KLASA: UP/II-008-07/19-01/840
URBROJ: 401-01/04-21-5
Zagreb, 12. siječnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin Broj: 162-917/19 od 24. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin Broj: 162-917/19 od 24. listopada 2019. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin Broj: 162-917/19 od 24. listopada 2019. godine, u točki I. izreke rješenja odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), od 17. prosinca 2018. godine u pogledu informacija zatraženih pod točkom 1. žaliteljeva zahtjeva temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije. Točkom II. izreke rješenja odbijen je zahtjev žalitelja od 17. prosinca 2018. godine u pogledu informacija zatraženih pod točkom 2. žaliteljeva zahtjeva temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zahtjev žalitelja ujedno je odbijen i temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako je zbog velikog interesa javnosti i građana o poslovanju trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin, postavio zahtjev za pristup informacijama vezano uz zaposlenike navedenog trgovačkog društva i to pod točkama 1. i 2. prosjek plaća za svakog zaposlenika, opis radnog mjesta i završenu stručnu spremu, kao i podatke o ostalim troškovima zaposlenika. Žalitelj ističe kako je sudjelovao na raspravi na javnoj platformi gdje je uključeno skoro 4 000 građana na kojoj su se pojavile razne nedoumice, optužbe na netransparentan rad navedenog trgovačkog društva kao i moguće kriminalne radnje u vidu zlouporabe položaja, zapošljavanja bez javnih natječaja i preobilnog trošenja javnog novca, a on kao predsjednik Antikorupcijskog povjerenstva Varaždinske županije ima dužnost zaštititi trgovačko društvo i javnost, prezentirajući istinite podatke i na taj način otkloniti svaku sumnju u koruptivne radnje. Nadalje ističe kako mu u ponovnom postupku trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin pobijanim rješenjem od 24. listopada 2019. godine ponovno odbija dati informacije pod točkama 1. i 2. navodeći za to neistinite razloge i pozivajući se na neadekvatne pravne okvire. Žalitelj navodi kako ne može nikako biti točno da trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin ne posjeduje tražene informacije, a sam izračun prosjeka plaća u tri mjeseca je najjednostavniji oblik računske operacije koja ne iziskuje nikakav poseban trud, izgubljeno vrijeme niti ikakve dodatne troškove (x+y+z)/3. Nadalje navodi kako se putni troškovi, dnevnice, edukacije odnose na ionako uzak krug zaposlenika i ti podaci nisu opširni i njihovom obradom neće biti zahvaćeni svi zaposlenici, pa se ne može govoriti o „informacijama koje ne postoje“ ili „novonastaloj informaciji“. Također navodi kako se trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin u pobijanom rješenju poziva na Opću uredbu o zaštiti podataka, ali pogrešno tumači njezin sadržaj jer podaci koje traži ne spadaju u podatke obuhvaćene tom Uredbom. Žalitelj ističe kako u zahtjevu nije tražio OIB, JMBG, adresu i slično već isključivo podatke koji bi trebali biti dostupni. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 17. prosinca 2018. godine zatražio od trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin da mu dostavi sljedeće informacije: 1. prosjek neto plaća u zadnja tri mjeseca za sve zaposlenike, uključujući i direktora, zajedno sa opisom radnog mjesta i završenom stručnom spremom, 2. podatke o ostalim troškovima koje je zaposlenicima podmirilo trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin, po pojedinom zaposleniku, kao i specifikaciju troškova u zadnjih godinu dana (npr. putni troškovi, dnevnice, edukacija, ostali troškovi i slično). Pod točkom 3. zahtjeva žalitelj je zatražio da mu se omogući uvid u sve račune i fakture „reprezentacije“ za 2017. godinu.
Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po predmetnom zahtjevu za pristup informacijama trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin donijelo rješenje Broj: 162-917/19 od 24. listopada 2019. godine, kojim je u točki I. izreke rješenja odbacilo žaliteljev zahtjev u pogledu informacija zatraženih pod točkom 1. žaliteljeva zahtjeva temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije, dok je točkom II. izreke rješenja odbijen zahtjev žalitelja u pogledu informacija zatraženih pod točkom 2. žaliteljeva zahtjeva temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Ujedno je razvidno da je zahtjev odbijen i temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Uvidom u spise predmeta također je utvrđeno da je žalitelj vezano za informacije iz točke 3. zahtjeva, dopisom trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin Broj: 162-918/19 od 24. listopada 2019. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, obaviješten kako su zatražene informacije javno objavljene na mrežnim stranicama trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin i to na linku: http://cistocavz.hr/content/Dokumenti/Godi%C5%A1nje%20izvje%C5%A1%C4%87e%20+%20Revizorsko%izvje%C5%A1%C4%87e%20s%20prilozima%20+%20Bilje%C5%A1ke%202017.pdf u okviru Godišnjih financijskih izvještaja za 2017. godinu i izvješća neovisnog revizora.
U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome se navodi da je trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin rješenjem Broj: 162-1172/18 od 31. prosinca 2018. godine, odlučilo o zahtjevu žalitelja na način da je temeljem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama u cijelosti odbilo zahtjev jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. Nadalje se navodi kako je rješenjem Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/19-01/58, URBROJ: 401-01/11-19-2 od 30. rujna 2019. godine, poništeno rješenje trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin Broj: 162-1172/18 od 31. prosinca 2018. godine i predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, koje je ponovilo postupak i u ponovljenom postupku donijelo rješenje Broj: 162-917/19 od 24. listopada 2019. godine.
Vezano za informacije iz točke 1. žaliteljeva zahtjeva u obrazloženju pobijanog rješenja se navodi kako trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin ne vodi evidenciju prosjeka neto plaće na tromjesečnoj razini za svoje zaposlenike uz naznaku opisa radnog mjesta, kao i završenu stručnu spremu za svakog zaposlenika pa stoga ne posjeduje evidenciju u smislu zatraženih informacija pod točkom 1. zahtjeva slijedom čega je trebalo odbaciti zahtjev žalitelja u tom dijelu te je tako i učinjeno u točki I. izreke rješenja. Nadalje se navodi vezano za informacije iz točke 2. žaliteljeva zahtjeva, da je žalitelj zatražio informacije koje sadržavaju osobne podatke pojedinaca, fizičkih osoba, koji su zaštićeni Općom uredbom o zaštiti podataka te da je trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin provelo test razmjernosti i javnog interesa kojim je utvrdilo da ne prevladava javni interes u konkretnom slučaju, već osobni interes podnositelja zahtjeva i shodno tome da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje. Također se navodi da je u pogledu zatraženih informacija u točki 2. zahtjeva u ponovljenom postupku utvrđeno da će otkrivanjem zatraženih informacija evidentno doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka ukoliko se žalitelju omogući pristup istima jer bi bili učinjeni vidljivima ime i prezime osoba zaposlenih kod tijela javne vlasti, njihovi osobni identifikacijski brojevi, adrese prebivališta, osobni odbici i drugi podaci osobne prirode kao što su primjerice uskrate iz plaća (ovrhe, krediti, obustave i slično), a koji predstavljaju zaštićeni osobni podatak i čije prikupljanje je protivno i odredbama Zakona o radu.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se i kako se u konkretnom zahtjevu radi o prekomjernom prikupljanju podataka te da sukladno članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti. Ističe se kako je okolnost da žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama osobito razvidna iz dijela njegova zahtjeva u kojem traži informacije u odnosu na svakog zaposlenika tijela javne vlasti, koje je u trenutku podnošenja zahtjeva imalo zaposleno 94 radnika. S obzirom da žalitelj traži podatke za sve zaposlene kod tijela javne vlasti, ističe se kako nije moguće u konkretnom zahtjevu utvrditi eventualne okolnosti koje bi predstavljale snažniji javni interes. Također vezano za zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje, ističe se kako žalitelj zloupotrebljava svoje pravo i narušava dostojanstvo i pravo na zaštitu osobnih podataka osoba za koje traži informacije.
Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja navodi se kako je okolnost da žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama osobito razvidna iz činjenice da je od dana 26. listopada 2018. godine do dana podnošenja predmetnog zahtjeva 17. prosinca 2018. godine, dakle u razdoblju od 52 dana, trgovačkom društvu Čistoća d.o.o. Varaždin podnio 4 zahtjeva za pristup informacijama u kojima je tražio informacije o svim radnicima, svim poslovnim partnerima, svim cijenama, dostavu svih troškova, svih naknada i to za razdoblja do unazad 5 godina te postavljanjem zahtjeva i dalje proširuje svoje zahtjeve unatoč dobivenim odgovorima te transparentno objavljenim informacijama o financijskom i organizacijskom poslovanju trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin, što ima za posljedicu prekomjerno opterećenje rada službi trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin.
Uvidom u spis predmeta razvidno je da trgovačkog društvo Čistoća d.o.o. Varaždin u žalbenom postupku dostavilo Povjereniku za informiranje, osim predmetnog zahtjeva žalitelja, još 3 njegova zahtjeva iz 2018. godine, a na koje se trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin poziva u obrazloženju pobijanog rješenja i to: 1) zahtjev od 26. listopada 2018. godine, kojim je tražio podatke o broju zaposlenih radnika na početku 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godine, podatak o broju radnika na terenu po godinama, podatak o ukupnim prihodima trgovačkog društva po godinama od 2014. do 2018., s time da za 2018. godinu moli podatak za prvu polovinu godine, podatak o mjesečnoj naknadi članovima Nadzornog odbora u razdoblju od 2014. do 2018. godine, podatak o mjesečnoj plaći direktora; 2) zahtjev od 31. listopada 2018. godine kojim je tražio podatke o tome kojim tvrtkama trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin prodaje otpadni papir i karton koji prikuplja i po kojim cijenama, kojim tvrtkama prodaje otpadno staklo i po kojoj cijeni, kojim tvrtkama prodaje otpadni metal i po kojoj cijeni, da li se metal sortira po vrstama, koje tvrtke plaća za zbrinjavanje otpadne plastike i po kojim cijenama, koje tvrtke plaća za zbrinjavanje otpadnog tekstila i po kojim cijenama, koje tvrtke plaća za zbrinjavanje biootpada i po kojim cijenama te koliko je u razdoblju od 2014. do 2018. godine bilo sjednica Nadzornog odbora, po godinama; 3) zahtjev od 7. studenoga 2018. godine kojim je tražio da mu se, ako postoji, dostavi izrađeni revizijski izvještaj za 2017. godinu ili ga se uputi gdje se može pogledati. Nadalje je razvidno da je trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin postupilo po predmetnim zahtjevima i žalitelju omogućilo pravo na pristup informacijama, dostavljajući tražene podatke i upućujući na to gdje su oni javno objavljeni.
Iz spisa predmeta razvidno je da se trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin u pobijanom rješenju, koje je doneseno u ponovnom postupku, između ostalog, ponovo poziva na odredbu članaka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iako je rješenjem Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/19-01/58, URBROJ: 401-01/11-19-2 od 30. rujna 2019. godine, poništeno rješenje trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin Broj: 162-1172/18 od 31. prosinca 2018. godine i u obrazloženju pobijanog rješenja jasno navedeno da je cijeneći sve činjenice i okolnosti, a osobito broj sveukupno zaprimljenih zahtjeva, ukupan broj žaliteljevih zahtjeva i informacije koje je žalitelj tražio u 2018. godini, u žalbenom postupku utvrđeno da, unatoč broju i dinamici podnesenih zahtjeva, nije došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama od strane žalitelja u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Dakle, Povjerenik za informiranje je u citiranom rješenju od 30. rujna 2019. godine, utvrdio da nema zlouporabe prava na pristup informacijama u konkretnom slučaju. S obzirom da trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin u ranijem žalbenom postupku nije Povjereniku za informiranje dostavilo informacije koje su predmet postupka, bilo je nužno poništiti osporeno rješenje te vratiti predmet na ponovni postupak trgovačkom društvu Čistoća d.o.o. Varaždin, kao prvostupanjskom tijelu.
U dopisu trgovačkog društva Čistoća Varaždin d.o.o. Broj: 162-1068/19 od 27. studenoga 2019. godine, kojim je Povjereniku za informiranje dostavljena žalba, ali ne i informacije koje su predmet postupka, razvidno je da se u bitnom navodi kako žalitelj u svom zahtjevu traži informacije u odnosu na sve zaposlenike trgovačkog društva Čistoća Varaždin d.o.o., te da zahtjev izlazi iz okvira koji se uobičajeno mogu smatrati kontekstom ostvarivanja prava na pristup informacijama i općim načelima transparentnosti djelovanja javnog sektora, kao i da zahtjev definitivno nije u duhu Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje se navodi kako žalitelj podnošenjem kontinuiranih zahtjeva za pristupom informacijama u kojima traži veliki broj informacija očito zloupotrebljava svoja prava iz Zakona o pravu na pristup informacijama, a udovoljavanje zahtjevima samo dodatno potencira takvo ponašanje, što opterećuje rad i funkcioniranje trgovačkog društva Čistoća Varaždin d.o.o., kao tijela javne vlasti. Također se navodi kako ne postoji objektivan interes javnosti da se dostave podaci za sve zaposlene u posljednja tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva o troškovima koje je pojedinom zaposleniku podmirilo trgovačko društvo Čistoća Varaždin d.o.o., kao i specifikacija troškova. U citiranom dopisu se ističe kako svaki od podataka o troškovima čini jednu posebnu cjelinu skupa pismena, priloga i drugih dokumenata koja se u smislu odredaba Uredbe o uredskom poslovanju smatra spisom te da se temeljem odredbe članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta. Nadalje se ističe kako trgovačko društvo Čistoća Varaždin d.o.o. ima svega nekoliko zaposlenih u računovodstvu koji opslužuju oko 110 trenutno zaposlenih radnika, te svega nekoliko ljudi zaposlenih u administrativnim službama koji odgovaraju na svakodnevne upite od oko 33 000 trenutnih korisnika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada, a ovakvo pretjerivanje sa zahtjevima dovesti će do paralize rada odjela tijela javne vlasti i velikih troškova. Također se u dopisu ističe kako žalitelj zajedno s nekolicinom građana aktivno sudjeluje sa svojim objavama na javnoj facebook grupi naziva „Varaždinsko smeće“ u kojoj neprovjerenim i netočnim objavama kontinuirano ukazuje na navodne nezakonitosti poslovanja i određivanja cijene usluga trgovačkog društva Čistoća Varaždin d.o.o., kao tijela javne vlasti i time vrijeđa ime, ugled i čast navedenog trgovačkog društva.
Sukladno navedenom, očito je da trgovačko društvo Čistoća Varaždin d.o.o. i dalje smatra, unatoč rješenju Povjerenika za informiranje od 30. rujna 2019. godine, kojim je utvrđeno da nije došlo do zlouporabe prava, kako žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama i kako njegovi zahtjevi opterećuju rad i funkcioniranje tijela javne vlasti i dovode do velikih troškova. Stoga se trgovačko društvo Čistoća Varaždin d.o.o. upućuje na odredbe članka 22. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojima je propisano kada se rokovi za ostvarivanje prava na pristup informaciji mogu produžiti, kao i na Kriterije za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14 i 15/14), kojima se propisuje visina naknade stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, kao i visina naknade troškova dostave tražene informacije koje plaća korisnik prava na informaciju, a koji nastaju pružanjem informacije prema Zakonu o pravu na pristup informacijama.
Iz pobijanog rješenja proizlazi kako trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin ne posjeduje informacije zatražene pod točkom 1. žaliteljeva zahtjeva jer ne vodi evidenciju prosjeka neto plaće na tromjesečnoj razini za svoje zaposlenike uz naznaku opisa radnog mjesta, kao i završenu stručnu spremu za svakog zaposlenika. U žalbenom postupku dopisom Ureda povjerenika KLASA: UP/II-008-07/19-01/840, URBROJ: 401-01/01-20-2 od 7. listopada 2020. godine zatraženo je od trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin, između ostalog, da iako iz obrazloženja pobijanog rješenja i dopisa kojim je Povjereniku za informiranje dostavljen spis predmeta, proizlazi da trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin ne raspolaže traženim informacijama u vidu gotovih i postojećih informacija, dostavi informacije koje posjeduje, a iz kojih je vidljivo knjiženje plaća zaposleni osobama u tijelu javne vlasti, kao i ostalih troškova obuhvaćenih predmetnim zahtjevom za traženo razdoblje. U citiranom dopisu je navedeno kako je logična pretpostavka da se na temelju podataka o izvršenim plaćanjima od strane trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin, odnosno dokumenata koji dokazuju činjenice na temelju kojih se vrše uplate i isplate izrađuje pojedini konto, a koji se kao izrađena informacija u svakom trenutku može jednostavno ispisati. Također je citiranim dopisom trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin zamoljeno da kao dio spisa predmeta dostavi i informacije iz kojih je vidljiv opis radnog mjesta i završena stručna sprema zaposlenih osoba u trgovačkom društvu Čistoća d.o.o. Varaždin, te informacije o troškovima „reprezentacije“ za 2017. godinu.
Dopisom Broj: 162-1047/20 od 16. studenog 2020. godine, trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin dostavilo je Uredu povjerenika, između ostalog, kao informacije koje posjeduju vezano za knjiženje plaća zaposlenih osoba u tijelima javne vlasti i ostalih troškova obuhvaćenih predmetnim zahtjevom za traženo razdoblje, informacije o opisu radnog mjesta i završenoj stručnoj spremi zaposlenih osoba u trgovačkom društvu, informacije o troškovima reprezentacije za 2017. godinu: 1) Rekapitulacije plaća za sve zaposlene za 9., 10. i 11. mjesec 2018. godine (ukupno 3 dokumenta), 2) Tablicu 2.4. Ljudski resursi koja sadrži opće podatke (broj zaposlenih na dan 31.12., operativne službe, zajedničke službe - uprava, administracija, zaštita, prosječna neto plaća po zaposleniku, prosječna neto plaća po zaposleniku u RH - za NKD 38. - DZS) i kadrovsku strukturu (VSS, VŠS, SSS, NKV, ŽENE, MUŠKARCI) za 2014., 2015., 2016., 2017., 2018., i 2019. godinu, 3) Organigram trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin, 4) Naslovnu stranicu i stranicu broj 30 „Godišnjeg financijskog izvještaja za 2017. godinu i izvješća neovisnog revizora“, Varaždin, ožujak 2018., 5) Sistematizaciju radnih mjesta (iz koje je razvidno da je ista Prilog 3 Pravilniku o radu, Čistoća d.o.o., Varaždin, studeni 2018. godine).
Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da ista ne sadrži informacije koje je žalitelj tražio.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Pravo na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da ulaže dodatni trud, povezivanje, tumačenje, odnosno stvaranje informacije. Dakle, tijelo javne vlasti nema obvezu izrađivati informaciju koju žalitelj traži, ali je u obvezi razmotriti da li posjeduje dokumentaciju koja sadrži traženu informaciju.
Iz spisa predmeta proizlazi kako je trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin, vezano za informacije koje je žalitelj tražio u točki 1. zahtjeva, utvrdilo da ne posjeduje tražene informacije jer ne vodi evidenciju prosjeka neto plaće na tromjesečnoj razini za svoje zaposlenike uz naznaku opisa radnog mjesta kao i završenu stručnu spremu. Međutim, logična je pretpostavka da bi se do traženih informacija moglo doći kada bi se primjerice dostavile platne liste za svakog zaposlenika za 9., 10. i 11. mjesec 2018. godine, te da žalitelj sam izračuna traženi prosjek plaća. Ukoliko iz platnih lista ne bi bio vidljiv opis radnog mjesta i stručna sprema, dostavom ugovora o radu zaposlenika, sistematizacije radnih mjesta, pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i drugih dokumenata koje posjeduje tijelo javne vlasti, moglo bi se doći do informacija o opisu radnog mjesta i stručnoj spremi za svakog zaposlenika. Sukladno navedenom, tražene informacije ne moraju se nalaziti u jednom dokumentu, pa tako u konkretnom slučaju trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin ne mora voditi evidenciju prosjeka neto plaće na tromjesečnoj razini za svoje zaposlenike uz naznaku opisa radnog mjesta i stručne spreme, da bi došlo do traženih informacija iz zahtjeva.
Nadalje, iz pobijanog rješenja proizlazi kako su informacije iz točke 2. žaliteljeva zahtjeva zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, te da bi njihovo omogućavanje bilo protivno Općoj uredbi o zaštiti podataka te protivno Zakonu o radu.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u : a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Dakle i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.
Iz spisa predmeta proizlazi kako je u pogledu zatraženih informacija iz točke 2. žaliteljeva zahtjeva trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin utvrdilo da bi omogućavanjem traženih informacija bili učinjeni vidljivi osobni identifikacijski brojevi zaposlenih, adrese prebivališta, osobni odbici i drugi podaci osobne prirode kao što su primjerice uskrate iz plaća, te da isti predstavljaju zaštićeni osobni podatak.
Međutim, potrebno je naglasiti da kada se utvrdi da je nešto osobni podatak to ne znači da je isti automatski zaštićen. Tako je primjerice kroz dosadašnju praksu Povjerenika za informiranje, koja je potvrđena i pravomoćnim presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, zauzeto stajalište da imena i prezimena osoba zaposlenih u tijelima javne vlasti ne predstavljaju zaštićene osobne podatke. U konkretnom slučaju imena i prezimena osoba zaposlenih u trgovačkom društvu Čistoća d.o.o. Varaždin nisu zaštićeni osobni podatak. Nadalje, odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Stoga kada se radi o potrošnji sredstava tijela javne vlasti, što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima, primjerice iznosi plaća, trošak prijevoza, trošak edukacije, trošak reprezentacije, zakonskom odredbom izričito je propisano da su takve informacije dostupne javnosti, ukoliko se ne radi o klasificiranoj informaciji.
Sukladno navedenom, u žalbenom postupku je utvrđeno da trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin kod donošenja odluke o informacijama iz točke 2. žaliteljeva zahtjeva, nije uzelo u obzir odredbu 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također je utvrđeno da iako je odbilo zahtjev žalitelja u tom dijelu temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, nije uzelo u obzir i odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, tom je zakonskom odredbom propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.
Vezano za točku 3. žaliteljeva zahtjeva u žalbenom postupku je utvrđeno da putem linka, koji je trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin dostavilo žalitelju, web stranica na kojoj bi se kako to navodi tijelo javne vlasti, trebali nalaziti Godišnji financijski izvještaji za 2017. godinu i izvješće neovisnog revizora, nije dostupna.
U žalbenom postupku izvršen je uvid u internetske stranice trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin te je utvrđeno da su na linku https://www.cistoca-vz.hr/dokumenti_izvjesca.html objavljeni Financijski izvještaji za 2014., 2015., 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu.
Također je utvrđeno da na internet stranicama tog trgovačkog društva, linku https://cistoca-vz.hr/content/Dokumenti/Godi%c5%a1nje%20izvje%c5%a1%c4%87e%20+%20Revizorsko%20izvje%c5%a1%c4%87e%20s%20prilozima%20+%20Bilje%c5%a1ke%202017.pdf objavljen dokument „Godišnji financijski izvještaji za 2017. godinu i izvješće neovisnog revizora“, Varaždin, ožujak 2018., kao i prilog citiranog dokumenta „Izvješće Uprave o poslovanju TD Čistoća d.o.o. za 2017. godinu“, Varaždin, ožujak 2018. Međutim, uvidom u sadržaj citiranog dokumenta i njegovog priloga razvidno je da isti ne sadrže informacije iz točke 3. žaliteljeva zahtjeva. Naime, citirani dokument sadrži informaciju o tome koliko iznose troškovi reprezentacije u 2017. godini i vidljivo je da isti iznose 209.721 kunu, ali to nije informacija koju je žalitelj tražio. Iako je Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku dopisom KLASA: UP/II-008-07/19-01/840, URBROJ: 401-01/04-20-2 od 7. listopada 2020. godine od trgovačkog društva Čistoća d.o.o. Varaždin zatražio informacije o troškovima „reprezentacije“ za 2017. godinu, dakle, ne samu informaciju koliko iznose troškovi „reprezentacije“, već informacije koje su predmet postupka, a koje je žalitelj tražio u svom zahtjevu za pristup informacijama, tražene informacije nisu dostavljene već samo preslika naslovne i stranice broj 30 iz „Godišnjeg financijskog izvještaja za 2017. godinu i izvješća neovisnog revizora“, Varaždin, ožujak 2018.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak.
U žalbenom postupku je utvrđeno da trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin nije utvrdilo sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, a niti je pravilno primijenilo pravila postupka.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku razmotrio navode iz pobijanog rješenja, predmetnu žalbu i ostalu dokumentaciju iz spisa predmeta, te je utvrdio da pobijano rješenje treba poništiti, a zbog prirode ove upravne stvari i činjenice da trgovačko društvo Čistoća d.o.o. Varaždin Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku nije dostavilo informacije koje su predmet postupka, predmet je potrebno vratiti navedenom trgovačkom društvu, kao prvostupanjskom tijelu, na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) je propisano kad je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenja treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan