KLASA: UP/II-008-07/21-01/297
URBROJ: 401-01/05-21-2
Zagreb, 31. svibnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije, urbroj: 01-18/687 od 4. ožujka 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije, urbroj: 01-18/687 od 4. ožujka 2021. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatske radiotelevizije (u daljnjem tekstu: HRT) djelomično je odbačen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim su zatraženi podaci o režiseru svake premijere emisije „Vrijeme je za jazz“ od 27. travnja 2012. godine do 23. travnja 2014. godine, te podaci o režiseru svake reemitirane emisije „Vrijeme je za jazz“ od 27. travnja 2012. godine do 4. travnja 2018. godine, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije te nema daljnjih saznanja gdje se one nalaze.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu zbog pogrešne primjene zakonskih odredbi, s obzirom da je njezin zahtjev trebalo odbiti, a ne odbaciti. Žaliteljica naglašava da je HRT imao dovoljno vremena da riješi njezin zahtjev i da poduzme sve potrebne radnje kako bi došao do informacije, što se ne može smatrati stvaranjem nove informacije, već isključivo pronalaženjem postojeće informacije i ulaganjem vremena kako bi se osigurala točna i potpuna informacija. Predlaže da Povjerenik za informiranje naloži tijelu javne vlasti da joj omogući pristup informaciji, odnosno dostavi podatke o režiseru svake reemitirane emisije „Vrijeme je za jazz“ od 27. travnja 2012. godine do 4. travnja 2018. godine.
Žalba je neosnovana.
Iz spisa predmeta je utvrđeno da je žaliteljica 10. travnja 2018. godine podnijela HRT-u zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražila sljedeće informacije: 1. podaci o režiseru svake premijere emisije „Vrijeme je za jazz” od 27. travnja 2012. godine do 23. travnja 2018. godine i 2. podaci o režiseru svake reemitirane emisije „Vrijeme je za jazz” od 27. travnja 2012. godine do 4. travnja 2018. godine. Nadalje, iz spisa predmeta, KLASA: UP/II-008-07/18-01/590, utvrđeno je da je povodom predmetnog zahtjeva HRT aktom Ur.broj: 608/18 od 11. travnja 2018. godine žaliteljici dostavio obavijest temeljem odredbe članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, da se sukladno članku 1. stavku 3. navedenog Zakona odredbe istog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom. Iz spisa predmeta KLASA: UP/II-008-07/18-01/590, je također razvidno da se žaliteljica nezadovoljna citiranim aktom podneskom 25. travnja 2018. godine obratila Povjereniku za informiranje, koji je dopisom KLASA: 008-04/18-01/283, URBROJ: 401-01/06-18-2 od 7. svibnja 2018. godine, isti dostavio prvostupanjskom tijelu na nadležno postupanje. HRT je potom, odlučujući o podnesku žaliteljice od 25. travnja 2018. godine, donio rješenje URBROJ: 608/18 od 18. svibnja 2018. godine kojim je on odbijen kao neosnovan, da je žaliteljica protiv navedenog rješenja izjavila žalbu te je prvostupanjsko tijelo nakon toga isto rješenje oglasilo ništetnim. Daljnjim uvidom u spis je utvrđeno da je HRT o prigovoru/žalbi žaliteljice odlučio osporenim rješenjem Ur.broj: 01-18/687 od 18. svibnja 2018. godine, kojim je odbio predmetni podnesak kao neosnovan, uz obrazloženje da su joj informacije koje je tražila u zahtjevu za pristup informacijama dostupne u okviru postupka koji kao punomoćnica stranke vodi protiv tijela javne vlasti ispred Trgovačkog suda u Zagrebu radi isplate naknade za režiranje emisije „Vrijeme je za jazz”. Žaliteljica je protiv predmetnog rješenja uložila žalbu Povjereniku za informiranje, koji je rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/18-01/590, URBROJ: 401-01/06-19-2 od 18. prosinca 2019. godine poništio rješenje HRT-a Ur.broj: 01-18/687 od 18. svibnja 2018. godine te je predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
HRT je u ponovnom postupku donio pobijano rješenje, urbroj: 01-18/687 od 4. ožujka 2021. godine, u čijem obrazloženju navodi kako je u odnosu na točku 1. zahtjeva žaliteljici dostavljeni podaci o popisu emisija „Vrijeme je za jazz“ od siječnja 2012. godine do prosinca 2014. godine sa podacima o režiserima kojima raspolaže. Ističe kako ostale podatke HRT ne posjeduje na način da raspolaže predmetnom informacijom sukladno definiciji Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da je službenica za informiranje HRT-a zatražila predmetne informacije od dvije radne jedinice te da je ustanovljeno da bi utvrđivanje režisera svake emitirane i reemitirane emisije „Vrijeme je za jazz“ podrazumijevalo stvaranje nove informacije. Navodi, naime, kako HRT ne posjeduje pouzdane informacije koji je točno bio redatelj svake emisije, već da bi jedini pouzdani podatak bio da se svaka kazeta sa snimljenom emisijom fizički pregleda i na odjavnoj špici vizualno utvrdi tko je bio redatelj. Navedeno bi značilo da se moraju naručiti sve sporne kazete iz međuarhive, u planskoj službi naručiti termini za njihovo pregledavanje te se odrediti ljudi koji bi sve to pregledali u zapisivali, a što bi za HRT predstavljalo nerazmjerno trošenje vremena odnosno sredstava.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Povjerenik za informiranje je prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja utvrdio da je HRT prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva trebao odbiti njezin zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne odbaciti temeljem odredbe članka 23. stavka 4. navedenog Zakona, međutim to nije utjecalo na konačni ishod postupka.
Naime, teleološkim tumačenjem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama dolazi se do zaključka kao se navedena odredba može upotrijebiti prilikom odbacivanja zahtjeva za pristup informacijama tek u slučaju kada tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju ni u kakvom obliku, tijelu informacija nije poznata, ne zna gdje se nalazi ni kako doći do nje.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno da tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije niti ima saznanja o njima, već se argumentacija uskrate bazira na nerazmjernom utrošku vremena i sredstava prilikom dolaženja do podataka koji su zatraženi zahtjevom.
U tom smislu obrazloženje pobijanog rješenja izlazi iz okvira odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama i ulazi u područje analize postojećih materijala i prevelikog angažmana službenika HRT-a, što može biti opterećujuće za tijelo javne vlasti, odnosno u područje stvaranja nove informacije u jedinstvenom obliku prikupljanjem podataka iz više izvora.
Drugim riječima, predmetni podaci postoje, nalaze se na odjavnim špicama svake emisije „Vrijeme je za jazz“, međutim ne nalaze se u integriranom obliku koji bi bio lako dostupan.
U tom je smislu u žalbenom postupku razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona. Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, odnosno može se lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje te u slučaju potrebe dostaviti podnositelju zahtjeva presliku iste.
Na zakonsku definiciju informacije se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Razmatrajući navedenu zakonsku definiciju informacije i zahtjeva, utvrđeno je da bi prvostupanjsko tijelo trebalo fizički pregledavati svaku kazetu sa emisijom „Vrijeme je za jazz“ u razdoblju od 6 godina, te bi je trebalo premotavati do odjavne špice i vizualno utvrditi, a potom i zapisati tko je bio redatelj svake emisije. Navedeno predstavlja analiziranje postojećih materijala i stvaranje nove informacije.
Svakako treba uzeti u obzir da, osim da se u ovom slučaju radi o stvaranju nove informacije, postoji nerazmjernost između uloženog truda i vremena da se dođe do informacije te javnog interesa koji postoji da zatražena informacija bude javno dostupna.
Povjerenik za informiranje je slijedom navedenog utvrdio da je da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari, tako da se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan