KLASA: UP/II-008-07/21-01/463
URBROJ: 401-01/10-21-2
Zagreb, 7. lipnja 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva DARKOM d.o.o., Ur.br. 250/2021 od 4. svibnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva DARKOM d.o.o., Ur.br. 250/2021 od 4. svibnja 2021. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu i ispravak informacija ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), temeljem članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da nema osnove za dopunu i ispravak danih informacija.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj žalitelj u bitnom navodi da mu dopisom prvostupanjskog tijela od 6. travnja 2021. godine nisu dostavljene sve tražene informacije. Navodi da je prvostupanjsko tijelo ignoriralo zahtjev korisnika za ispravkom netočnih informacija. Također ističe da prvostupanjsko tijelo od početka svjesno opstruira davanje točnih i potpunih informacija o potrošnji i plaćanju plina, odnosno o nezakonitoj omogućavanju neplaćanja plina u razdoblju od prosinca 2009. – kolovoza 2018. godine za kuću na adresi ......... u Daruvaru. Dalje navodi da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik parcela 1615/16 i 1615/15 za navedeno razdoblje bila upisana ........., supruga pročelnika Porezne uprave. Navodi da je podnio i žalbu protiv rješenja Urbroj: 15/2021 od 17. veljače 2021. godine, a koji predmet se vodi pred Povjerenikom za informiranje i još nije riješen. Vezano za konkretni predmet, ističe da su dostavljeni određeni podaci, a koji nisu točni ni potpuni. Navodi da mu nisu dostavljeni najvažniji podaci: izvorni podaci o očitovanju brojila potrošnje plina na licu mjesta za 2017. i 2018. godinu na licu mjesta, kao niti informacija je li korisnik usluge na bilo koji način oslobođen plaćanja plina od cca 10.000,00 kn. Također ističe da iz dostavljenih komunalnih računa i kartice očitovanja plina za 2017. i 2018. godinu proizlazi da urednih mjesečnih očitovanja plinomjera nije niti bilo urednih očitovanja plinomjera, odnosno da u mjesečnim stavkama uopće ne postoji stavka očitanog plina. Zaključuje da dostavljeni podaci potvrđuju neslužbene informacije iz samog tijela javne vlasti kako urednog očitovanja plina nije niti bilo, odnosno da je prema neslužbenim informacijama prilikom prodaje kuće izvršeno očitanje plinomjera, temeljem kojeg je utvrđena razlika utrošenog plina u vrijednosti od cca 9.300,00 kn. Ističe da mu tijelo javne vlasti s namjerom nije dostavilo traženu informaciju, odnosno podatak o završnom očitovanju plinomjera. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 21. ožujka 2021. godine, vezano za nekretninu na adresi ......... u Daruvaru, od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće informacije:
1. ime i prezime korisnika usluge, neovisno o tome je li ili nije uveden u poslovne knjige
2. ugovor o distribuciji plina za navedenu kuću u navedenom razdoblju (ako ih je bilo više, bilo koji)
3. podatke o očitovanju brojila potrošnje plina za 2017. i 2018. godinu do odjave usluge
4. karticu potrošnje plina za 2017. i 2018. godinu
5. mjesečne račune za plin za 2017. i 2018. godine do odjave usluga
6. je li korisnik usluge (formalan i/ili stvaran) na bilo koji način oslobođen plaćanja obveza za plin u vrijednosti od cca 10 tisuća kuna (neočitovanjem potrošnje plina, nevođenjem kartice/evidencije potrošnje plina, neizdavanjem mjesečnih računa za potrošeni plin plus fiksnu uslugu, neevidentiranjem obveza po ispostavljenim računima na financijskoj kartici, storniranjem obveze, preknjiženjem obveze, otpisom duga i slično)
Postupajući po navedenom zahtjevu, dopisom Urbroj: 167/2021 od 6. travnja 2021. godine prvostupanjsko tijelo je žalitelju u bitnom obavijestilo da je kao korisnik usluge za traženo razdoblje bila evidentirana .......... Žalitelj je također obaviješten da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje informacije i/ili dokumentaciju da je korisnik usluge ili bilo tko drugi na navedenoj adresi na bilo koji način oslobođen plaćanja obveza za plin. Zaključno, žalitelju je dostavljena kartica potrošnje plina za 2017. i 2018. godine, mjesečni računi za plin za 2017. i 2018. godinu do odjave usluga i financijska kartica (zaduženja i plaćanja).
Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za ispravak i dopunu informacija od 19. travnja 2021. godine u bitnom tražio ispravak dostavljenih netočnih informacija, te dopunu dostavljenih informacija, tj. dostavu i nedostavljenih informacija: izvorne podatke o očitovanju brojila na licu mjestu, s podatkom završnog očitovanja brojila, kao i informaciju da li je korisnik usluge distribucije plina ......... na bilo koji način oslobođena plaćanja obveza za plin (neočitovanjem brojila i slično) u period u kojem bila korisnik usluge distribucije za navedenu nekretninu.
Iz osporenog rješenja prvostupanjskog tijela Ur.broj: 250/2021 od 4. svibnja 2021. godine u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da nema osnova za ispravak i dopunu traženih informacijama, jer su žalitelju dostavljene sve informacije s kojim prvostupanjsko tijelo raspolaže.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, pravilno je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev za ispravak i dopunu informacija žalitelja, a iz sljedećih razloga.
Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju uopće nisu postojali uvjeti za prihvaćanje zahtjeva za pristup informacijama žalitelja.
To posebno stoga što se traže informacije koje su vezane uz fizičku osobu potrošača, odnosno njegov obveznopravni odnos s prvostupanjskim tijelom kao tijelom javne vlasti.
Sukladno članku 11. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine”, broj 41/14, 110/15, 14/19) propisano je da se trgovcu zabranjuje davanje osobnih podataka potrošača bilo kojoj trećoj osobi bez prethodne privole potrošača.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Dovodeći u vezu navedene odredbe, Povjerenik za informiranje smatra da je prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju trebalo donijeti rješenje kojim odbija zahtjev žalitelja temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno stoga što Povjerenik za informiranje ne nalazi u čemu bi se sastojao javni interes da se žalitelju omogući pristup informacijama koje su vezane uz određenu fizičku osobu kao potrošača.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, sama činjenica što se u zemljišnim knjigama može doći do podatka o tome tko je vlasnik nekretnine na određenoj adresi, ne dovodi do zaključka da ime i prezime te fizičke osobe, kao i podatak o tome ima li određena osoba dugovanje s osnova tražbine isporuke plina predstavlja informaciju od javnog značaja.
Navodi žalitelja da je suprug osobe na koje su informacije odnose pročelnik u Poreznoj upravi, također nije dovoljna za zaključak da bi za tražene informacije prevladavao javni interes, niti se mogu prihvatiti ničim obrazloženi navodi da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu u smislu članka 36. stavka 1. Obiteljskog zakona (“Narodne novine”, broj 103/15, 98/19), jer činjenica da je osoba koja je upisana kao vlasnik nekretnine u braku sama po sebi ne znači da se radi o bračnoj stečevini.
Naime, svrha Zakona o pravu na pristup informacijama o tome da se korisnicima omogući pristup informacijama od javnog značaja, a koje informacije korisnik može javno iznositi u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Iako Povjerenik za informiranje u ovom slučaju ne može poništiti obavijest prvostupanjskog tijela kojom su žalitelju dostavljene informacije (Urbroj: 167/2021 od 6. travnja 2021. godine), činjenica da tijelo javne vlasti nije bilo dužno žalitelju dostaviti informaciju je dovoljno za zaključak da nema osnova za ispravak i dopunu već dane informacije.
Osim toga, Povjerenik za informiranje ukazuje na činjenicu da je prvostupanjsko tijelo u obavijesti Urbroj: 167/2021 od 6. travnja 2021. godine jasno naznačeno da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje druge informacije osim onih koje su već dostavljene žalitelju.
Razmatrajući navode žalbe, ističe se da žalitelj niti jednim svojom navodom nije doveo u pitanje utvrđenja prvostupanjskog tijela, a pozivanje žalitelja na neslužbene informacije iz samog prvostupanjskog tijela, koje bi navodno ukazivale da je pravo stanje drugačije u odnosu na stanje iskazano u dokumentima koji su dostavljeni žalitelju, ne može se prihvatiti jer “neslužbene informacije” ne predstavljaju niti jedno od dokaznih sredstava u smislu odredbi Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/09).
S druge strane, informacije koje je prvostupanjsko tijelo dostavilo žalitelju predstavljaju dokumente koji su nastali u okviru nadležnosti prvostupanjskog tijela, odnosno isprave iz članka 60. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, koje dokazuju istinitost onoga što se u njima utvrđuje.
Slijedom navedenog, na žalitelju je teret dokazivanja činjenica koje bi išle u prilog činjenici da dostavljene informacije nisu točne, kao i teret dokazivanja da postoje još neke informacije koje bi prvostupanjsko posjedovalo vezano za zahtjev žalitelja, a koju činjenicu žalitelj nije dokazao u ovom postupku.
Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan