KLASA: UP/II-008-07/21-01/88
URBROJ: 401-01/04-21-6
Zagreb, 8. lipnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu KLASA: UP/I-008-02/20-01/4, URBROJ: 3804-850-20-16 od 22. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu KLASA: UP/I-008-02/20-01/4, URBROJ: 3804-850-20-16 od 22. prosinca 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Analize poslovanja i financijskih izvještaja za razdoblje 1. listopada 2017. do 30. lipnja 2020. godine, Konačni prijedlog dokumenta, studeni 2020. godine, kao i preslici dokumenta BDO MEMO, Komentari i preporuke vezani uz porezna pitanja, 9. studenoga 2020. godine, kao pripadajućem dijelu navedene Analize.
3. Nalaže se Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Fakultet) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 26. studenoga 2020. godine kojim je zatražio Izvješće i prateću dokumentaciju koju je trgovačko društvo BDO CROATIA d.o.o. prema sklopljenom ugovoru izradilo i predalo nakon provedene analize poslovanja i financijskih izvještaja Fakulteta, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i članka 16. stavka 1. navedenog Zakona iz razloga što se radi o informacijama koje su poslovna tajna.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je pobijanim rješenjem tražena informacija okarakterizirana kao poslovna tajna te je po provedenom testu razmjernosti Fakultet utvrdio da prevladava interes da se pristup informaciji ograniči. Nadalje navodi kako rezultate i zaključke provedenog testa razmjernosti u potpunosti odbacuje te ih smatra nepravilno, nestručno i tendenciozno utvrđenim a što je u suprotnosti s javnim interesom koji je takvom procjenom Fakulteta marginaliziran u svrhu zaštite privatnih interesa o.d. dekana. Ističe kako se prema specifikacijama navedenim u Ugovoru o pružanju usluga analize poslovanja i financijskih izvještaja sklopljenim s trgovačkim društvom BDO CROATIA d.o.o. radi o analizi redovitog poslovanja Fakulteta, a to je također istaknuto i u obrazloženju pobijanog rješenja gdje se pojašnjava da je predmetno Izvješće revizorske tvrtke ugovoreno kao pomoć pri preuzimanju poslova uprave i eventualne promjene u poslovanju pri čemu je razvidno da se ne radi o nekim specifičnim, točno određenim poslovima već o ukupnom, redovitom poslovanju Fakulteta. Nadalje ističe s obzirom da je Fakultet javna ustanova koja se financira javnim sredstvima, transparentnost njezinog redovitog poslovanja je od javnog interesa i ne može se kategorizirati kao poslovna tajna. Također ističe kako je sporan argument da provedena interna analiza poslovanja nije propisana zakonska revizija koja bi bila dostupna javnosti već isključivo interna za potrebe uprave jer u zakonima nema nikakve zapreke za njezino objavljivanje a štoviše prema članku 10. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti obvezna su na internetskim stranicama objaviti na lako pretraživ način godišnje planove, programe, strategije, upute, izvještaje o radu, financijska izvješća i druge odgovarajuće dokumente koji se odnose na područje rada tijela javne vlasti. Žalitelj navodi i kako se prema Uputama/ smjernicama za proaktivnu objavu informacija Klasa: 008-01/15-01/14, Urbroj: 401-01/02-16-01 od 28. prosinca 2016. preporuča proaktivna objava ovakvih dokumenata, te da bi Fakultet ukoliko želi poslovati zakonito i transparentno, ovakve dokumente morao objavljivati dobrovoljno i proaktivno. Nadalje navodi kako označavanje Izvješća kao privatnog i povjerljivog nije u skladu s kategorizacijom tajnosti podataka koja se primjenjuje u javnom sektoru, pa se ne bi trebala primjenjivati ni na dokumente izrađene po zahtjevu i u navodnom interesu Fakulteta. Također navodi da mu nije jasno kako bi objavom podataka o analizi poslovanja Fakultet mogao pretrpjeti štetu jer ukoliko je analiza pokazala da Fakultet posluje na ispravan način, ne postoji nikakva šteta, a u slučaju da je analiza poslovanja pokazala bilo kakvu nepravilnost, šteta je već počinjena, pa čak i ako šira javnost za nju nije doznala. Žalitelj ističe kako je suštinski smisao revizije poboljšanje poslovanja pa u tom smislu ukazivanje na počinjene pogreške i uočene nepravilnosti može biti samo korisno, kako bi se na temelju kvalitetne analize izvršila potrebna poboljšanja te kako bi se javnosti omogućilo praćenje na koji način implementirana poboljšanja utječu na poslovanje. Nadalje ističe kako nije jasno niti kako se objava podataka o analizi poslovanja može iskoristiti za narušavanje ugleda Fakulteta, budući da se ugled javne institucije ne može temeljiti na prikrivanju i neiznošenju istinitih podataka. Također ističe kako nije jasno na koji način bi se objava izvješća mogla iskoristiti u svrhu privatnih interesa, a ne javnog interesa s obzirom da se radi o javnoj ustanovi koja se financira javnim sredstvima i uvid u njezino poslovanje je javni interes čiji je krajnji cilj transparentnost i jačanje povjerenja u institucije. Žalitelj zaključuje kako upravo uskraćivanje davanja tražene informacije može se koristiti u svrhu privatnih interesa, a ne javnog interesa, jer informacijom raspolaže samo privremeni o.d. dekana koji čak nije ni zaposlenik ustanove kojoj je na čelu i vjerojatno još samo uzak krug njemu bliskih suradnika. Napominje kako iako je u samom rješenju navedeno da je Izvješće namijenjeno pružanju uvida u dosadašnje poslovanje tijelima upravljanja Fakulteta, a prema Statutu Fakulteta to su Dekan i Fakultetsko vijeće, na traženje člana Fakultetskog vijeća na sjednici 25. studenog 2020. godine o.d. dekana uskratio je Vijeću uvid u traženo Izvješće pod izgovorom da se radi o poslovnoj tajni, što dodatno ukazuje na privatiziranje informacije o javnoj ustanovi plaćenoj javnim sredstvima. Nadalje ističe kako nije jasno zbog čega bi sa stanovišta prava na pristup informacijama bilo značajno je li predmetna analiza poslovanja plaćena vlastitim sredstvima Fakulteta ili sredstvima iz državnog proračuna. Ujedno navodi kako nije jasno zbog čega je Fakultet kao naručitelj, potpisao ugovor i naručio revizorsko izvješće koje ne smije davati trećima, kopirati, umnožavati bez izričite pisane suglasnosti savjetnika koji je izvještaj izradio te navodi kako smatra da je odgovorna osoba potpisujući ugovor s takvim uvjetima nanijela štetu Fakultetu jer je plaćen značajan iznos za nešto čime Fakultet ne može slobodno raspolagati, a kvalitetu obavljenog posla nije moguće provjeriti. Žalitelj navodi kako u rješenju nije navedeno je li Fakultet u svrhu dostave Izvješća prema podnesenom zahtjevu, uopće tražio pisanu suglasnost savjetnika koji je izvještaj izradio, te da zbog svega navedenog, smatra kako tumačenje Fakulteta vezano za sadržaj poslovne tajne nije u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, kao ni sa Zakonom o tajnosti podataka, budući da se tražene informacije ne mogu podvesti pod kategoriju proizvodne tajne, rezultata istraživačkog ili konstrukcijskog rada te drugih podataka zbog kojih bi mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese Fakulteta, a argumenti navedeni u testu razmjernosti i izneseni u pobijanom rješenju nisu adekvatno i dostatno pokazali da prevladava interes da se ograniči pristup traženoj informaciji na štetu javnog interesa. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 26. studenoga 2020. godine zatražio od Fakulteta Izvješće i prateću dokumentaciju koju je trgovačko društvo BDO CROATIA d.o.o. prema sklopljenom ugovoru izradilo i predalo nakon provedene analize poslovanja i financijskih izvještaja Fakulteta. Nadalje je utvrđeno kako je o odlučujući o zahtjevu žalitelja Fakultet proveo test razmjernosti i javnog interesa i donio rješenje KLASA: UP/I-008-02/20-01/4, URBROJ: 3804-850-20-16 od 22. prosinca 2020. godine, kojim je odbio zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što se radi o informacijama koje su poslovna tajna.
U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi kako je u provedenom postupku utvrđeno da traženo Izvješće predstavlja poslovnu tajnu, da je ono označeno kao privatno i povjerljivo, da ima ograničen obim korištenja i komunikacije isključivo za utvrđenu svrhu i za potrebe nove Uprave Fakulteta, te je isto sačinjeno isključivo u svrhu utvrđivanja relevantnih informacija i pokazatelja za naručitelja i ne može se koristiti u druge svrhe. Nadalje se navodi kako se Izvještaj ne može davati trećima, kopirati, umnožavati bez izričite pisane suglasnosti savjetnika koji je izvještaj izradio. Također se navodi kako je u skladu sa Smjernicama za provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama koje je Povjerenik za informiranje donio za test razmjernosti i javnog interesa imenovano povjerenstvo za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa koje je u provedenom testu razmjernosti i javnog interesa utvrdilo kao razloge zbog kojih se pristup informaciji treba ograničiti slijedeće: „Analiza poslovanja i financijskih izvještaja ugovorena je sa svrhom uvida u relevantne informacije za kvalitetno preuzimanje poslova uprave Fakulteta. Ista nije ugovorena za vanjsku upotrebu; Informacije u izvješću su poslovna tajna koja je legitimna u provođenju ovakvih internih analiza poslovanja koje tijelima upravljanja daju uvid u dosadašnje upravljanje i postupanje kao pomoć pri preuzimanju poslova uprave i eventualne promjene u poslovanju. Radi se o analizi internog poslovanja koje može doprinijeti poboljšanju rada ali podaci obuhvaćeni analizom predstavljaju poslovnu tajnu; Provedena interna analiza poslovanja nije propisana zakonska revizija koja bi bila dostupna javnosti već isključivo interna za potrebe uprave; Objavom podataka o internoj analizi poslovanja Fakultet bi mogao pretrpjeti štetu; Objavu podataka o internoj analizi poslovanja moglo bi se iskoristiti za narušavanje ugleda Fakulteta: U tijeku je pojačani medijski i pojedinačni interes za rad Fakulteta zbog izbora nove uprave odnosno novog dekana te bi se objava podataka mogla iskoristiti u svrhu privatnih interesa a ne javnog interesa; Interna analiza poslovanja financirana je vlastitim sredstvima Fakulteta a ne sredstvima državnog proračuna“. Kao jedini razlog za omogućavanje tražene informacije povjerenstvo je utvrdilo da bi to bila transparentnost rada javnih službi. Nadalje se navodi kako je nakon provedenog testa razmjernosti uzevši u obzir sve razloge za ograničavanje i razloge za omogućavanje pristupa informaciji, Fakultet utvrdio da prevladava interes da se pristup informaciji ograniči. Također se navodi kako bi se omogućavanjem pristupa traženom Izvješću povrijedilo načelo poslovne tajne u samoj njezinoj biti te da šteta koja bi objavom Izvještaja nastala za Fakultet prevladava u odnosu na pravo uvida u transparentnost rada javnih službi. Fakultet zaključuje kako za objavu interne analize poslovanja ne postoji javni interes niti bi objava istog doprinijela javnom interesu već su navedene informacije interesantne određenom krugu osoba te bi se takve informacije mogle iskoristiti za narušavanje ugleda i nanošenje štete Fakultetu.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Nadalje, člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Odredbom stavka 3. istog članka Zakona propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje kao informacije koje su predmet postupka Fakultet je dostavio dva dokumenta uvezana kao jedna cjelina i to dokument BDO MEMO, Komentari i preporuke vezani uz porezna pitanja, 9. studenoga 2020. i dokument Analiza poslovanja i financijskih izvještaja za razdoblje 1. listopada 2017. do 30. lipnja 2020., Konačni prijedlog dokumenta, studeni 2020. godine.
Prema ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje, pretpostavlja se da za informaciju postoji javni interes ako bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti, kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost i integritet.
Uvidom u dostavljenu dokumentaciju razvidno je da ista u bitnom sadrži odgovore na pitanja koja uobičajeno ukazuju na javni interes a vezana su uz poslovanje tijela javne vlasti. Tako je provedenom analizom ispitano je li tijelo javne vlasti Fakultet obavlja svoje poslovanje u skladu sa zakonima i podzakonskim aktima, pa tako primjerice je li donio sve potrebne interne akte, a ujedno je izvršena i analiza financijski izvještaja za određeno vremensko razdoblje. Dakle, ispitana su pojedina područja rada Fakulteta te je za svako područje dan nalaz i preporuka. Slijedom navedenog, ne bi trebalo biti sporno da predmetna analiza predstavlja informaciju od javnog interesa, jer ista ukazuje kako je upravljano pojedinim područjima rada tijela javne vlasti, kako su tekli financijski tokovi poslovanja, uspješnost poslovanja, da li je bilo dobrih ili loših strana upravljanja odnosno slabosti i prednosti, da li postoji mjesta za poboljšanje, te su dani prijedlozi za poboljšanje poslovanja.
Onemogućavanje prava na pristup informacijama u konkretnom slučaju bi potaknulo sumnju kako se isto radi u svrhu prikrivanja nezakonitosti u radu Fakulteta.
Uvidom u dostavljenu dokumentaciju razvidno je da ista sadrži određene osobne podatke, pa tako sadrži primjerice imena i prezimena na koje se odnose za potraživanja od prodaje nefinancijske imovine konkretno potraživanja od prodaje stanova sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zatim imena i prezimena fizičkih osoba vezano za potencijalne obveze po osnovi sudskih sporova.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.
Međutim, potrebno je naglasiti da kada se utvrdi da je nešto osobni podatak to ne znači da je isti automatski zaštićen. Tako je primjerice vezano za imena i prezimena osoba na koje se odnose potraživanja od prodaje nefinancijske imovine konkretno potraživanja od prodaje stanova sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02), u žalbenom postupku utvrđeno da se ti podaci ne štite. Bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa ugovor s tijelom javne vlasti, pri sklapanju istog mora biti svjesna da ulazi u javnu domenu u kojoj prevladava javni interes i preteže načelo transparentnosti. U konkretnom slučaju radi se o raspolaganju javnim sredstvima gdje tijelo javne vlasti ima obvezu uplate u proračun za prihode od prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
Također u odnosu na imena i prezimena fizičkih osoba vezano za potencijalne obveze po osnovi sudskih sporova, u žalbenom postupku je utvrđeno da se ti podaci u konkretnom slučaju ne štite jer su vezana za raspolaganja javnim sredstvima. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako su u bilanci na dan 31. prosinca 2019. godine na poziciji izvanbilančnih zapisa iskazane potencijalne obveze po osnovi sudskih sporova u tijeku. U članku 7. stavku 5. alineji 4. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu („Narodne novine“, broj 124/14, 115/15, 87/16, 3/18, 126/19 i 108/20) propisano je kako pored analitičkih knjigovodstava iz stavka 2. ovoga članka, proračun i proračunski korisnici vode evidenciju potencijalnih obveza po osnovi sudskih sporova u tijeku. Odredbom članka 85. stavka 1. alineje 5. istog Pravilnika propisano je da skupina računa 99 – Izvanbilančni zapisi sadrži stavke koje su vezane, ali nisu uključene u bilančne kategorije, i to: potencijalne obveze po osnovi sudskih sporova u tijeku. Iz citiranih članaka Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu razvidno je da je propisana obveza tijela javne vlasti vođenja evidencija potencijalnih obveza po osnovi sudskih sporova i njihovog iskazivanja u bilanci.
Napominje se kako omogućavanje pristupa informaciji koju je zatražio žalitelj potvrđuje i dosadašnja praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u upravnim sporovima iz područja prava na pristup informacijama (primjerice presuda Visokog upravnog suda Poslovni broj: UsII-491/18-5 od 7. veljače 2019. godine vezano za zatraženu Analizu poslovanja ključnih pokazatelja, te presuda Visokog upravnog suda Poslovni broj: UsII-43/21-7 od 28. travnja 2021. godine vezano za zatraženo Revizorsko izvješće - Reviziju poslovanja i praćenja).
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan