KLASA: UP/II-008-07/20-01/1364
URBROJ: 401-01/10-21-2
Zagreb, 13. siječnja 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske liječničke komore, KLASA: UP/I-034-02/20-01, URBROJ: 385-02/04-20-1 od 16. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske liječničke komore, KLASA: UP/I-034-02/20-01, URBROJ: 385-02/04-20-1 od 16. listopada 2020. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Obrasca eM-2P za ......... od 2. studenog 2018. godine na način da se na istom prekriju sljedeći podaci: osobni broj osiguranika, osobi identifikacijski broj osiguranika, matični broj građanina, razlog prestanka osiguranja, te ime i prezime osobe koja je izvršila prijavu (u dijelu dokumenta elektronički potpis – obveznik), te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Hrvatskoj liječničkoj komori da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) kojim je tražila podatak o tome od kada do kada je ......... bio zaposlenik Hrvatske liječničke komore, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da u konkretnom slučaju preteže potreba zaštite prava osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je podnijela žalbu u kojoj u bitnom navodi što je bilo predmet njezina zahtjeva za pristup informacijama. Ističe da je javnosti poznata činjenica da je ......... zastupao različita tijela Hrvatske liječničke komore, te ukazuje na javne objavljene odluke. Ističe da je protiv ......... podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela nadripisarstva. Izražava sumnju da je navedena osoba bila zaposlena kod drugog poslodavca. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 30. rujna 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražila informaciju od kada do kada je ......... bio zaposlenik Hrvatske liječničke komore.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, zajedno sa informacijama koje su predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija ne predstavlja klasificiran podatak.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja te provedenog testa razmjernosti, u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da prevladava potreba zaštite interesa pojedinca u odnosu na javni interes.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 37. Zakona o liječništvu („Narodne novine“, broj 121/03, 117/18) propisano je da Komora obavlja sljedeće javne ovlasti: 1. vodi imenik liječnika u Republici Hrvatskoj, 2. daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad, 3. obavlja stručni nadzor nad radom liječnika, 4. određuje najnižu cijenu rada privatnih liječnika i 5. odobrava pojedinačne cijene liječničkih usluga privatnih liječnika.
Sukladno članku 46. stavku 1. navedenog Zakona propisano je da za ostvarivanje svojih ciljeva i izvršavanje zadaća Komora stječe sredstva od upisnine, članarine te iz drugih prihoda ostvarenih djelatnošću Komore. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se iz državnog proračuna osiguravaju sredstva za izvršavanje poslova koje Komora obavlja na temelju javnih ovlasti ovlasti utvrđenih člankom 37. stavkom 1. točkom 3. navedenog Zakona.
Nadalje, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, UsII-2/16 od 13. svibnja 2016. godine odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/15-01/253, URBROJ: 401-01/11-15-08 od 01. prosinca 2015. godine, kojim je korisniku omogućen pristup informaciji o bruto plaći predsjednice Hrvatske komore fizioterapeuta.
U navedenoj presudi Visoki upravni sud Republike Hrvatske je istaknuo da je Hrvatska komora fizioterapeuta pravna osoba s javnim ovlastima, koja se, između ostalog, financira iz državnog proračuna, te da je predsjednik Hrvatske komore fizioterapeuta osoba za koju je podatak o bruto plaći dostupan javnosti, iz kojeg razloga je pravilno Povjerenik za informiranje temeljem članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama poništio prvostupanjsko rješenje.
U takvoj situaciji, Povjerenik za informiranje ne nalazi razloga za odstupanje od svoje ranije prakse, kao i prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, te smatra da u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se prvostupanjsko tijelo, između ostalog financira i iz javnih sredstava, a kako je to ranije obrazloženo.
Povjerenik za informiranje posebno ukazuje na činjenicu da u odnosu na ime i prezime zaposlenika tijela javne vlasti, kad se navedeni podatak traži vezano uz njegov rad ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se njegov rad financira iz javnih sredstava.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
U pogledu zatražene informacije u konkretnom slučaju u žalbenom je postupku utvrđeno da neće doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka, ukoliko se žalitelju omogući pristup informaciji o imenu i prezimenu zaposlenika tijela javne vlasti te podatku o vremenu njegova zaposlenja.
Naime, navedeno potvrđuje i ustaljena praksa Povjerenika za informiranje i upravnosudska praksa, pa je tako primjerice u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-304/17 od 21. ožujka 2018. godine izražen stav da ugovor o radu predstavlja informaciju iz koje je vidljivo raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, u presudi Visokog upravni sud Republike broj UsII-151/18 od 11. srpnja 2018. godine zauzeto je stajalište da ne dolazi do povrede osobnih podataka omogućavanjem pristupa, između ostalog, i ugovoru o radu, a što je potvrđeno i presudom istog suda broj UsII-270/20 od 270/20 od 30. listopada 2020. godine.
Osim toga, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-151/18 od 11. srpnja 2018. godine zauzeto stajalište da su i informacije o prestanku radnog odnosa informacije od javnog značaja.
U odnosu na navode prvostupanjskog tijela da ne postoji pravna osnova za obradu osobnih podataka pojedinca na kojeg se zahtjev odnosi, Povjerenik za informiranje ukazuje na odredbu članka 6. c) Opće uredbe o zaštiti podataka, odnosno radi se o obradi osobnih podataka koja je nužna radi poštivanja pravnih obveza prvostupanjskog tijela kao voditelja obrade.
Povjerenik za informiranje također ističe da je javno objavljen podatak da je ......... bio zaposlenik prvostupanjskog tijela, a što je razvidno iz sljedećih poveznica:
https://www.hlk.hr/EasyEdit/UserFiles/ln-11-2017-intervju.pdf
Slijedom navedenog, niti podatak o trajanju njegova zaposlenja po mišljenju Povjerenika za informiranje ne predstavlja podatak u odnosu na koji bi prevladavala potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljena je obrazac Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (eM-2P) kao dokument koji sadrži traženu informaciju.
Uvidom u navedeni dokument utvrđeno je da isti sadrži sljedeće podatke osobe na koju se odnosi: osobni broj osiguranika, osobi identifikacijski broj osiguranika, matični broj građanina, te razlog prestanka osiguranja, te ime i prezime osobe koja je izvršila prijavu (u dijelu dokumenta elektronički potpis – obveznik)
Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku, a temeljem ovlasti iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život pojedinca, odnosno da se ne radi o podacima za koje bi prevladavao javni interes, već u odnosu na iste prevladava potreba zaštite prava na ograničenje, pa je primjenom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke.
U odnosu na ime i prezime osobe vlasnika obrta koji obavlja računovodstvene poslove za prvostupanjsko tijelo, kao i ime i prezime zaposlenika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Povjerenik za informiranje ističe da se u prvom slučaju radi o osobi koja je stupila u pravni odnos s prvostupanjskim tijelom kao tijelom javne vlasti, a u drugom slučaju radi se o zaposleniku tijela javne vlasti, a njegovo ime se navodi isključivo vezano za posao koji obavlja.
U takvoj situaciji, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na navedene podatke ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo riješiti kao pod točkama 1, 2. i 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan