KLASA: UP/II-008-07/20-01/1414
URBROJ: 401-01/10-21-2
Zagreb, 13. siječnja 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj 26 Su-542/20 od 16. studenog 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj 26 Su-542/20 od 16. studenog 2020. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio podatke o tome u koliko je predmeta sudac Stalne službe u Valpovu ......... u zadnjih deset godina presudio u korist stranke koju je zastupao odvjetnik ........., a u koliko predmeta je presudio protiv stranke koju je zastupao navedeni odvjetnik, temeljem 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom opisuje tijek postupka do donošenja osporenog rješenja. Smatra da je pogrešan stav prvostupanjskog tijela da se radi o stvaranju nove informacije, već da se radi o informaciji koju tijelo javne vlasti posjeduje, ali mu je potrebno ulaganje napora da bi istu ishodio. Ističe da bi u protivnoj situaciji (kad tijelo javne vlasti potražuje određenu informaciju od građana) bilo nevažno s koliko će troškova pribavljanje te informacije biti skopčano za građanina, pa smatra da nije valjan argument prvostupanjskog tijela da će morati ručno pregledavati predmete. Smatra da je sukladno članku 23. stavku 1. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prihvatiti njegov zahtjev. Smatra da uputa na podnošenje prijave državnom odvjetništvu, odnosno predstavke na rad suca nije uputa kojom se ostvaruje pravo na pristup informacijama. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 14. rujna 2020. godine, koji je zaprimljen kod prvostupanjskog tijela dana 18. rujna 2020. godine tražio doslovno sljedeće:
„Informacije koje potražujem su sljedeće: u posljednjih 10 godina, izraženo za svaku godinu pojedinačno (2010.-2019. godina), u koliko je predmeta sudac Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, ........., presudio u korist stranke koju je zastupao odvjetnik ........., a u koliko je predmeta presudio protiv stranke koju je zastupao odvjetnik ........., te u koliko je predmeta postupak eventualno bio okončan na drugi način (povlačenjem tužbe, otkazom punomoći itd.)“
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je postupajući po zahtjevu za pristup informacijama žalitelja prvostupanjsko tijelo istom izdalo obavijest Su-542/20 od 25. rujna 2020. godine temeljem članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Postupajući po žalbi žalitelja, Povjerenik za informiranje je rješenjem KLASA: UP/II-008-07/20-01/1287, URBROJ: 401-01/06-20-1 od 30. studenog 2020. godine obustavio postupak, a imajući u vidu činjenicu da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje koje je predmet ovog postupka. U rješenju Povjerenika za informiranje posebno je naglašeno da se izdavanje obavijesti iz članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može smatrati rješavanjem zahtjeva za pristup informacijama, jer navedena odredba propisuje i obvezu tijela javne vlasti da žalitelja uputi na način ostvarivanja svog traženja.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da se svi sudski predmeti vode u aplikaciji e-spis, te je iste moguće pretraživati po parametrima (oznaka upisnika, broj predmeta, ime i prezime, OIB/naziv tužitelja ili tuženika. Dalje se navodi da bi radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja prvo trebalo u Godišnjem rasporedu poslova (za zadnjih deset godina) utvrditi za koje je predmete bio zadužen sudac na kojeg se zahtjev odnosi. Nakon toga bilo bi potrebno u svakom navedenom predmetu ručno pregledavati je li stranku zastupao odvjetnik koji je predmet zahtjeva žalitelja. Slijedom navedenog prvostupanjsko tijelo zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela prihvaća i Povjerenik za informiranje, a koje žalbenim navodima žalitelja nije dovedeno u sumnju iz sljedećih razloga.
U presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-1/16 od 18. travnja 2016. godine zauzet je stav da tijelo javne vlasti nema obvezu grupiranja podataka prema vrsti ili nekom drugom kriteriju, nego je dužno omogućiti pristup već gotovoj, postojećoj i određenoj informaciji,
Osim toga, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-141/17 od 06. rujna 2017. godine zauzeto stajalište da tijela javne vlasti nisu dužna u obvezi poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja.
U konkretnom slučaju, do traženih informacija moglo bi se doći samo ručnim pretraživanjem.
Osim toga, iz samog sadržaja zahtjeva žalitelja jasno je da isti traži određenu analizu postupanja prvostupanjskog tijela u razdoblju od deset godina, a ta analiza je višestruka, jer se traži ne samo predmeti u kojima je zastupao određeni odvjetnik, a koji su dodijeljeni određenom sucu, već se od tih predmeta traži, za svaku godinu, iskazivanje podataka o tome je li postupak okončan u korist ili protiv stranke koju je zastupao odvjetnik.
Osim toga, zahtjevom se traže podaci o drugim ishodima postupka (povlačenje tužbe ili otkaz punomoći), a što bi također zahtijevalo ručno pretraživanje spisa predmeta.
Suprotno stavu žalitelja, Povjerenik za informiranje u primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama nema ovlast nalaganja tijelima javne vlasti da vodi točno određene informacije na točno određeni način, pa niti ne može naložiti prvostupanjskom tijelu da radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja pretražuje spise ta razdoblje od deset godina, jer isti prelazi okvir obveza tijela javne vlasti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Kad bi se prihvatio stav žalitelja, to bi značilo da bi korisnici od tijela javne vlasti mogli tražiti kreiranje informacija po određenom kriteriju, a na koji način bi se izgubila svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na navod žalitelja o potraživanju informacija od građana, odnosno o tome s kolikim će troškovima isto biti skopčano s građanima, ističe se da navedeni navodi nisu odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, pri čemu se primjerice ističe da dostava ovjerenog prijevoda, odnosno plaćanje pristojbe predstavljaju zakonske obveze za osobu koja pokreće određeni postupak, te se ni na koji način ne mogu dovoditi u vezi s obvezama tijela javne vlasti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Što se tiče pozivanja žalitelja na odredbu članka 23. stavka 1. točka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se isto nije relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na to da je obavijest prvostupanjskog tijela od 25. rujna 2020. godine, koja je donesena temeljem članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama bila razmatrana u postupku koji je ranije opisan u ovom rješenju.
U odnosu na navod žalitelja da podnošenje prijave državnom odvjetništvu, odnosno predstavke predsjedniku suda nije uputa kojom se ostvaruje pravo na pristup informacijama, ističe se da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev žalitelja, pa činjenica da je prvostupanjsko tijelo žalitelja uputilo na mogućnost podnošenja predstavke, odnosno prijave protiv suca, ako je nezadovoljan njegovim radom, sasvim sigurno ne utječe na pravilnost prvostupanjskog rješenja koje sadrži jasne i valjane razloge odbijanja zahtjeva žalitelja, a u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).
Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan