KLASA: UP/II-008-07/21-01/381
URBROJ: 401-01/06-21-2
Zagreb, 24. svibnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, KLASA: UP/I-032-01/20-01/1, URBROJ: 513-03-01-20-6 od 22. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, KLASA: UP/I-032-01/20-01/1, URBROJ: 513-03-01-20-6 od 22. prosinca 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva financija odbačen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 8. rujna 2021. godine (u tijelu javne vlasti zaprimljen 16. rujna 2020. godine), kojim je žalitelj tražio informacije o iznosima utrošenim u financiranje medijskog prostora od 1. siječnja 2020. godine do 7. rujna 2020. godine temeljem koronavirus pandemije, obzirom na oglase koji su prisutni u medijima i koji upozoravaju na opasnost pandemije, pozivom na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga što prvostupanjsko tijelo ne posjeduje zatražene informacije te nema saznanja o tome gdje se iste nalaze.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi što je bilo predmet njegova zahtjeva za pristup informacijama. Navodi da je prvostupanjsko tijelo suprotno odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev. Navodi da rješenje osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da se radi o trošenju javnih sredstava te da navedene podatke tijelo javne vlasti posjeduje kao informaciju odnosno da ukoliko istu i ne posjeduje da tada mora imati saznanja o tome gdje se ista nalazi, pa je slijedom navedenog zahtjev trebalo ustupiti. Navodi da je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva te od žalbenog tijela traži da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup traženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom od 8. rujna 2021. godine (u tijelu javne vlasti zaprimljen 16. rujna 2020. godine) Ministarstvu financija podnio zahtjev za pristup informacijama u kojem je zatražio sljedeće informacije: „iznosi koji su utrošeni u financiranje medijskog prostora na javnim i privatnim medijskim tvrtkama od 1. siječnja 2020. godine do 7. rujna 2020. godine temeljem koronavirus pandemije te iznose, ukoliko postoje, koji su ugovoreni, imaju se namjeru isplatiti te do kojeg datuma je predviđeno da se oglašavanje vrši (specificirani podaci, ukoliko postoje saznanja o financiranju drugih tijela javne vlasti i temeljem navedenog zamolili bih vas da proslijedite zahtjev“.
Također je utvrđeno kako je Ministarstvo financija postupivši po rješenju Povjerenika za informiranje UP/II-008-07/20-01/1199, URBROJ: 401-01/10-20-4 od 24. studenoga 2020. godine i rješavajući predmetni zahtjev u ponovljenom postupku donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-032-01/20-01/1, URBROJ: 513-03-01-20-6 od 22. prosinca 2020. godine, kojim je odbacio zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što ne posjeduje informacije kakve je u zahtjevu tražio žalitelj te nema saznanja gdje se iste nalaze.
Ministarstvo financija je aktom KLASA: UP/I-032-01/20-01/1, URBROJ: 513-03-01-21-7 od 27. travnja 2021. godine dostavio spis predmeta na nadležno postupanje, te se slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: 008-04/21-01/74, URBROJ: 401-01/06-21-2 od 27. siječnja 2021. godine dodatno očitovao kako ne posjeduje informacije koje se odnose na traženje žalitelja. U citiranom aktu prvostupanjsko tijelo je pojasnilo da je u žalbenom postupku ponovnom provjerom utvrđeno kako Ministarstvo financija ne posjeduje tražene informacije niti ima saznanja gdje se iste nalaze. Također, u citiranom je aktu naglašeno da Ministarstvo financija nije sudjelovalo, niti sudjeluje u financiranju medijskog prostora na javnim i privatnim medijskim tvrtkama temeljem koronavirus pandemije.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje popise, analize, izvješća, i sastavlja odgovore na pitanja i izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva.
U postupku po žalbi, a s obzirom na navode žalbe te osporenog rješenja, drugostupanjsko tijelo mora utvrditi da li je žalitelj predmetnim zahtjevom tražio podatak koji se može podvesti pod gore citiranu definiciju „informacije“, posjeduje li tijelo javne vlasti izrađenu zatraženu informaciju u trenutku podnošenja zahtjeva te ukoliko je posjeduje postoje li ograničenja zbog kojih je informacija izuzeta od javnog pristupa.
Pri navedenom se napominje kako nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji u slučaju kada je njezino postojanje kod istog tijela javne vlasti nedvojbeno utvrđeno.
Uvidom u spis predmeta, odnosno nakon razmatranja predmetnog zahtjeva, očitovanja koje je u žalbenom postupku dostavljeno od prvostupanjskog tijela te nakon pretrage javno objavljenih informacija, u žalbenom postupku je zaključeno kako prvostupanjsko tijelo ne posjeduje zatražene informacije te kako ono ne mora imati saznanja o tome gdje se iste nalaze, kako to tvrdi žalitelj u predmetnoj žalbi.
Naime, iz javno objavljenih oglasa i kampanja koje je u zahtjevu te u žalbi spomenuo žalitelj proizlazi da je na njima vidljivo tko je nositelj istih, a iz čega proizlazi i podatak o tome tko ih je financirao.
Uzimajući u obzir sve navedeno u žalbenom je postupku zaključeno da bi, ukoliko se radi o nositeljima kampanje koji su tijela javne vlasti i korisnici Državnog proračuna, Ministarstvo financija moglo u sklopu informacija o planiranju i izvršenju proračuna posjedovati podatke o tome koliko pojedino tijelo javne vlasti troši novca za usluge promidžbe i informiranja u određenom periodu, ali da se ne može pretpostaviti da li su, i ako jesu, koliki iznosi su po pojedinom takvom tijelu javne vlasti utrošeni baš za financiranje medijskog prostora temeljem koronavirus pandemije.
Stoga je u žalbenom postupku zaključeno da se prihvaća utvrđenje prvostupanjskog tijela o tome da ono ne posjeduje tražene informacije te nema saznanja o tome gdje se nalaze tražene informacije te da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbacilo predmetni zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama..
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan