KLASA: UP/II-008-07/20-01/1251
URBROJ: 401-01/03-21-4
Zagreb, 8. lipnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Vodovod i odvodnja Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. UR.BROJ: 2107/02/14-20-807 od 6. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Vodovod i odvodnja Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. UR.BROJ: 2107/02/14-20-807 od 6. listopada 2020. godine, kao neosnovana.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 12. prosinca 2018. godine kojim traži razloge otkaza ugovora o radu djelatnika ........., temeljem članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti smatra da se radi o podacima koji predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da su neutemeljeni navodi iznijeti u osporenom rješenju, a kao razlozi da se tražena informacija u cijelosti ne dostavi jer se radi o radniku koji je očitavao brojila o potrošnji vode u gradu Crikvenici i kojem radniku je otkazan ugovor o radu tijekom 2018. godine. Navodi da nema niti jedan razlog da se informacija uskrati te traži od Povjerenika za informiranje da naloži tijelu javne vlasti dostavu cjelovite informacije, dakle pisani razlog otkaza ugovora o radu djelatnika ......... jer navedeni podatak nije poslovna tajna, što tijelo javne vlasti pogrešno tumači i obrazlaže, odnosno koji su to razlozi da je poslovna tajna otkaz ugovora o radu djelatnika, koji je radio na poslovima očitanja potrošnje vode, odnosno da se radi o javnom poduzeću koje je dužno dati tražene informacije na zahtjev građana.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 12. prosinca 2018. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od Komunalnog trgovačkog društva Vodovod Žrnovnica d.o.o., sada Vodovod i odvodnja Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., kao tijela javne vlasti, objašnjenje razloga za otkazom djelatniku ..........
Iz pobijanog rješenja proizlazi da se pristup zatraženoj informaciji odbacuje jer sukladno članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, a nakon primjene testa razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. istog Zakona, tijelo javne vlasti navedene podatke smatra podacima koje može ograničiti jer smatra da se radi o podacima koji predstavljaju poslovnu tajnu.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta zajedno sa zatraženom informacijom koja je predmet ovog postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti na temelju zahtjeva za pristup informaciji odlučiti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
U žalbenom postupku je utvrđeno da je žaliteljev zahtjev za pristup informacijama poslan elektroničkom poštom dana 12. prosinca 2018. godine, a da je tijelo javne vlasti o predmetnom zahtjevu odlučilo rješenjem od 6. listopada 2020. godine, odnosno da se tijelo javne vlasti rješavajući po navedenom zahtjevu nije pridržavalo zakonom propisanog roka za rješavanje po zahtjevu za pristup informacijama.
U članku 23. Zakona o pravu na pristup informacijama propisani su načini rješavanja o zahtjevu za pristup informacijama. Prema stavku 4. istoga članka propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
S obzirom na to da tijelo javne vlasti posjeduje traženu informaciju, tijelo javne vlasti je pogrešno primijenilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama kada je predmetni zahtjev odbacilo.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavku 2., 3. i 4., a u vezi sa člankom 16. stavkom 1. toga Zakona.
Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno je, prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Prema stavku 2. istoga članka kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članaka 15. stavka 2., 3. i 4. toga Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes te ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako tijelo javne vlasti u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je o predmetnom zahtjevu odlučilo nakon primjene testa razmjernosti i javnog interesa, međutim ne navode se razlozi koji su prevladali radi zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes. Uvidom u prvostupanjski spis predmeta utvrđeno da istome ne prileži test razmjernosti i javnog interesa.
Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informacije samim citiranjem zakonske definicije, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavljaju poslovnu tajnu, sukladno zakonu.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Odredbom članka 34. Zakon o tajnosti podataka propisano je da stupanjem na snagu toga Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka (“Narodne novine“, broj 108/96) osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog Zakona. Glava 8. odnosi se na poslovnu tajnu, dok se glava 9. odnosi se profesionalnu tajnu.
Članak 19. stavak 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) propisuje da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Stavak 2. istog članka propisuje da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljene informacije koja se odnosi na traženje iz predmetnog zahtjeva te je došao do zaključka kako ista ne može biti označena kao poslovna tajna. Naime, uvidom u dostavljenu informaciju nisu uočeni elementi poslovne tajne, kao što je to propisano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, a prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju niti u spisu predmeta nije ničim dokazalo da predmetne informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno zakonu.
Uvidom u traženu informaciju, u žalbenom postupku je utvrđeno da ista sadrži osobne podatke identificirane fizičke osobe koji se odnose na radni odnos u tijelu javne vlasti i razloge otkaza.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Odredbom članka 4. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
U stavku 2. istoga članka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U članku 6. stavku 3. Opće uredbe o zaštiti podataka navodi se kako se pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuju odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
U drugostupanjskom je postupku, nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, utvrđeno da ne preteže javni interes za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji o razlozima otkaza djelatniku tijela javne vlasti, već da preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama s obzirom na to da bi omogućavanje pristupa tim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe.
Ističe se da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava navedenih osobnih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Naime, ako bi se žalitelju omogućio pristup informaciji o razlogu otkaza djelatniku tijela javne vlasti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, navedeno bi značilo da bi takva informacija predstavljala informaciju od javnog značaja koja bi se mogla javno iznositi u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Slijedom navedenog, u drugostupanjskom postupku utvrđeno je da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan