KLASA: UP/II-008-07/20-01/954
URBROJ: 401-01/06-21-4
Zagreb, 28. lipnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske odvjetničke komore, Broj 5097/20 od 3. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Hrvatske odvjetničke komore, Broj 5097/20 od 3. srpnja 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 28. ožujka 2020. godine kojim je od Hrvatske odvjetničke komore tražio preslike svih zapisnika sa sjednica Izvršnog i Upravnog odbora navedenog tijela javne vlasti u razdoblju od 1. lipnja 2018. godine do dana podnošenja zahtjeva, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkama 4. i 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog zaštite osobnih podataka i odvjetničke tajne, i u vezi s člankom 15. stavkom 3. točkom 1. navedenog Zakona, zbog osnovane sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je isto u cijelosti nepravilno i bez uporišta u odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Kao argument za svoje tvrdnje navodi da je navedeni Zakon viši pravni akt od Pravilnika o dužnosti čuvanja poslovne i profesionalne tajne Hrvatske odvjetničke komore, koji derogira odredbe Pravilnika prvostupanjskog tijela. Nadalje, navodi kako podaci koje je zatražio nisu i ne mogu biti poslovna tajna niti sukladno odredbama Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), niti Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.), jer njihovo priopćavanje nije protivno interesima prvostupanjskog tijela koje ima javne ovlasti. Pojašnjava da Zapisnici i donesene odluke na sjednicama Izvršnog i Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore moraju biti javno dostupni, s obzirom na činjenicu da se radi o tijelu javne vlasti koje ima zakonom utvrđene javne ovlasti u kojem je obvezno članstvo svih odvjetnika te koje se u cijelosti financira iz parafiskalnih nameta (obvezne članarine, upisnina i drugih obveznih davanja članstva) ili iz prihoda koji od njih potiču, a posebice bi trebali biti dostupni članovima navedene Komore. Ističe da je Hrvatska odvjetnička komora mogla i trebala dostaviti tražene podatke uz prekrivanje osobnih podataka, na koji način ne bi došlo do povrede osobnih podataka i privatnosti fizičkih osoba. Kao posebno neutemeljen argument u osporenom rješenju žalitelj ističe navode prvostupanjskog tijela u kojima se tvrdi da Hrvatska odvjetnička komora ne raspolaže javnim sredstvima jer se financira iz članarina svojih članova, jer članstvo u navedenom tijelu nije dobrovoljno, nego je obvezna članarina prisilni parafiskalni namet koji ima sve karakteristike posebnog poreza za one koji ga moraju plaćati. Žalitelj također netočnim drži navode iz osporenog rješenja da predmetni zapisnici sadržajno i formalnopravno predstavljaju zapisnike o vijećanju i glasovanju javnopravnog kolegijalnog tijela, da sadržajno ti zapisnici ujedno predstavljaju i nacrt odluke odnosno pripremni tekst za samu odluku u određenoj upravnoj stvari, ovisno o konkretnom slučaju te da sadržavaju podatke obuhvaćene odvjetničkom tajnom, pošto prvostupanjsko tijelo ne obavlja odvjetničke poslove, a niti upiti odvjetnika za tumačenje Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika trebaju sadržavati takve podatke, a ako bi ih i sadržavali da se takvi podatci u zapisniku mogu prekriti. Također netočnim drži tvrdnje iz osporenog rješenja o tome da tražene informacije sadrže podatke koji su poslovna tajna, obzirom da se radi o tijelu javne vlasti koje ima javne ovlasti ali ne obavlja nikakve tržišne usluge, i koje isključivo raspolaže javnim sredstvima koja su ostvarena kao prisilni parafiskalni nameti radi obavljanja tih povjerenih im javnih ovlasti, a ako bi se u tim zapisnicima kojim slučajem našli podaci iz poslovanja drugih osoba koji predstavljaju poslovnu tajnu da se ti podaci također mogu prekriti. Navodi kako prema odredbama članka 10. i članka 12. Zakona o pravu na pristup informacijama zaključci sa službenih sjednica Upravnog odbora i Izvršnog odbora tijela javne vlasti i dokumenti usvojeni na tim sjednicama, te pozivi i dnevni redovi na sjednicama Upravnog odbora i Izvršnog odbora, moraju biti javno objavljeni i dostupni javnosti te da je Hrvatska odvjetnička komora nakon njegovog zahtjeva trebala objaviti bar zaključke sa službenih sjednica Upravnog odbora i Izvršnog odbora i službene dokumente usvojene na tim sjednicama, te pripadajuće pozive i dnevne redove pa bi on u tom slučaju vjerojatno odustao od traženja da mu se dostavi preslike traženih informacija. Ističe da mu je prvostupanjsko tijelo po zahtjevu trebalo dostaviti preslike svih zapisnika ili dijelova zapisnika s raspravom i odlukama o pitanjima u kojima se po zakonu javnost ne mora isključiti, odnosno s raspravom i odlukama po točkama dnevnog reda za koje ne postoje ograničenja prava na pristup prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a da je umjesto toga nezakonito i samovoljno proglasilo sve rasprave i sve donesene odluke takvima u kojima se po zakonu javnost mora isključiti, odnosno za koje postoje ograničenja prava na pristup informacijama, ne navodeći uopće o kojim je konkretnim raspravama i odlukama riječ, pa ni o kojoj vrsti odluka, te koja je zakonska osnova za ograničenje pristupa javnosti i prava na pristup informacijama za svaku takvu raspravu i odluku. Žalitelj također pojašnjava i razloge svog traženja predmetnih zapisnika te na koji način bi tijelo javne vlasti i u kojim rokovima trebalo objavljivati Zapisnike sa svojih sjednica, pozivajući se na preporuke iz akta Povjerenika za informiranje KLASA: 008-03/19-01/122, URBROJ: 401-01/08-20-12 od 21. siječnja 2020. godine koji je dostavljen Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Slijedom svega navedenog žalitelj od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 28. ožujka 2020. godine putem elektroničke pošte zatražio od Hrvatske odvjetničke komore da mu dostavi preslike sljedećih informacija: 1. preslike (scan) svih zapisnika sa sjednica Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore za razdoblje od 1. lipnja 2018. godine do danas odnosno do dana dostavljanja traženih informacija; i 2. preslike (scan) svih zapisnika sa sjednica Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore za razdoblje od 1. lipnja 2018. godine do danas odnosno do dana dostavljanja traženih informacija.
Također je utvrđeno kako je Hrvatska odvjetnička komora žalitelju povodom predmetnog te drugih zahtjeva koje je podnio istom tijelu javne vlasti, u aktu Broj: 1359/20, 1843/20 i 2623/20 od 28. travnja 2020. godine zahtjeva najprije pozvala da točno naznači koji zaključci sa sjednica ga zanimaju, kako bi mogli udovoljiti njegovom traženju. U istom je aktu navedeno da mu zbog činjenice da zatraženi zapisnici u najvećem dijelu sadrže posebno zaštićene podatke drugih osoba nisu u mogućnosti dostaviti iste. Iz spisa predmeta je utvrđeno kako se žalitelj nakon primitka navedenog odgovora podneskom obratio Povjereniku za informiranje držeći navode iz istog netočnima, a koji je na očitovanje o načinu rješavanja zahtjeva dostavljeno prvostupanjskom tijelu.
Nadalje je utvrđeno da je nakon primitka navedenog podneska žalitelja o predmetnom zahtjevu za pristup informacijama Hrvatska odvjetnička komora donijela osporeno rješenje Broj 5097/20 od 3. srpnja 2020. godine, kojim je zahtjev odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. i 4. te stavkom 3. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija zaštićena zbog zaštite poslovne tajne, osobnih podataka te mogućeg utjecaja na vođenje pravno uređenog postupka.
U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je žalitelj zahtjevom zatražio ukupno 24 zapisnika Izvršnog odbora i 14 zapisnika Upravnog odbora, s ukupno 1711 točaka dnevnog reda Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore i 319 točaka dnevnog reda sjednica Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, i to ne računajući podtočke. Nadalje, navedeno je da je povodom navedenog zahtjeva žalitelju dostavljen odgovor, nakon kojega je žalitelj u podnesku koji je prvostupanjskom tijelu dostavljen na postupanje od žalbenog tijela, naveo da prema članku 10. stavku 1. točki 12. i članku 12. Zakona o pravu na pristup informacijama zaključci sa službenih sjednica i dokumenti usvojeni na tim sjednicama moraju biti javno objavljeni i dostupni javnosti. Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju ističe kako Zakon o pravu na pristup informacijama u navedenim odredbama obvezuje tijela javne vlasti na objavu zaključaka sa službenih sjednica i službenih dokumenata usvojenih na istima te informacija o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti na kojima se odlučuje o pravima i interesima korisnika, te da Hrvatska odvjetnička komora informira javnost sukladno zakonskim obvezama. U nastavku su navedeni razlozi ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 4. i točke 7. te stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama koje propisuju moguća ograničenja pristupa informacijama zbog zaštite osobnih podataka, u drugim slučajevima propisanim zakonom te zbog postojanja osnove sumnje na onemogućivanje učinkovitog, neovisnog i nepristranog vođenja sudskog, upravnog, ili drugog pravno uređenog postupka. Istaknuto je kako žalitelj, protivno onome što navodi u žalbi nije tražio dostavu zaključaka s predmetnih sjednica tijela Hrvatske odvjetničke komore niti dnevne redove tih sjednica, nego dostavu cjelovitih zapisnika sa sjednica Izvršnog i Upravnog odbora, a da Hrvatska odvjetnička komora nema obavezu proaktivno objavljivali cjelovite zapisnike. Pojašnjeno je da se radi o bitnoj razlici s obzirom da je pojedini zapisnik znatno opširniji od zaključka a zbog brojnih Zakonom o odvjetništvu i Statutom propisanih zadaća Hrvatske odvjetničke komore koje obavljaju Izvršni i Upravni odbor. Iz daljnjeg obrazloženja rješenja je vidljivo kako je Hrvatska odvjetnička komora vezano za pitanja o kojima raspravljaju i odlučuju Izvršni i Upravni odbor, žaliteljevom pravu na pristup informacijama suprotstavila prava stranaka u upravnim postupcima koji se vode pred tijelima Hrvatske odvjetničke komore, pri čemu su citirane odredbe članka 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), obavezu Komore da osigura pravičnost i integritet tih postupaka, pravo pojedinaca članova Komore i trećih osoba na zaštitu njihovog privatnog života i osobnih podataka, pravo članova Komore i poslovnih partnera članova Komore na zaštitu njihove poslovne tajne te zaštitu odvjetničke tajne kao primarnu obavezu svakog odvjetnika i Hrvatske odvjetničke komore kao regulatornog tijela te profesije. Nadalje, navedeno je kako je Hrvatska odvjetnička komora sukladno obvezi provođenja testa razmjernosti i javnog interesa važući žaliteljevo pravo na pristup informacijama s gore navedenim ograničenjima pristupa informacijama utvrdila da u predmetnom zahtjevu ne prevladava javni interes za dostupnost traženih informacija. U nastavku su opširno navedeni razlozi zbog kojih je prvostupanjsko tijelo zaključilo da u konkretnom slučaju prevladavaju gore navedena ograničenja prava na pristup informacijama u odnosu na javni interes. Istaknuto je da Izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore kao kolegijalno javnopravno tijelo u smislu članka 25. i članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, a na temelju članka 23. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 115/13., 64/18. i 67/19.) odlučuje o zahtjevima za upis u Imenik odvjetnika i Imenik odvjetničkih vježbenika; izdaje prethodne suglasnosti odvjetničkim društvima o sukladnosti ugovora o osnivanju sa zakonom, Statutom i drugim općim aktima Komore te potvrdu Komore da su odvjetnici osnivači upisani u Imenik odvjetnika; donosi rješenje o obustavi obavljanja odvjetništva te rješenje o brisanju iz Imenika odvjetnika, kada je to određeno Statutom; donosi rješenja o zabrani rada odvjetničkog društvu i strane podružnice zbog razloga iz članku 32. stavka 1. i 3. Zakona o odvjetništvu; donosi rješenje o zabrani rada odvjetnika, zajedničkog odvjetničkog ureda, odvjetničkog društva i strane podružnice zbog razloga iz članka 44. stavka 12. Zakona o odvjetništvu; donosi rješenje kojim odobrava sadržaj internetskih stranica odvjetnika, zajedničkih odvjetničkih ureda i odvjetničkih društava, odnosno pojedinih dijelova tih stranica; donosi rješenje o bezodložnom brisanju cijele internetske stranice odvjetnika, zajedničkih odvjetničkih ureda i odvjetničkih društava, odnosno pojedinih dijelova tih stranica; odlučuje o obnovi postupka za upis u imenike odvjetnika i odvjetničkih vježbenika; odlučuje o žalbama izjavljenim protiv rješenja koja donosi predsjednik Komore, osim rješenja koja se odnose na stjecanje, mirovanje, obustavu ili gubitak prava na obavljanje odvjetništva te donosi odluke o obustavi obavljanja odvjetništva postavlja privremene zamjenike i preuzimatelje ureda kad je to Statutom određeno. Nadalje, navedeno je pravo stranaka na uvid u spis prema ranije citiranoj odredbi Zakona o općem upravnom postupku ali da su iz navedenog isključeni zapisnici o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrti rješenja i drugih akata te da je prema članku 60. Zakona o odvjetništvu protiv rješenja koje se odnosi na stjecanje, mirovanje, obustavu ili gubitak prava na obavljanje odvjetništva, dopuštena žalba Upravnom odboru Hrvatske odvjetničke komore, a da je protiv odluke Upravnog odbora dopušten priziv Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Također je navedeno da je Zakonom o odvjetništvu propisano da se u žalbenom i prizivnom postupku na odgovarajući način primjenjuju propisi o upravnom sporu, a da Zakon o upravnim sporovima propisuje pravo stranaka na uvid u spis, iz čega su izuzeti akti označeni određenim stupnjem tajnosti dok nacrti sudskih odluka i pripremni tekstovi izrađeni tijekom rada na predmetu nisu sastavni dio spisa, kao i da se pristup dijelovima spisa predmeta može uskratiti ako je to nužno radi zaštite javnog interesa, interesa jedne od stranaka ili interesa trećih osoba. Prvostupanjsko tijelo je stoga zaključilo kako Izvršni i Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore na svojim sjednicama postupaju kao javnopravna kolegijalna tijela koja rješavaju upravnu stvar, sukladno Zakonu o općem upravnom postupku te Zakonu o upravnim sporovima. Istaknuto je kako Zapisnici sa sjednica Izvršnog i Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore kako formalnopravno tako i sadržajno predstavljaju zapisnike o vijećanju i glasovanju javnopravnog kolegijalnog tijela te ujedno predstavljaju i nacrt odluke odnosno pripremni tekst za samu odluku u određenoj upravnoj stvari, ovisno o konkretnom slučaju. Pojašnjeno je da ovisno o vrsti upravne stvari Zapisnici sadržavaju različite podatke koji su dio postupka i koji ne smiju biti dostupni javnosti, primjerice u postupku izdavanja prethodne suglasnosti odvjetničkim društvima sukladnosti ugovora o osnivanju sa zakonom, Statutom i drugim općim aktima Komore, pa je zaključeno kako stoga u odnosu na iste treba ograničiti pravo na pristup informacijama sukladno članku 15. stavku 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se na sjednicama Izvršnog i Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore koje su predmet zahtjeva odlučivalo i raspravljalo u upravnim stvarima, a javni interes ne prevladava nad potrebom zaštite interesa stranaka u tim postupcima i interesom pravičnosti postupka u cjelini. U odnosu na ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama navedeno je kako traženi Zapisnici sadržavaju niz osobnih podataka članova Hrvatske odvjetničke komore, a u dijelu odlučivanja o mirovanju prava na obavljanje odvjetništva i odobravanju produljenja vježbeničkog statusa sadržavaju i posebno zaštićene osobne podatke o korištenju rodiljnog dopusta, bolovanju, zdravstvenom stanju, obiteljskom stanju i sl. Zaključeno je da bi omogućavanjem prava na pristup u predmetnom zahtjevu traženim informacijama moglo doći do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke te moguće zlouporabe tih podataka, pa u odnosu na iste prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Istaknuto je da traženi Zapisnici sadržavaju i podatke obuhvaćene odvjetničkom tajnom, a da je obveza njezinog čuvanja propisana Zakonom o odvjetništvu i Kodeksom odvjetničke etike te međunarodnim dokumentima za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i da je čuvanje odvjetničke tajne primarna dužnost svakog odvjetnika, odvjetničkog vježbenika i same Komore. Navedeno je da su takvi podaci sadržani primjerice u Zapisnicima vezano za traženje tumačenja Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika, odobravanje ugovora o pružanju pravne pomoći uz naknadu u paušalnom te u pogledu ugovora o međusobnom povezivanju svojih članova gdje su prilikom razmatranja istih vidljivi međusobni poslovni odnosi članova Komore te da bi otkrivanje podataka o poslovnim odnosima člana Komore sa strankama, kao i s drugim članovima, povrijedilo ne samo odvjetničku tajnu, nego i poslovnu tajnu koja Komoru veže u odnosu na ugovore čija nije stranka, već u odnosu na te ugovore izvršava svoju Zakonom o odvjetništvu i Statutom propisanu dužnost, a pri čemu je riječ o ugovorima i podacima za koje ne postoji javni interes, i slijedom čega nije pronađen prevladavajući javni interes za omogućavanje pristupa informacijama, nego je zaključeno da bi otkrivanje informacija obuhvaćenih odvjetničkom i poslovnom tajnom otvorilo pitanje odgovornosti za štetu kako Hrvatske odvjetničke komore tako i odvjetnika koji zastupa stranku, a da javna objava tih informacija ne pridonosi ni na koji način javnom interesu. U obrazloženju je nadalje pojašnjeno pozivanje prvostupanjskog tijela na ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom da žalitelj u zahtjevu traži dostavu zapisnika do „danas“ odnosno do „dana dostavljanja traženih informacija“, iz čega proizlazi da se radi o traženju Zapisnika sa sjednica koje su netom održane (primjerice sjednica Izvršnog odbora održana 29. lipnja 2020. godine) a u kojima su sadržane informacije o načinu rješavanja, pripremi i obrazloženju u upravnim stvarima koje ne samo da nisu pravomoćno riješene nego s obzirom na vremenski period za koji se informacija traži, u svim upravnim stvarima još nije niti izrađena i otpremljena odluka strankama, niti su same stranke upoznate s odlukom i njezinim obrazloženjem, a protiv Kojih odluka stranke mogu podnijeti pravni lijek i one mogu biti predmet daljnjeg postupka. S obzirom na navedeno prvostupanjsko tijelo je zaključilo kako postoje osnove sumnje da bi se javnim objavljivanjem informacija u postupcima koji nisu pravomoćno završeni ugrozilo njihovo vođenje te se ističe da žalitelj ni ne tvrdi da je riječ o informacijama koje bi bile od posebnog javnog interesa. Zaključno je navedeno da je nakon provedenoga testa razmjernosti i javnog interesa odlučeno da predmetni zahtjev žalitelja valja odbiti zbog zaštite osobnih podataka, odvjetničke tajne, poslovne tajne te postojanja osnove sumnje da bi se moglo utjecati na postupke u tijeku te da se temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelju ne može omogućiti pravo na pristup zatraženim informacijama, s obzirom da se interes žalitelja ne može staviti ispred zaštite navedenih zaštićenih interesa.
U žalbenom postupku bilo je moguće ispitati pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela samo na osnovu navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, iz kojih proizlazi da tijelo javne vlasti nije uzelo u obzir razloge za omogućavanje pristupa traženim informacijama, već je na više mjesta samo navelo da za pristup istima nije pronađeno postojanje javnog interesa. Naime, u žalbenom je postupku utvrđeno da je Hrvatska odvjetnička komora žalitelju uskratila pristup zatraženim informacijama, navodeći u obrazloženju osporenog rješenja kako je takva odluka donesena nakon provedenog testa razmjernosti koji se detaljno opisuje, no o načinu na koji je isti proveden u spisu predmeta nema pisanog traga (primjerice, zapisnik ili službena bilješka), pa obzirom na navedeno nije razvidno na koji je način isti proveden te je stoga isti valjalo provesti u žalbenom postupku.
Uredu povjerenika za informiranje su u prilogu akta Hrvatske odvjetničke komore Broj: 5097/2020 od 30. rujna 2020. godine kojim je dostavljen spis predmeta, dostavljene i informacije koje su predmet ovog postupka, a koje je žalitelj zatražio u predmetnom zahtjevu za pristup informacijama.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Nadalje, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno Zakonu.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Prema članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
U članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Naime, Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore: donosi pravilnike i druge opće akte Komore; donosi odluku o izmjenama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika; donosi autentično tumačenje Tarife; donosi odluku o dodjeli Plakete dr. Ive Politea s poveljom; na prvoj sjednici nakon sjednice Skupštine bira na prijedlog predsjednika Komore deset članova Izvršnog odbora, koji zajedno s predsjednikom Komore čine Izvršni odbor Komore; na istoj sjednici Upravni odbor na prijedlog predsjednika Komore između izabranih članova Izvršnog odbora izabire četiri dopredsjednika, glavnog tajnika i blagajnika; bira predsjednika i dva člana Disciplinskog vijeća; imenuje voditelja upisnika odvjetničkih društava i zajedničkih ureda Komore i njegova zamjenika; imenuje uredništvo, te glavnog urednika i urednika glasila »Odvjetnik«; imenuje glavnog urednika i urednika internetskih stranica Komore; imenuje članove i predsjednike tijela i komisija Komore; utvrđuje visinu upisnine, članarine, naknade za davanje suglasnosti odvjetničkim društvima, posmrtnine i ostalih davanja odvjetnika i odvjetničkih vježbenika; utvrđuje najviši iznos troškova disciplinskog postupka; utvrđuje visinu novčanih iznosa kojima mogu raspolagati Izvršni odbor i predsjednik Komore; utvrđuje program trajnoga stručnog usavršavanja odvjetnika i odvjetničkih vježbenika i nadzire provedbu tog programa u suradnji s Odvjetničkom akademijom; priprema i utvrđuje preporuke i prijedloge o pitanjima općeg značaja za obavljanje odvjetničke službe; sastavlja godišnje proračune i završne račune Komore i podnosi ih na odobrenje Skupštini; upravlja financijskim poslovanjem Komore; prima i odobrava izvještaje Izvršnog odbora i predsjednika Komore; izvršava odluke i zaključke Skupštine; odobrava pravila zborova; odlučuje o žalbama protiv upravnih akata koje u prvom stupnju donosi Izvršni odbor; odlučuje o žalbama protiv upravnih akata koje u prvom stupnju donosi predsjednik Komore, a koji se odnose na stjecanje, mirovanje, obustavu ili gubitak prava na obavljanje odvjetništva; odlučuje o učlanjenju Komore u međunarodne odvjetničke udruge i druge pravničke organizacije te izabire predstavnike Komore u tim udrugama; brine se o unapređenju suradnje s komorama u drugim zemljama te s odgovarajućim stručnim i profesionalnim udrugama u inozemstvu; prati rad odvjetnika i odvjetničkih vježbenika te odvjetničkih društava, zajedničkih odvjetničkih ureda i stranih podružnica, i poduzima mjere za ispravno obavljanje tog rada; obavlja poslove općeg značaja za odvjetništvo; i obavlja ostale poslove određene Zakonom o odvjetništvu, ovim Statutom i drugim općim aktima Komore, kao i sve ostale poslove koji nisu u djelokrugu ostalih tijela Komore ili koje mu Izvršni odbor ustupi na rješavanje.
Izvršni odbor Komore: odlučuje o zahtjevima za upis u Imenik odvjetnika i odvjetničkih vježbenika; izdaje prethodne suglasnosti odvjetničkim društvima o sukladnosti ugovora o osnivanju sa zakonom, Statutom i drugim općim aktima Komore te potvrdu Komore da su odvjetnici osnivači upisani u Imenik odvjetnika; donosi rješenje o obustavi obavljanja odvjetništva te rješenje o brisanju iz Imenika odvjetnika, kada je to određeno ovim Statutom; donosi rješenja o zabrani rada odvjetničkog društva i strane podružnice zbog razloga iz članka 32. st. 1. i 3. Zakona o odvjetništvu; donosi rješenje o zabrani rada odvjetnika, zajedničkog odvjetničkog ureda, odvjetničkog društva i strane podružnice zbog razloga iz članka 44. st. 12. Zakona o odvjetništvu; donosi rješenje kojim odobrava sadržaj internetskih stranica odvjetnika, zajedničkih odvjetničkih ureda i odvjetničkih društava, odnosno pojedinih dijelova tih stranica; donosi rješenje o bezodložnom brisanju cijele internetske stranice odvjetnika, zajedničkih odvjetničkih ureda i odvjetničkih društava, odnosno pojedinih dijelova tih stranica; odlučuje o obnovi postupka za upis u imenike odvjetnika i odvjetničkih vježbenika; odlučuje o žalbama izjavljenim protiv rješenja koja donosi predsjednik Komore, osim rješenja koja se odnose na stjecanje, mirovanje, obustavu ili gubitak prava na obavljanje odvjetništva; donosi odluke o obustavi obavljanja odvjetništva, postavlja privremene zamjenike i preuzimatelje ureda kad je to ovim Statutom određeno; rješava hitna pitanja u svezi s radom Komore koja se ne mogu odgoditi do sljedeće sjednice Upravnog odbora; odobrava isplate gotovine iz blagajne Komore do iznosa koji mu je odobrio Upravni odbor i raspolaže njima; razmatra ugovore o osnivanju odvjetničkih društava, ugovore o osnivanju zajedničkih odvjetničkih ureda, ugovore o povezivanju odvjetničkih ureda, odluku o osnivanju strane podružnice te ugovore koje odvjetnici sklapaju s fizičkim i pravnim osobama radi pružanja pravne pomoći uz plaćanje naknade u paušalnim iznosima; i obavlja ostale poslove predviđene Statutom ili drugim općim aktom Komore te poslove koje mu povjeri Upravni odbor Komore.
Uvidom u dostavljene zapisnike sa sjednica Upravnog i Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore utvrđeno je isti sadrže osobne podatke fizičkih osoba, članova izvršnih i drugih tijela Hrvatske odvjetničke komore, zaposlenika prvostupanjskog tijela, pojedinih odvjetnika te njihovih stranaka. Osim navedenog, iz sadržaja navedenih zapisnika je utvrđeno da se u istima navode informacije o postupanju u različitim predmetima pojedinih odvjetnika, postupcima koje provodi Hrvatska odvjetnička komora slijedom danih joj javnih ovlasti te donesene odluke. Navedeni zapisnici sadrže također i podatke o prisutnosti i odsutnosti, izjašnjavanju pojedinih članova Upravnog i Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore o pojedinim pitanjima vezano za prihvaćanje različitih prijedloga, o imenovanju u različite radne skupine, sudjelovanju članova Hrvatske odvjetničke komore na različitim sastancima, okruglim stolovima te raznim javnim događanjima, a koje informacije prvostupanjsko tijelo u pretežitom dijelu i objavljuje u rubrici „Obavijesti“ na svojoj internetskoj stranici.
Člankom 37. stavkom 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 09/94., 117/08., 50/09. i 18/11.)je propisano da se odvjetnici obvezatno udružuju u Komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da Komora predstavlja odvjetništvo Republike Hrvatske kao cjelinu.
U članku 41. stavku 1. Zakona o odvjetništvu je propisano da Skupština Komore donosi Statut. Stavkom 2. istog članka propisano je da se Statutom uređuje organizacija Komore, oblici udruživanja odvjetnika za područje jedne ili više jedinica lokalne samouprave, uvjeti za rad zajedničkih odvjetničkih ureda i odvjetničkih društava te za povezivanje odvjetničkih ureda, prava i dužnosti odvjetnika i odvjetničkih vježbenika prema Komori, disciplinski postupak za utvrđivanje povreda dužnosti i ugleda odvjetništva tijela za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka te druga pitanja značajna za odvjetništvo. U stavku trećem je propisano da se Statut Komore objavljuje u „Narodnim novinama“.
Člankom 1. stavkom 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 115/13., 64/18. i 67/19.) je propisano da se ovim Statutom uređuju: organizacija Hrvatske odvjetničke komore (dalje: Komora), stjecanje prava na obavljanje odvjetništva i odvjetničkog vježbeništva, vođenje imenika i upisnika, prava i dužnosti odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, uvjeti za postavljanje privremenog zamjenika i preuzimatelja ureda, uvjeti za rad odvjetničkih društava, stranih podružnica, zajedničkih odvjetničkih ureda i povezivanje odvjetničkih ureda, specijalizacija odvjetnika, disciplinska odgovornost odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, rad Hrvatske odvjetničke akademije, rad Centra za mirenje Hrvatske odvjetničke komore, rad glasila „Odvjetnik“, internetska stranica Komore, financijsko poslovanje, te druga pitanja važna za odvjetništvo.
U članku 159. Statuta Hrvatske odvjetničke komore je propisano da se financijsko poslovanje Komore obavlja na osnovi godišnjeg proračuna prihoda i rashoda, koji odobrava Skupština. Člankom 160. stavkom 1. navedenog Statuta je propisano da su proračunski prihodi Komore: 1. upisnina odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, 2. članarina odvjetnika i odvjetničkih vježbenika i 3. ostali prihodi i davanja. Stavkom 2. istog članka propisano je da uz proračunske prihode postoje i izvanredni prihodi Komore, i to: 1. novčane disciplinske kazne i 2. različiti izvanredni prihodi.
Člankom 161. stavkom 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore je propisano da se Komora koristi svojim sredstvima za ostvarivanje zadaća Komore utvrđenih Zakonom o odvjetništvu i ovim Statutom. Stavkom 2. istog članka propisano je da Upravni odbor Komore može odobriti i isplate sredstava za druge svrhe ili potrebe, koje smatra opravdanima.
Iz navedenih odredbi je razvidno da Hrvatska odvjetnička komora ima Zakonom o odvjetništvu propisane javne ovlasti, temeljem kojih regulira rad odvjetništva u Republici Hrvatskoj, a kako je navedeno na internetskoj stranici tijela javne vlasti brine i o problemima i položaju odvjetničke službe te o očuvanju samostalnosti i nezavisnosti odvjetničke službe, a vode je na volonterskoj osnovi odvjetnici koji se biraju na Skupštini na mandate od tri godine. Međutim, iz spisa predmeta je vidljivo kako Hrvatska odvjetnička komora ima i zaposlene osobe na koje se primjenjuje Zakona o radu te kao podzakonski akt Pravilnik o radu Hrvatske odvjetničke komore. Nadalje, iz javno objavljenih podataka te iz obrazloženja osporenog rješenja je vidljivo kako je Hrvatska odvjetnička komora donijela Pravilnik o dužnosti čuvanja poslovne i profesionalne tajne kojim je propisano koji podaci predstavljaju poslovnu ili profesionalnu tajnu Hrvatske odvjetničke komore.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala biti zakonita i poštena.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
U članku 24. Statuta Hrvatske odvjetničke komore propisano je Sjednice Izvršnog odbora saziva predsjednik Komore, je za donošenje pravovaljanih zaključaka potrebna je prisutnost većine članova Izvršnog odbora - Odluke se donose većinom glasova prisutnih članova, o svojim zaključcima i svojem radu Izvršni odbor izvješćuje Upravni odbor Komore na njegovoj prvoj redovitoj sjednici, za svoj rad Izvršni odbor odgovara Upravnom odboru Komore, Izvršni odbor može odlučiti da se pojedini dijelovi sjednice ili pojedine točke dnevnog reda sjednice oglase zatvorenim.
Iz navedenih odredbi koje su vezane za sjednice Upravnog i izvršnog odbora nije vidljivo da je posebno propisno vođenje zapisnika niti način na koji se isti vodi.
U žalbenom postupku uzeti su u obzir žalbeni navodi, obrazloženje osporenog rješenja te utvrđenja iz spisa predmeta kao i javno objavljene informacije te je mogućnost dostupnosti traženih zapisnika sa sjednica razmatrana u cjelini, osobito uzimajući u obzir razdoblje za koje su se tražili i raznovrstan sadržaj tih zapisnika, a obzirom na poslove koje obavljaju Upravni i Izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore.
U odnosu na osobne podatke koji su navedeni u zapisnicima koji su predmet ovog postupka provedbom testa razmjernosti i javnog interesa u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da bi otkrivanje osobnih podataka u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka i moguće zlouporabe tih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Naime, iako bi se u odnosu na sadržaj predmetnih zapisnika mogao pretpostaviti određeni javni interes za saznanjima o radu prvostupanjskog tijela odnosno primjerice o toma da li pojedini odvjetnici koji postupaju u određenim postupcima obavljaju savjesno i profesionalno svoj posao ili tko su odvjetnici protiv kojih se vode neki disciplinski postupci i sl., u žalbenom je postupku zaključeno da u odnosu na navedeno prevladava interes zaštite identiteta istih pojedinaca, s obzirom da se na predmetnim zapisnicima navodi i sadržaj upita u kojima su navedene i stranke pojedinih odvjetnika, opis određenih situacija te razlozi vođenja postupaka i opisuje daljnji postupak, pa je uzimajući u obzir navedeno u žalbenom postupku utvrđeno da prevladava interes zaštite osobnih podataka. Osim navedenog pretragom javno dostupnih podataka nije identificiran javni interes za dostupnošću navedenih podataka, osim što su oni predmet interesa žalitelja. Posebno se ističe da ukoliko bi se žalitelju omogućio pristup zatraženim informacijama, pristup istim informacijama bi se onda trebao omogućiti bilo kojoj osobi koja bi ih zatražila, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koju bi sukladno članku 9. navedenog Zakona korisnik u tom slučaju imao pravo javno iznositi. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Stoga se zbog zaštite osobnih podataka ne može žalitelju omogućiti pristup zatraženim informacijama. Naime, iskazani privatni interes žalitelja u konkretnom slučaju ne može biti stavljen ispred zaštite privatnosti pojedinaca.
Daljnjim uvidom u sadržaj Zapisnika sa sjednica upravnog odbora utvrđeno je i kako se u istima, osim donošenja odluka koje se kasnije javno objavljuju ili različitih imenovanja, daju i odgovori na konkretna pitanja vezana za konkretne predmete pojedinih članova komore, odnosno da se od strane Hrvatske odvjetničke komore u tim pojedinačnim slučajevima daju tumačenja o primjeni Odvjetničke tarife, iz čega je u žalbenom postupku zaključeno da navedeni odgovori te tumačenja nisu dani u svrhu obavještavanja javnosti ili kao neko općenito ili načelno mišljenje, nego da su ona dana u konkretnim predmetima odnosno da za dostupnost istih u cjelini nije identificirano postojanje javnog interesa. Osim, navedenog, uvidom u navedene odgovore i tumačenja ne može se doći do saznanja radi li se o postupcima koji traju ili su dovršeni, a uzeta je u obzir i obveza odvjetnika na čuvanje odvjetničke tajne iz članka 13. stavka 1. Zakona o odvjetništvu, kojim je propisano da je odvjetnik dužan, sukladno zakonu, čuvati kao odvjetničku tajnu sve što mu je stranka povjerila ili što je u zastupanju stranke na drugi način saznao.
Vezano za navedeno, u žalbenom je postupku izvršen uvid u internetske stranice Hrvatske odvjetničke komore te je utvrđeno kako navedeno tijelo javne vlasti na poveznici http://www.hok-cba.hr/hr/tbr-20-tarife-0 objavljuje tumačenja Odvjetničke Tarife sa pojedinih sjednica Upravnog odbora bez navođenja osobnih podataka te konkretnih predmeta, pa je u žalbenom postupku zaključeno kako ne preteže javni interes za dostupnošću tih informacija iz predmetnih zapisnika obzirom da bi se radi zaštite osobnih podataka te sadržaja upita za tumačenje trebalo prekriti veći njihov dio, a navedeno je autentično tumačenje već javno dostupno svakome.
Nadalje, uvidom u internetske stranice utvrđeno je kako prvostupanjsko tijelo javno objavljuje informacije od javnog interesa, primjerice financijske izvještaje i druge podatke o raspolaganju sredstvima tijela javne vlasti, odluke svojih službenih tijela, raspored održavanja sjednica, pozive na sjednice, dnevne redove, a u 2020. godini je počelo objavljivati i zaključke sa svojih sjednica na poveznici http://www.hok-cba.hr/hr/upravni-odbor.
Naime, u Uredu povjerenika za informiranje se po predstavci žalitelja vodio predmet posrednog inspekcijskog nadzora vezano za postupanje prvostupanjskog tijela, između ostalog, i u pogledu obveze objavljivanja informacija prema članku 10. Zakona o pravu na pristup informacijama. Stoga je uzimajući u obzir navode žalitelja, u žalbenom postupku izvršen uvid u spis predmeta KLASA: 008-03/19-01/122 te je utvrđeno da je aktom na koji se žalitelj poziva u žalbi od Hrvatske odvjetničke komore zatraženo postupanje u odnosu na primjenu članka 10. stavka 1. točke 1., točke 3., točke 4., točke 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12. i 13. U odnosu na predmetne informacije utvrđeno je da je vezano za primjenu članka 10. stavka 1. točke 12. Zakona o pravu na pristup informacijama Hrvatskoj odvjetničkoj komori ukazano na potrebu objavljivanja dnevnih redova i zaključaka sa sjednica/verificiranih zapisnika/odluka u razumnom roku te je zatraženo ispunjavanje obveze proaktivne objave informacija iz navedene odredbe. Uvidom u navedeni predmet je također utvrđeno kako je po izvršenom uvidu u dostavljena izvješća od prvostupanjskog tijela i njegovu mrežnu stranicu utvrđeno kako je Hrvatska odvjetnička komora u cijelosti ispunila obvezu iz članka 10. stavka 1. točke 1., 6., 11. i 12. te članka 11. Zakona o pravu na pristup informacijama, uz obvezu objavljivanja zaključaka sa sjednica svoji tijela.
S obzirom da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a odvjetnik ima obvezu čuvanja odvjetničke tajne te da se iz sadržaja zapisnika ne može utvrditi jesu li postupci koji se u njima navode dovršeni ili nisu te se stoga ne može otkloniti mogući utjecaj na te postupke, u žalbenom je postupku zaključeno da bi omogućavanje pristupa zatraženim cjelovitim Zapisnicima u konkretnom slučaju predstavljalo nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, u područje zakonom zaštićene odvjetničke tajne te bi dalo mogućnost utjecaja na zakonom propisani postupak koji je u tijeku, a osobito imajući u vidu da sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
U žalbenom je postupku uzeta u obzir i mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa u zahtjevu zatraženim informacijama te je, uzimajući u obzir da su javnosti već dostupni različiti podaci o radu Upravnog i Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, a koji su objavljeni na njezinoj službenoj internet stranici, a da bi se s obzirom na sadržaj traženih zapisnika u tom slučaju isti u pretežitom dijelu morali prekriti, utvrđeno da nije svrsishodno niti djelomično odobriti pristup zapisnicima iz kojih se onda zapravo ne bi moglo iščitati sadržaj i o kojim se osobama radi osim što bi bila vidljiva imena i prezimena članova navedenih odbora te zaposlenika i osnovni podaci koji se navode u svakom zapisniku sa sjednice (datum održavanje, prisutni, početak i kraj sjednice i sl.).
Nakon provedenog žalbenog postupka i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa odnosno vaganja pretežu li potrebe zaštite prava na ograničenje ili javni interes, utvrđeno je da ne preteže javni interes. Pri navedenom je posebno uzeto u obzir i da je transparentnost i javnost rada u pogledu sjednica Hrvatske odvjetničke komore osigurana različitim objavama na službenoj internetskoj stranici, što je bilo predmet postupanja posrednog inspekcijskog nadzora, a u kojem dijelu se i radi o informacijama za koje prevladava javni interes. Također je zaključeno da razlozi koje žalitelj navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koje ne postoji širi javni interes osim interesa žalitelja. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatražene informacije, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično. Također se ističe da je nakon provedenog postupka zaključeno da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, jer Hrvatska odvjetnička komora u spisu predmeta nije potkrijepila navode iz obrazloženja osporenog rješenja o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa, no to nije bilo od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, s obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno kako u konkretnom slučaju preteže interes za ograničenjem pristupa informacijama zbog zaštite osobnih podataka, odvjetničke tajne te zbog mogućeg utjecaja na postupke u tijeku, a čime je potvrđen i stav prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan