KLASA: UP/II-008-07/19-01/873
URBROJ: 401-01/04-21-6
Zagreb, 7. siječnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske liječničke komore, KLASA: UP/I-034-02/19-09/05, URBROJ: 385-03/10-19-01 od 29. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske liječničke komore, KLASA: UP/I-034-02/19-09/05, URBROJ: 385-03/10-19-01 od 29. listopada 2019. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici:
- Konto kartice, Konto: 45111 od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., Tekuće donacije - ostale,
- Konto kartice, Konto: 45114 od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., Tekuće donacije za članove dopunskog zdravstvenog osiguranja,
- Konto kartice, Konto: 45113 od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., Tekuće donacije – stručna literatura,
- Konto kartice, Konto od 42571 do 425723 od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018.
3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Pregleda neoporezivih primitaka II po poreznim obveznicima od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., na način da se na istoj prekriju osobni identifikacijski brojevi fizičkih osoba, u kojem dijelu se zahtjev za pristup informacijama odbija.
4. Nalaže se Hrvatskoj liječničkoj komori da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenim informacijama, sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja.
5. Predmet se u dijelu zahtjeva koji se odnosi na „Popis 10 osoba (uključujući fizičke i pravne) kojima je tijekom 2018. godine Hrvatska liječnička komora u kumulativu isplatila najveći novčani iznos. Za traženih 10 osoba molim specificirati datume s iznosima i opisom/svrhom uplata.“, dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatske liječničke komore odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 29. kolovoza 2019 godine, kojim je zatražio sljedeće informacije: popis 10 osoba, uključujući fizičke i pravne osobe, kojima je tijekom 2018. godine Hrvatska liječnička komora u kumulativu isplatila najveći novčani iznos zajedno s datumima s iznosima i opisom/svrhom uplata, popis primatelja sredstva s rashodne stavke „donacija" u 2018. godini zajedno s iznosom donacije za svakog primatelja, te popis fizičkih i pravnih osoba kojima su isplaćena sredstva s rashodne stavke „Intelektualne i osobne usluge" u 2018. godini na način da se za svaku transakciju navede ime/naziv primatelja, datum i opis/svrha plaćanja, a može i dostava konto kartica za tu stavku. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. i točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer su zatražene informacije poslovna tajna te jer se radi o informacijama zaštićenim zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako je Hrvatska liječnička komora pobijanim rješenjem odbila njegov zahtjev u cijelosti uz obrazloženje da je testom razmjernosti i javnog interesa ustanovljeno da nije dokazan javni interes nego da prevladavaju interesi zaštite poslovne tajne i zaštite osobnih podataka pojedinaca. Nadalje ističe kako su sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa javnosti i javnog interesa, a ukoliko bi i bilo potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, smatra da isti nije pravilo proveden. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 29. kolovoza 2019. godine zatražio od Hrvatske liječničke komore da mu se dostave sljedeće informacije: pod točkom 1. popis 10 osoba (uključujući fizičke i pravne) kojima je tijekom 2018. godine Hrvatska liječnička komora u kumulativu isplatila najveći novčani iznos te da se za iste specificiraju datumi s iznosima i opisom/svrhom uplata, pod točkom 2. informacije vezane za rashodnu stavku „donacija“ u 2018. godini (7.105.149,00) i to popis primatelja i za svakog primatelja iznos donacije, pri tome je ujedno naveo da ukoliko iz objektivnih razloga tijelo javne vlasti smatra neprikladnim navoditi imena i prezimena fizičkih osoba kojima je dodijeljena donacija, primjerice ako se radi o članovima teške socijalne situacije i slično da tijelo može zaštititi njihove podatke na način da umjesto imena i prezimena navede samo inicijale primatelja i početno slovo grada iz kojeg je primatelj donacije. Pod točkom 3. zahtjeva žalitelj je zatražio informacije vezane za rashodnu stavku „Intelektualne i osobne usluge“ u 2018. godini (1.602.772,00 kn) i to popis fizičkih i pravnih osoba kojima su ta sredstva plaćena na način da se za svaku transakciju navede ime/naziv primatelja, datum i opis/svrha plaćanja, a može i dostava konto kartica za tu stavku. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem Hrvatske liječničke komore KLASA: UP/I-034-02/19-09/05, URBROJ: 385-03/10-19-01 od 29. listopada 2019. godine, odbijen zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. i točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su zatražene informacije poslovna tajna te jer se radi o informacijama zaštićenim zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi kako je u odnosu na traženu informaciju pod točkom 1. žaliteljeva zahtjeva potrebno istaknuti da se isplate uglavnom odnose na pravne osobe, a samo manjim dijelom na fizičke osobe, dok se isplate pod točkom 3. žaliteljeva zahtjeva odnose na pravne osobe s kojima je Hrvatska liječnička komora sklopila ugovore o poslovnoj suradnji te putem kojih koristi i intelektualne usluge. Nadalje se navodi kako je Hrvatska liječnička komora temeljem Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine", broj 108/96) donijela Pravilnik o dužnosti čuvanja poslovne i profesionalne tajne te postupanja s klasificiranom dokumentacijom Hrvatske liječničke komore, koji je stupio na snagu 5. svibnja 2017. godine, kojim je između ostalog propisano: da se poslovnom tajnom smatraju osobito podaci iz ugovora koje Hrvatska liječnička komora zaključuje, ako ih predsjednik Hrvatske liječničke komore utvrdi kao poslovnu tajnu, da se poslovnom tajnom smatraju podaci i isprave koje poslovni partneri označe kao poslovnu tajnu, kao i da su podaci o iznosima isplaćenih plaća zaposlenika Hrvatske liječničke komore poslovna tajna. Također se navodi kako se ugovori o poslovnoj suradnji koje Hrvatska liječnička komora sklapa s poslovnim partnerima - pravnim osobama smatraju odnosno određeni su kao poslovna tajna sukladno općem aktu Hrvatske liječničke komore i internim aktima poslovnih partnera, a u samim ugovorima o poslovnoj suradnji također su uglavljene odredbe o tajnosti podataka, neotkrivanju podataka neovlaštenim osobama i povjerljivosti podataka. U obrazloženju pobijanog rješenja napominje se kako Hrvatska liječnička komora pregovara s pravnim osobama na godišnjoj razini, te da se uvjeti sklapanja ugovora s pravnim osobama u slučaju davanja traženih informacija i narušavanja odnosa povjerljivosti i čuvanja poslovne tajne, u idućoj poslovnoj godini mogu drastično izmijeniti na gore, a time bi Hrvatska liječnička komora bila dovedena u situaciju da tijekom predstojećih poslovnih pregovora bude u lošijoj pregovaračkoj poziciji, te ugovara usluge po većoj cijeni. Nadalje se napominje da odavanjem poslovne tajne, bez dobivene suglasnosti poslovnih partnera, narušavanjem odnosa međusobnog povjerenja, uzročno posljedično postoji i mogućnost gubitka poslovnih partnera, kao i štete po članove Hrvatske liječničke komore zbog smanjenja broja ponuđenih usluga i/ili istih po nepovoljnim uvjetima. Također se napominje kako je ključna činjenica da je podatak o broju liječnika javno dostupan podatak te da bi davanjem a posljedično i potencijalnim javnim objavljivanjem vrijednosti sklopljenih ugovora izračun pojedinačne cijene roba i usluga postao lako dostupan kako žalitelju tako i osobama kojim bi isti potencijalno dobivenu informaciju učinio dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je Hrvatska liječnička komora po zaprimanju žaliteljeva zahtjeva kontaktirala poslovne partnere kojima je u kumulativu isplaćen najveći novčani iznos, obavijestila o pristiglom zahtjevu žalitelja i zatražila njihova očitovanja, te da su se poslovni partneri izričito usprotivili davanju traženih informacija jer da bi davanje traženih informacija predstavljalo povredu poslovne tajne i narušavanje međusobnog povjerenja.
Hrvatska liječnička komora zaključuje kako bi priopćavanjem traženih informacija neovlaštenoj osobi mogle nastati štetne posljedice za financijske interese krovne staleške i strukovne organizacije liječnika koje bi se nužno negativno odrazile i na njezine članove, te da u predmetnom slučaju prevladava potreba zaštite interesa ugovornih strana u odnosu na javni interes.
U odnosu na traženu informaciju pod točkom 1. vezanu za isplate fizičkim osobama, u obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da se radi o neto isplatama te da bi njihovim otkrivanjem došlo do povrede osobnih podataka. Nadalje se navodi kako je Hrvatska liječnička komora vezano za tu informaciju zatražila privolu ispitanika za obradu osobnih podataka u svrhu ispunjenja žaliteljeva zahtjeva, te da privola nije dobivena, a da se ostale kategorije odnosno uvjeti pod kojima je omogućena zakonita obrada osobnih podataka ne mogu primjenjivati kao pravna osnova temeljem koje je Hrvatska liječnička komora ovlaštena zakonito obrađivati podatke i davati informacije. Također se navodi kako podnositelj nije član Hrvatske liječničke komore koja najveći iznos sredstava za svoje poslovanje ostvaruje iz članarina i koja svojim članovima, osobito zastupnicima Skupštine, redovito omogućava detaljan uvid u svoje financijsko poslovanje, te isto na mjesečnoj osnovi prezentira Nadzornom odboru Hrvatske liječničke komore, a u svrhu transparentnosti poslovanja o svim financijskim odlukama, ugovorima i isplatama raspravlja se i odlučuje na sjednicama kolegijalnih tijela Hrvatske liječničke komore.
U odnosu na tražene informacije pod točkom 2. vezane za rashodnu stavku „donacija“ u 2018. godini (7.105.149,00) i to popis primatelja i za svakog primatelja iznos donacije, u obrazloženju pobijanog rješenja navodi se kako bi davanje odgovora na postavljeni upit podrazumijevalo pribavljanje podataka uvidom u pojedinačne odluke temeljem kojih su isplate vršene, kreiranjem podataka za svakog člana posebno i stvaranjem potpuno nove informacije. Nadalje se navodi kako se radi o većem broju informacija koje se odnose na dulje vremensko razdoblje, čitavu 2018. godinu. Također se navodi kako informacije o isplati donacija u vidu npr. dodjele novčane pomoći za pojedinog člana po kriterijima definiranim u Pravilniku o uvjetima i postupku za dodjelu novčane pomoći Hrvatske liječničke komore (npr. invaliditet, bolest, smrt bračnog druga ili maloljetnog uzdržavanog djeteta, invaliditet maloljetnog djeteta, rođenje ili posvojenje djeteta, stipendija maloljetnoj djeci preminulog člana Hrvatske liječničke komore do 18 godina) svakako ne predstavljaju osobiti javni interes za objavom, obzirom da se odnose na interes uskog kruga ljudi, u konkretnom slučaju samih korisnika dodijeljenih pomoći. Posebno se u obrazloženju pobijanog rješenja ističe kako se najznačajnija stavka u rashodovnoj stavci „donacija“ odnosi na plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja budući da svi članovi, koji su izrazili interes za tu pogodnost, imaju o trošku Hrvatske liječničke komore pokrivenu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja. Nadalje se ističe kako navedena stavka obuhvaća i donacije za inozemno stručno usavršavanje članova u okviru kojih svaki član Hrvatske liječničke komore temeljem prijave na javno objavljen natječaj ima pravo dobiti 20.000,00 kuna za inozemno stručno usavršavanje. Također se ističe da se dodatne stavke donacija odnose na donacije za stručnu literaturu za članove na koju su pravo ostvarili prijavom položenog specijalističkog ili subspecijalističkog ispita, dar prilikom rođendana maloljetne djece preminulih članove koja primaju stipendiju Hrvatske liječničke komore, potpore javnozdravstvenih akcija i različitih zdravstvenih događaja, te upućuje žalitelj na javno dostupan i u samom obrazloženju pobijanog rješenja citiran odgovor Hrvatske liječničke komore dan temeljem upita novinarke Večernjeg lista.
Iz pobijanog obrazloženja rješenja proizlazi kako je Hrvatska liječnička komora provela test razmjernosti i javnog interesa kojim je utvrdila da nije dokazan javni interes već prevladavaju interesi zaštite poslovne tajne i zaštite osobnih podataka, te da bi omogućavanjem informacije nastala šteta kako za poslovne partnere Hrvatske liječničke komore, samu Hrvatsku liječničku komoru, tako i za pojedinca, te da se tražena informacija ne može omogućiti žalitelju.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje zajedno sa određenim informacijama koje su predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, sukladno članku 16. stavku 1., dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese. Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je Zapisnik o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa KLASA: 008-01/19-02/63, URBROJ: 385-03/10-19-04 od 22. listopada 2019. godine.
Povjerenik za informiranje ispitujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, u žalbenom postupku razmotrio je da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama te da li se pristup zatraženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pravo na pristup informacijama, ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Odredbom članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljenih informacija: Tablicu 10 najviše isplaćenih pravnih i fizičkih osoba u 2018. godini, Pregled neoporezivih primitaka II po poreznim obveznicima od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., Konto kartice, Konto: 45111 od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., Tekuće donacije - ostale, Konto kartice, Konto: 45114 od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., Tekuće donacije za članove dopunskog zdravstvenog osiguranja, Konto kartice, Konto: 45113 od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., Tekuće donacije – stručna literatura, Konto kartice, Konto od 42571 do 425723 od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. Uvidom u Tablicu 10 najviše isplaćenih pravnih i fizičkih osoba u 2018. godini utvrđeno je kako dostavljena Tablica sadrži imena i prezimena fizičkih osoba, nazive pravnih osoba te isplaćene iznose, ali ne sadrži datume isplata, niti opis/svrhu isplata. Nadalje, uvidom u Pregled neoporezivih primitaka II po poreznim obveznicima od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. godine (ukupno 103 stranice) utvrđeno je da isti sadrži imena i prezimena fizičkih osoba, OIB-e, oznaku primitka, vremensko razdoblje na koje se isplata odnosi, način isplate, datum isplate, datum JOPPD-a. Također uvidom u dostavljene Konto kartice razvidno je da iste sadrže naziv tijela, sjedište, OIB i IBAN tijela, brojčanu oznaku konta, razdoblje na koje se odnosi, naziv konta, podatke o knjiženim promjenama s rednim brojem, datumom knjiženja, dokumentom/oznakom pripadajuće isprave, opisom knjiženja, dugovnim, potražnim i saldo iznosom, kao i ukupnim dugovnim i potražnim prometom.
Uvidom u dostavljene informacije utvrđeno je da tražene informacije nisu proizvodna tajna, rezultat istraživačkog ili konstrukcijskog rada kao niti podaci zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese Hrvatske liječničke komore. Naime, iako Hrvatska liječnička komora u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako se u slučaju davanja traženih informacija narušava odnos povjerljivosti i čuvanja poslovne tajne, da se uvjeti sklapanja ugovora s pravnim osobama, u idućoj poslovnoj godini mogu drastično izmijeniti na gore, a time bi Hrvatska liječnička komora bila dovedena u situaciju da tijekom predstojećih poslovnih pregovora bude u lošijoj pregovaračkoj poziciji, te ugovara usluge po većoj cijeni, kao i da postoji mogućnost gubitka poslovnih partnera i štete po članove Hrvatske liječničke komore zbog smanjenja broja ponuđenih usluga i/ili istih po nepovoljnim uvjetima, takvi razlozi za uskratu informacija ne mogu se prihvatiti.
Člankom 35. stavkom 1. Zakona o liječništvu („Narodne novine“, broj 121/03 i 117/08), propisano je da se liječnici koji rade na neposrednim poslovima zdravstvene zaštite obvezno udružuju u Hrvatsku liječničku komoru, kao samostalnu i neovisnu strukovnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima. Nadalje, člankom 37. istog Zakona propisano je da Hrvatska liječnička komora obavlja sljedeće javne ovlasti: 1. vodi Imenik liječnika u Republici Hrvatskoj, 2. daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad, 3. obavlja stručni nadzor nad radom liječnika, 4. određuje najnižu cijenu rada privatnih liječnika i 5. odobrava pojedinačne cijene liječničkih usluga privatnih liječnika.
Prema članku 46. stavku 1. istog Zakona Hrvatska liječnička komora za ostvarivanje svojih ciljeva i izvršavanje zadaća stječe sredstva od upisnine, članarine i iz drugih prihoda ostvareni djelatnošću Komore. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se iz državnog proračuna Republike Hrvatske osiguravaju sredstva za izvršavanje poslova koje Komora obavlja na temelju javne ovlasti utvrđene člankom 37. točkom 3. ovoga Zakona.
Sukladno citiranim odredbama jasno je da je Hrvatska liječnička komora tijelo javne vlasti čiji su izvori financiranja upisnine, članarine, donacije i drugi prihodi ostvareni djelatnošću, kao i sredstva državnog proračuna. Povjerenik za informiranje kroz dosadašnju praksu kao i praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a u skladu s člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama zauzeo je stav da informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima moraju biti dostupne javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. S obzirom da se informacije o isplatama koje je žalitelj tražio odnose na raspolaganje javnim sredstvima, a ne radi se o klasificiranim informacijama, iste trebaju biti dostupne javnosti.
Nadalje, člankom 15. stavku 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
U žalbenom postupku utvrđeno je da tražene informacije sadrže određene osobne podatke identificiranih fizičkih osoba i to ime i prezime i osobni identifikacijski broj.
U odnosu na zaštitu osobnih podataka je potrebno naglasiti da kada se utvrdi da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on u svakom pojedinom slučaju zaštićen. Tako kada se upotrebljavaju odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, kao temelj odbijanja zahtjeva korisnika prava na informaciju, potrebno je razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta upotrebom nečijih osobnih podataka.
Dakle, kada korisnik zahtjevom za pristup informacijama zatraži informacije koje sadrže osobne podatke, sukladno odredbi članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa potrebno je razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta nezakonitom upotrebom nečijih osobnih podataka.
Kada se uzmu u obzir razlozi protiv omogućavanja pristupa, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženim podacima otkrivanje osobnih podataka. Razlog za omogućavanje pristupa zatraženim podacima u konkretnom slučaju bila bi transparentnost potrošnje sredstava, kao i javnost rada Hrvatske liječničke komore, kao tijela javne vlasti, osobito imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, za određene informacije se presumira javni interes ako one doprinose ostvarenju temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, odgovornost, zakonitost i odgovorno raspolaganje javnim sredstvima. Uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije vezane za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takve informacije kao što su imena i prezimena osoba kojima su isplaćena sredstva, temeljem zakonske odredbe, trebaju biti dostupne javnosti.
Međutim, s obzirom da bi davanjem osobnih podataka poput osobnog identifikacijskog broja došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zloporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno kako se žalitelju može odobriti djelomičan pristup informacijama na način kako je to navedeno u točki 2. izreke ovog rješenja.
Naime, u odnosu na podatke o osobnim identifikacijskim brojevima osoba koje su primile zatražene isplate zaključeno je da ne preteže javni interes za omogućavanjem pristupa istom, već preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa osobnim identifikacijskim brojevima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo zaštititi te podatke.
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke i to osobne identifikacijske brojeve iz točke 3. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacija može omogućiti žalitelju.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u točkama 1., 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja.
U pogledu žaliteljeva traženja pod točkom 1. zahtjeva „Popis 10 osoba (uključujući fizičke i pravne) kojima je tijekom 2018. godine Hrvatska liječnička komora u kumulativu isplatila najveći novčani iznos. Za traženih 10 osoba molim specificirati datume s iznosima i opisom/svrhom uplata.“, važno je istaknuti da je člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti. Uvidom u dostavljenu Tablicu 10 najviše isplaćenih pravnih i fizičkih osoba u 2018. godini, razvidno je da se radi o izrađenoj tablici u kojoj se u jednom stupcu nalaze imena i prezimena fizičkih osoba odnosno nazivi pravnih osoba, a u drugom isplaćeni iznosi. Navedena tablica ne predstavlja službeni dokument nego tablicu koju je netko vjerojatno izradio tijekom postupka, a iz koje nije vidljivo na kojim službenim dokumentima se zasnivaju ti podaci. Ujedno izrađena tablica niti ne sadrži sve informacije koje je žalitelj tražio pod točkom 1. svoga zahtjeva. Tijelo javne vlasti je povodom zahtjeva korisnika dužno provjeriti koje već postojeće odnosno izrađene informacije na koje se odnosi zahtjev korisnika ima u svom posjedu, a ne izrađivati novu informaciju. Sukladno navedenom, dostavljena Tablica ne može se smatrati informacijom koju je žalitelj tražio.
S obzirom da Hrvatska liječnička komora u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje nije dostavila informacije koje je žalitelj tražio pod točkom 1. svoga zahtjeva odnosno nije dostavljena informacija koja je bila izrađena u vrijeme podnošenja zahtjeva i koja je potpuna, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješiti kao u točki 5. izreke ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja u tom dijelu na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan