06-19-2 od 16. rujna 2019. godine, dostavio žalitelju popis krajnjih korisnika kredita koje je HBOR kreditirala od 1. travnja do 30. lipnja 2019. godine, uz iznose kredita.
Nakon što je žalitelj podnio predmetni zahtjev od 25. veljače 2020. godine, HBOR navodi kako je uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je žalitelj zatražio preslike ugovora zaključenih sa krajnjim korisnicima kredita financiranih putem leasing društva. Ističe kako se radi o financiranju koje HBOR provodi na način da s leasing društvom zaključuje ugovor o okvirnom kreditu te se temeljem okvirnog ugovora leasing društvu odobrava okvirni iznos za financiranje pojedinih ciljnih skupina određenih Programom financiranja u suradnji s leasing društvima (koji je javno dostupan i objavljen na internetskim stranicama HBOR-a). Sukladno čl. 107. Zakona o leasingu („Narodne novine“, broj 141/13), leasing društvo dužno je čuvati sve podatke, informacije, činjenice i okolnosti za koje je saznalo u poslovanju s primateljem leasinga, odnosno dobavljačem leasinga. Obzirom na navedeno, HBOR ne posjeduje zatražene ugovore o kreditu zaključene sa krajnjim korisnicima.
Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
HBOR se u odgovoru na žalbu osvrće na žalbene navode te ističe kako predmet žaliteljevog zahtjeva nije bila informacija o tome sa kojim leasing društvima su sklopljeni ugovori o okvirnom kreditu, niti je žalitelj u svome zahtjevu tražio pristup informaciji koja bi govorila o uvjetima predmetnih kredita. Slijedom navedenog, HBOR smatra kako se žalitelj ne može u žalbi pozivati da mu nije u obrazloženju navedeno nešto što on u zahtjevu nije niti tražio. HBOR potom citira zakonsku definiciju informacije te naglašava kako se predmetna dokumentacija koju žalitelj traži odnosi na ugovore koji su navedeni korisnici zaključili sa leasing društvima, a ne sa HBOR-om, slijedom čega HBOR ističe kako nije ugovorna strana predmetnih ugovora te samim time nema u posjedu predmetne dokumente niti ih je HBOR izradio sam ili u suradnji s drugim tijelima. Drugim riječima, HBOR navodi kako je jasno da su stranke leasing ugovora leasing društvo kao davatelj leasinga i korisnici kao primatelji leasinga. Smatra kako je neosnovano pozivanje žalitelja na odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se u ovom slučaju nije odlučivalo u meritumu i nije se provodio test razmjernosti i javnog interesa.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako su navodi iz žaliteljeve žalbe nejasni i općeniti te kako prilog „slično“ kojeg žalitelj ističe ne može toliko široko i apstraktno obuhvatiti zatražene informacije. Žalitelj je od HBOR-a dobio podatak o krajnjim korisnicima i iznosima kredita, što je potpuno drugačija informacija od dokumentacije (ugovora) koju sklapaju ugovorne strane, dakle leasing društva i krajnji korisnici, koju je žalitelj zatražio svojim zahtjevom, a koju HBOR ne posjeduje.
S obzirom da je tijelo javne vlasti povodom zaprimljenog zahtjeva utvrdilo da ne posjeduje informaciju, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a prvostupanjsko tijelo je stoga o zahtjevu stranke odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, tako da se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan